NEKAD izuzetno bitna i velika kompanija Atari danas nije niti sjena giganta industrije videoigara koja je tijekom ranih osamdesetih bila. Zapošljava tek 25 osoba, a već dugi niz godina nisu napravili ništa vrijedno spomena.
Ove godine slave 50. godišnjicu postojanja, a novi šef kompanije, Wade Rosen, razgovarao je s novinarom Polygona i iznio svoje planove o povratku na tržište. Jedan od prvih poteza bilo je izdavanje "recharged" verzija njihovih klasika kao što su Centipede, Black Widow i Asteroids, a za ovu godinu planiraju oživjeti još njih nekoliko.
Atari je daleko od onog što je nekoć bio
Bit će ovo velik pothvat za kompaniju koja pokušava pronaći svoje mjesto na tržištu kojim drmaju Sony, Microsoft i Nintendo, a svaka od njih godinama nije silazila s vrha i doslovno je stvoreno ozračje u kojem za nove kompanije (ili povratnike) ima malo mjesta ili ga uopće nema.
Rosen ne dijeli to mišljenje i uvjeren je da će njegov plan upaliti, a ono što je započelo s osvježivanjem starih naslova trebalo bi postepeno rasti sve dok se Atari ne pretvori u silu koja je nekoć bila. To je uistinu ambiciozan plan, ali ujedno i plan u koji je prilično teško povjerovati, uzmemo li u obzir ugled koji brend u današnje vrijeme uživa.
Mogli bismo čak reći da je logo ono najpoznatije vezano za Atari, ali činjenica je da mlade generacije vjerojatno nemaju pojma ni što predstavlja. Ljubitelji retro igara doslovno su jedina skupina koja aktivno radi na održavanju brenda, ali to nije dovoljno za opstanak.
Postoji konzola, ali besmislena je
No, izdavanje starih igara u novom ruhu nije dugoročno održiv plan jer nove i daleko bolje verzije već odavno postoje. Atariju treba nešto novo i to će izgleda biti fokus kompanije s Rosenom na čelu.
Nešto bi trebalo učiniti i vezano za hardver jer posljednji pokušaj s konzolom Atari VCS neslavno je završio. Osim što je bio preskup (300-400 dolara), radilo se i o nesretnoj kombinaciji konzole i PC-ja koja je imala više ciljanih skupina da na kraju ne bi zadovoljila ni jednu.
Unatoč cool retro izgledu, igranje prastarih igara na konzoli od 400 dolara nije ono što kupci žele. Ima i više nego dovoljno snage da pokrene sve bitnije emulatore i tako postane izvrsna retro konzola, ali čak i ako je to razlog kupnje, postoji daleko smislenija i jeftinija opcija, a to je Xbox Series S. No, Rosen i dalje vjeruje u VCS.
"Jako vjerujem u VCS. To je jedan od glavnih razloga zašto sam želio doći u Atari. To je odlična prilika. Nikada to nismo trebali nazvati konzolom. To je računalo. Linux računalo spremno za rad koje usto i izgleda cool. Na nama je da dokažemo zašto je Linux računalo bolje i to ćemo učiniti u nadolazećoj godini. I želim dodati da je pogrešno uspoređivati nas s PlayStationom i Xboxom. To su zatvoreni ekosustavi, a mi pokušavamo nešto što je fleksibilno i otvoreno, s gomilom funkcija. Nismo to dovoljno jasno artikulirali", objašnjava Rosen.
Obitelji pripadaju Nintendu
Osim toga, njihova je želja vratiti onu staru atmosferu koje su konzole stvarale ranih osamdesetih kada je konzola bila "zabava za cijelu obitelj". Nažalost, to je nešto što istovremeno pokušavaju mnogi, ali na putu im stoji jedan ogromni problem - Nintendo.
Njihov Switch učinio je upravo to i u tom pogledu ostvario uspjeh naslovima kroz opetovane povratke klasicima kao što su Mario Kart, Super Smash Bros ili Super Mario Party koji je zapravo modernizirana verzija Čovječe, ne ljuti se s gomilom mini igara.
Na taj se dio tržišta, realno, nisu uspjeli ubaciti ni veliki igrači kao što su Microsoft i Sony koji svoje konje za trku pokušavaju imati, ali još im nije pošlo za rukom stvoriti nešto što bi moglo parirati Nintendu.
Switch je ta "obiteljska konzola" i jedino što pretendenti na tu titulu mogu učiniti je pronaći vlastiti način da zauzmu poziciju na tržištu koju već ne drži "sveto trojstvo gaminga".
Koja je uopće ciljana publika?
Primjerice, Steam Deck će tek pokazati jesu li donijeli ispravnu odluku koja barem na papiru izgleda kao pun pogodak. Za početak, konzola je hibrid baš poput Switcha, ali ne želi biti Switch niti postati "nova obiteljska konzola".
U isto vrijeme ne cilja na Sonyjevu ili Microsoftovu publiku iako bi objektivno mogla privući i taj dio publike jer su obje kompanije odustale od ideje vlastitih prijenosnih konzola, a Steam Deck svakako će imati pristup Game Passu i sve većem broju Sonyjevih ekskluziva koje stižu na PC. Ukratko, SD je PC konzola i to je prazno mjesto koje će Valve adekvatno popuniti. Ili neće.
Atari tek treba dokazati da postoji mjesto za njih, a Rosen kaže: "Znamo da ne možemo samo reći - mi smo drukčiji. Ljudima je dosta takvih izjava. Na to kolutaju očima. Kad dođete do te točke, rješenje nije da nastavite pričati, već da učinite nešto što je stvarno bitno. Moramo to pokazivati svakog dana."
A njegov razgovor završio je s još općenitih obećanja: "To je golem pritisak. Skeptici su jako glasni oko toga što žele i moramo zaslužiti njihovu naklonost i ponovo izgraditi narušene odnose. Ja sam tu da obnovim nešto što je temeljno izvrsno i cool je vidjeti da toliko ljudi želi isto".
Ukratko, Atari ima planove, ali prilično je nejasno koji su, koja je uopće ciljana publika i još bitnije, je li ikog više briga. Pođe li im za rukom vratiti se, bit će to jedna od najvećih povratničkih priča svih vremena.