Bili smo na pretpremijeri predstave Priče s trajekta. Galamilo se, pjevalo i plesalo

Foto: Nemi Bulat

"Na trajektu sam. Nisam na trajektu. Ovisi o trajektu. Idem na trajekt u podne. Vraćam se trajektom u osam. Jesi na trajektu? U koliko je trajekt? Nisam stigla na trajekt. Stigla sam na trajekt. Bura je, ne znam oće li voziti trajekt. Opet jugo, neće moći stati trajekt. Dođite po mene na trajekt." Ove i još mnogo rečenica s trajektom u njima dobrih je pet minuta izgovarala fantastična Snježana Sinovčić Šiškov dok je na platformi jezdila utrobom trajekta.

Bili smo na prvoj pretpremijeri predstave Priče s trajekta koja se održala ni manje ni više nego na vezu broj 25, na trajektu Oliver privezanom za lukobran u splitskoj luci. I oduševila nas je. Toliko slojeva priče uklopljenih u razne lokacije novoimenovanog trajekta pružilo nam je iskustvo koje ćemo dugo pamtiti.

Priče stvarnih ljudi o putovanjima trajektom

Publika i glumci nakon prvog dijela preselili su se u salon, gdje su se zakotrljale priče, razne priče stvarnih ljudi u desetljećima dugoj tradiciji putovanja trajektima do hrvatskih otoka i natrag. Od onih malih, brzih i smiješnih do onih nad kojima se moraš dobro zamisliti, pogotovo ako si (bio/la) svjedok vremena u kojem su nastale.

U salonu se tako i galamilo i pjevalo i plesalo, ali i zamišljeno gledalo i sudjelovalo u pričama o ženi koja je rodila u kapetanovoj kabini, o osebujnim konobarima na šanku, o divljim europskim partijanerima, o načelniku koji je uništio otok zbog osobnog interesa...

Splitska publika rado je prihvatila igru i bez sustezanja sudjelovala u predstavi bilo pljeskom, bilo plesom, bilo ispijanjem rakije koja se dijelila u nekoliko navrata.

Ova "site specific" predstava druga je i posljednja dramska premijera jubilarnog 70. Splitskog ljeta i nastala je prema originalnoj autorskoj ideji Anice Tomić, a okupila je sjećanja generacija ljudi koji su putovali bijelim Jadrolinijinim grdosijama i s njih u srca upisivali svoje priče od kojih su neke došle i do nas.

Građani su s njima podijelili svoja sjećanja koja su postala dio predstave

Tomić je napravila predstavu s Jelenom Kovačić, svojom stalnom suradnicom i dramaturginjom, dok je dramski pisac Ivor Martinić koautor. Priče su okupili tako što su odaslali javni poziv građanima da s njima podijele svoja sjećanja i u konačnici probrali ona koja su postala dio predstave.

Veliki ansambl splitskog HNK, ukupno osamnaest glumaca, dio je ove predstave koja uključuje i djecu i srednjoškolce i plesače, čak i klasične glazbenike Gudačkog kvarteta Sequentia Stringskoji koji na jednoj od paluba broda, sasvim ozbiljni i obučeni u bijelo, izvode Oliverove pjesme.

Svi momenti i priče kojima smo svjedočili doveli su nas do današnjice u kojoj ljudi u traženju boljeg života riskiraju i gube svoje živote na Mediteranu, uz snažnu poruku i počast svima koji nisu stigli do željene obale.

Uloge tumače Nikša Arčanin, Bruna Bebić, Vanda Boban Jurišić, Elvis Bošnjak, Luka Čerjan, Anastasija Jankovskaja, Stipe Jelaska, Mijo Jurišić, Zorana Kačić Čatipović, Andrea Mladinić, Davor Pavić, Stipe Radoja, Snježana Sinovčić Šiškov, Ana Marija Veselčić, Andrijana Vicković, Monika Vuco Carev i Donat Zeko.

Snježana Sinovčić Šiškov glumi Bodulku, prvi trajekt koji je još 1959. godine počeo ploviti Jadranom. Uloga čuvarice sjećanja i majstorice ceremonije došla je u prave ruke te smo pod njezinim vodstvom prošli sve dijelove broda, a u konačnici i zapjevali pamtljivu pjesmu Nenada Kovačića kojom je predstava završila tamo gdje je i počela, na parkiralištu pred trajektom. Izvedbe predstave planirane su za 10., 12.,13. i 14. kolovoza. Lokaciju znate, ako možete - ne propustite.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.