Boris Dvornik rođen je 16. travnja 1939. godine u Splitu. Potjecao je iz radničke obitelji – otac Ivo bio je stolar, a majka Ruža domaćica. Imao je starijeg brata Antu i mlađeg brata Zvonimira. Njegovo djetinjstvo bilo je prožeto tipičnim dalmatinskim ozračjem, a rano je pokazivao dar za glumu i imitaciju. Srednju školu završio je u Splitu, a nakon toga kratko je radio kao električar.
Svoj prvi doticaj s kazalištem imao je u splitskom amaterskom kazalištu. Njegov izuzetan glumački talent ubrzo je primijećen, pa odlazi u Beograd, gdje je upisao Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju (danas Fakultet dramskih umetnosti). Diplomirao je 1961. godine.
Već kao student, Boris Dvornik ostvario je zapaženu filmsku ulogu. Godine 1960. debitirao je u filmu France Štiglica Deveti krug, koji ga je odmah svrstao među vodeće mlade glumce tadašnje jugoslavenske kinematografije. Ubrzo nakon toga slijedi i glavna uloga u filmu Martin u oblacima Branka Bauera 1961. godine, gdje tumači lik idealističnog mladića koji dolazi u Zagreb studirati, suočavajući se s izazovima života u velikom gradu.
Tijekom 1960-ih i 1970-ih Dvornik se afirmirao kao jedan od najtraženijih glumaca u jugoslavenskoj kinematografiji. Njegove uloge bile su raznovrsne – od drama do komedija, a publika ga je obožavala zbog karizme, prirodnosti i topline koju je unosio u svaki lik.
Jedan od njegovih najpoznatijih filmskih projekata bio je Lisice Krste Papića iz 1969. godine. U ovom politički angažiranom filmu Dvornik igra ulogu mladića u raljama represivnog režima neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Uloga u Lisicama donijela mu je brojne pohvale kritike.
Značajne filmske uloge ostvario je i u filmovima Kad čuješ zvona (1969.), Most (1969.), Pucanj (1977.), Povratak (1979.) i Sokol ga nije volio (1988.).
Osim na filmu, Dvornik je briljirao i na televiziji. Njegova najpoznatija i najvoljenija uloga ostaje ona Roka Prča u seriji Naše malo misto (1970. – 1971.). Serija, koju je režirao Daniel Marušić po scenariju Miljenka Smoje, postala je kultna, a lik simpatičnog i brbljavog brijača izmišljene dalmatinske varoši osvojio je srca gledatelja širom bivše Jugoslavije.
Godine 1980-ih ostvario je još jednu zapaženu ulogu u seriji Velo misto (1980. – 1981.), ponovno u suradnji sa Smojom i Marušićem. U seriji, koja prati povijest Splita u prvoj polovici 20. stoljeća, Dvornik je utjelovio bricu. Njegova izvedba dodatno je učvrstila status legendarnog dalmatinskog glumca.
Na televiziji se pojavljivao i u drugim serijama, uključujući Prosjake i sinove (1971.), gdje se pojavio u epizodnoj ulozi. Igrao je i u popularnoj seriji Kapelski kresovi.
Iako najpoznatiji po filmskim i televizijskim ulogama, Boris Dvornik bio je i istaknuti kazališni glumac. Nastupao je u mnogim predstavama HNK Split i HNK Zagreb. Posebno su ostale upamćene njegove izvedbe u djelima Marina Držića, Williama Shakespearea i domaćih suvremenih autora.
U kazalištu je pokazivao jednak raspon kao i na filmu – od komedija do tragedija. Njegova pojava na sceni uvijek je izazivala snažan dojam, a publika ga je voljela zbog autentičnosti i neposrednosti.
Boris Dvornik bio je vjenčan s Dijanom Dvornik, s kojom je proveo cijeli život. Imali su dva sina – Dina, koji je postao jedan od najpoznatijih hrvatskih pop i funk glazbenika, i Deana, također uspješnog pjevača.
Poznat kao čovjek velike energije, vedrog duha i hedonističkog načina života, Boris je bio omiljen među kolegama i prijateljima. Bio je poznat po ljubavi prema rodnom Splitu, ribolovu, druženjima i dalmatinskoj pjesmi. Bio je i politički aktivan, kratko vrijeme bio je zastupnik u Hrvatskom saboru 1990-ih, no brzo se povukao iz politike (iako je njegov lik u Velom mistu bio poznat po izjavi "Neću politiku u svoju butigu").
Za svoj doprinos hrvatskoj i jugoslavenskoj kinematografiji, Boris Dvornik dobio je brojna priznanja. Dobitnik je više Zlatnih arena na Pulskom filmskom festivalu, a 2004. godine dobio je nagradu za životno djelo Hrvatskog društva dramskih umjetnika.
Boris Dvornik preminuo je 24. ožujka 2008. godine u Splitu, u 69. godini života, od posljedica moždanog udara. Njegova smrt izazvala je veliku tugu diljem Hrvatske i regije. Pokopan je na splitskom groblju Lovrinac, uz prisustvo obitelji, prijatelja, kolega i brojnih poštovatelja.
Iza sebe je ostavio bogatu ostavštinu. Generacije gledatelja pamte ga kao jednog od najvećih glumaca hrvatskog glumišta, čiji likovi i dalje žive u filmovima, serijama i sjećanjima. Ostao je simbol Dalmacije, Splita i glumačke umjetnosti.
