''KURVU vuci za kosu i naši očevi tako su'', ''Kurva se kurči, pa uzmem da mlatim je, jebi ga, mala je žickala batine'', ''Udaram te kuje, one pamtit će me kao da sam Rocky'', neki su od stihova balkanskih pjesama koje sadrže nasilan sadržaj prema ženama, a koji se slušaju i u Hrvatskoj.
Nasilje se u poznatim hitovima relativizira, romantizira, a nerijetko i promovira, bez obzira na to što svakodnevno svjedočimo vijestima da je neka žena u Hrvatskoj ili regiji pretučena, zlostavljana, silovana ili ubijena. Pjesme su i dalje popularne, osvajaju trending i zabavljaju mlade u klubovima.
Studentica u istraživanju zaključila: Balkanske pjesme ponižavaju žene
Jedna je studentica beogradskog Fakulteta dramskih umjetnosti prošle godine digla popriličnu buru u javnosti i na društvenim mrežama upravo zbog ove teme. Ana Ninković objavila je na YouTubeu kompilaciju popularnih balkanskih pjesama u kojima se prikazuje ponižavanje žena.
Izdvojila je 36 pjesama srpskih, hrvatskih, bosanskih i slovenskih izvođača u kojima se spominje nasilje nad ženama. Njezin rad analizira motive ženskog poniženja kao ultimativnog dokaza ljubavi prema partneru te muškog nasilja nad ženama u obiteljskom i partnerskom kontekstu.
"Kako se bavim feminističkim aktivizmom, znala sam da će moja tema donekle spajati pop kulturu i feminizam. Problematičnih tekstova u domaćoj glazbi ne manjka, tako da se tema manje-više sama nametnula", ispričala nam je Ninković.
Žensko poniženje kao ultimativni dokaz ljubavi i muško nasilje nad ženama
Njezina je ideja prvo bila, priča nam, da se bavi mizoginijom u tekstovima domaćih pjesama, ali je ubrzo shvatila da bi takav rad bio ne samo preopširan, već bi veliki broj primjera ispustila jer ih ne bi mogla sve nabrojiti.
"Tako sam se koncentrirala na dvije uže teme, tj. dva uža motiva, za koja smatram da su itekako povezana i isprepletena – što u popularnoj kulturi, što u realnosti – a to su žensko poniženje kao ultimativni dokaz ljubavi s jedne i muško nasilje nad ženama s druge strane."
Na Facebooku je zamolila članice grupe Ženska posla da joj pomognu u prikupljanju pjesama u kojima su prisutna ova dva motiva. Od stotinjak pjesama na kraju je odabrala 36 u kojima ovi motivi nedvosmisleno dominiraju.
Ona smatra da ovakve pjesme nisu popularizirane umjetno. "One su popularne zato što se veliki broj slušatelja s njima može povezati. Drugo je pitanje zašto (i dalje) živimo u društvu u kojem ovakvi tekstovi rezoniraju s tako velikom publikom", navela je.
Žene same pjevaju o poniženju pred voljenim muškarcem
Kompilacija sadrži pjesme podijeljene u dvije kategorije. Prva kategorija su iz ženske perspektive, u kojima dominira motiv bezuvjetne ženske ljubavi prema partneru koji ih ponižava i zlostavlja, a često je i fizički nasilan prema njima te tu prevladavaju pjesme koje pripadaju žanru turbofolka.
Mnoge pjevačice koje su se našle u mom radu nisu autorice pjesama koje su otpjevale. U tom smislu mislim da se one, barem na početku svojih karijera, nisu naročito pitale o tome o čemu žele ili ne žele pjevati, bilo je najbitnije prodati proizvod. Možda su i same bile žrtve industrije."
Tu je i, dodaje Niković, sveprisutna, internalizirana mizoginija, s kojom se sve žene na ovaj ili onaj način bore, u ovisnosti od osviještenosti, privilegija ili kapaciteta.
Muškarci pjevaju o "preodgoju" neposlušne žene fizičkim nasiljem
Druga kategorija su pjesme iz perspektive muškarca, a prevladavajući motiv je "preodgoj" neposlušne žene fizičkim nasiljem ili osveta nad nevjernom ženom, često fizičkim nasiljem, iživljavanjem, a nekad i smrću.
