Bio je pojava vrijedna pažnje, zatim je odbio klasike i odredio si daljnju karijeru

Foto: Press

John Phillip Law jedan je od onih glumaca koji su bili nadomak A-liste solidan period, ali je uvijek nešto nedostajalo osim ljepuškastog izgleda. Što i očekivati kada odbiješ Ponoćnog kauboja i Gole u sedlu, tako da su pogrešni izbori prilično utjecali, no ni sam glumački materijal od kojeg je sačinjen vjerojatno nije bio na razini budućih klasika.

Nije to bogzna kakva uvreda, a i svakako je Law bio pojava vrijedna pažnje još od filma Rusi dolaze, Normana Jewisona, kada je zajedno s Andreom Dromm predstavljao romantičnu stranu priče sukoba istoka i zapada, Rusije i Amerike, te ostavio više nego pristojan dojam šireći ljubav, a ne rat, i to na ruskom jeziku.

Snimao je po svim kontinentima

Tih godina surađivao je i s Eliom Kazanom (kazališno) i Ottom Premingerom (Hurry Sundown), a zatim ga je Dino De Laurentiis uzeo pod svoje za revije Danger: Diabolik i Barbarellu. U prvom je igrao naslovnog lika pod redateljskom palicom Marija Bave, dok je u drugom glumio slijepog anđela Pygara kojem je Jane Fonda tijekom cijelog filma posvećivala pažnju na najbolji način na koji to Fonda može učiniti.

Tome možemo dodati Narednika s Rodom Steigerom, špageti-vestern Death Rides a Horse s Leejem Van Cleefom, i to je neki maksimum do kojeg je ukupno stigao.

Dobro, Death Rides a Horse možda nije među top 5 Leejevih kauboja, ali nije ni u donjoj polovici. Zatim je uslijedilo Lawovo putovanje tijekom sedamdesetih u kojem je pakirao kofere na dnevnoj bazi, snimao na gotovo svim kontinentima, glumio rame uz rame s Charltonom Hestonom, Anthonyjem Quinnom, Claudijom Cardinale, Peterom Fondom, Monicom Vitti, no kao što smo već rekli, slava tih partnera mu je nekako izmakla, a i igrao je prvenstveno u njihovim manje poznatim ostvarenjima.

Jedini u Tarzanu nije bio nominiran za Zlatnu malinu

Potom su stigle osamdesete, a njegov najveći uspjeh bio je što je bio jedini iz glavne glumačke četvorke u Tarzanu Johna Dereka koji nije bio nominiran za Zlatnu malinu (Bo Derek, Richard Harris i Miles O'Keeffe jesu). Ostali filmovi i tada i do kraja karijere uglavnom čak nemaju ni stranicu na Wikipediji iako se može reći da je postao neka vrsta heroja u fanovskim krugovima trash kinematografije.

O ovom posljednjem dijelu samo odabrani sanjaju, o onom prvom baš mnogi, tako da je zapravo J. P. L. imao divan život po svim standardima i nema razloga za žaljenje što možda nije postao malo veća zvijezda. Preminuo je 2008. godine od posljedica raka u svojoj 71. godini. I stas i glas u svoje vrijeme – John Phillip Law.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.