Tu je žanrovska raznolikost puno veća, pa tako ima pjesama iz rocka, popa i hip-hopa. Za razliku od pjesama koje izvode žene, ovdje "nerijetko nailazimo i na vesele glazbene podloge koje potiču na ples".
Blagonaklon pogled na štetna ponašanja
"Kada govorimo o pjesmama koje su ušle u moj rad, a koje pjevaju muškarci, ovdje ima i autora pjevača. U tom smislu njima ne mogu dati 'tri na karte' zbog nemogućnosti izbora o čemu će pjevati – sami su izabrali o čemu će pisati", poručuje.
"Ako se na pjesmu gleda kao na umjetničko djelo, moje pitanje je u čemu je višak vrijednosti tekstova koji blagonaklono ili opravdavajuće gledaju na štetna ponašanja, kao što su varanje, manipulacija, grubost, nasilje.
Ako na pjesmu gledamo kao na proizvod, onda je jasno da je novac koji će se objavljivanjem pjesme s takvim tekstom zaraditi važniji od implikacija ili posljedica koje ona može izazvati, što je, po mom mišljenju, za osudu", rekla je.
Internalizirana mizoginija
Ispod videa koji je objavila na YouTubeu ima komentara kao što su: "Sad kad sam čuo ovo, idem prebiti ženu." Ninković objašnjava da pjesme, u najmanju ruku, održavaju status quo duboko patrijarhalnog društva u kojem živimo.
"Već sam spomenula internaliziranu mizoginiju – ako djevojčice, djevojke i žene od najranijeg djetinjstva slušaju o patnji i poniženju kao jedinim ili ključnim pokazateljima prave ljubavi, kako da se oduče od takvog poimanja ljubavi i partnerskih odnosa?" pita Ninković.
Mnogi će reći, dodaje, da se to uči u kući. "Da, naravno, slažem se, ali nemaju svi privilegiju da u kući uče po zdravom modelu. Drugo, svi smo valjda svjesni toga da nisu samo kuća i obiteljsko okruženje sredine iz kojih djeca upijaju informacije i modele ponašanja."
"Društvo na žene gleda kao na paćenice koje trebaju šutjeti i trpjeti"
Na pitanje kakav utjecaj ovakve pjesme mogu ostvariti na djevojčice, Ninković nam priča: "Kada sam bila tinejdžerica, i ja sam patila uz neke od ovih pjesama. I zbog njih sam i ja mislila da ako se voli, mora se patiti jer inače nije PRAVA ljubav."
Ona je, priznaje, kod kuće imala zdrave primjere kako ljubav ne treba boljeti. Pa tako, ako sam ja, tako privilegirana, mislila da to mora biti štetno, ponižavajuće, bolno, što da misle djevojčice koje rastu u okruženju koje ne njeguje takve vrijednosti ili, još gore, koje njeguje vrijednosti opisane u pjesmama?" pita se.
Njoj danas, navodi, ove pjesme poručuju, odnosno potvrđuju da moramo još mnogo raditi na obrazovanju i žena i muškaraca o odnosima među spolovima. "Društvo na žene gleda kao na paćenice koje trebaju šutjeti i trpjeti. Taj se model hitno mora napustiti", poručuje.
Globalni val "girl-boss" pjesama
Reakcije na njezino istraživanje kretale su se od banalizacije problematike, preko uvreda, prijetnji tužbama do pohvala i prepoznavanja – što od struke, što od medija. Navodi da su čak i neki profesori preporučivali, puštali i sa studentima analizirali njezin rad.
"Ipak, najdraži komentari su mi oni u kojima mi se žene zahvaljuju na tome što sam napravila", kaže. Ninković napominje kako ipak ima nade jer i kod nas dolazi globalni val "girl-boss" motiva u pjesmama, po kojem se žena uspostavlja kao samostalna, nezavisna i glasna osoba koja ne trpi.
"Ima i u takvim tekstovima pogrešno koncipiranih obrazaca onoga što bi neovisna žena trebala biti, ali mislim da napredak postoji, i globalno i regionalno. Sve je više žena koje pišu i pjevaju o ženskom iskustvu i čini se da ne planiraju ušutjeti", zaključuje Ninković.