FARMVILLE je druga najpopularnija Facebook igra, što su primjetili i tvorci projekta "MyFarm", koji su Farmville uzeli kao predložak, prenosi Guardian. Životinje i sav urod koji igrači posade bit će smješteni na velikoj Wimpole Estate farmi, kraj Cambridgeshirea, a "igra" je počela ove srijede. Površina zemljišta je preko 10 milijuna kvadratnih metara, a vlasnik je National Trust.
Svaki igrač ima pravo glasa
Igrači će glasanjem odlučivati o sudbini stoke poput goveda, svinja i ovaca, ali i pšenice, kukuruza itd., uz ograničenje broja igrača na do 10000. Hoće li kupiti novog bika, hoće li posijati pšenicu ili prenamijeniti zemljište - sve će biti u njihovim rukama. Naravno, postoji par ograničenja, pa tako neće moći zasaditi polje marihuane ili banana, no ispoštovat će se čak i neobične odluke, koje pravi farmer možda nikada ne bi podržao.
Richard Morris, voditelj farme, kaže kako će se osobno pobrinuti da se želje igrača sprovedu u djelo. Napominje da je uspješno vođenje farme kompromis, te kako nikada ne postoji "pogrešna" odluka. National Trust na ovaj projekt gleda kao na konačno povezivanje ljudi s pravim izvorom hrane, za koju su navikli da "nastaje" u dućanima. Fiona Reynolds, izvršna direktorica, navodi poraznu činjenicu da samo 8 posto majki svojoj djeci bez ustezanja govori o porijeklu hrane koju jedu.
"Internet farmeri" odluke će donositi kroz raspravu i glasanje, dok će osnovne postavke, smjer diskusije i informiranje igrača o opcijama koje im stoje na raspolaganju nadzirati Morris. Informacije koje su igračima potrebne za dobru odluku bit će dostupne u obliku blogova i video materijala. Glasanje će se provoditi jednom mjesečno, no, ovisno o postignutim odlukama, možda se organizira i češće. "Moraju znati koju će vrstu pšenice posijati. Takve odluke donosim svaki dan, obično nakon što ujutro pogledam kakvo je vrijeme", objašnjava Morris.
Ljudi ne razmišljaju o porijeklu onoga što jedu
Kako bi se komunikacija i odlučivanje o sudbini farme ubrzali, igrači će moći koristiti i aplikaciju posebno dizajniranu za njihov "smartphone". U slučaju kad treba izabrati hoće li se krenuti u žetvu ili riskirati jutarnju kišu, nema vremena za duga glasanja, slaže se Morris. Idejni začetnici projekta nadaju se da će ovakav nivo sudjelovanja u proizvodnji hrane ljude potaknuti da više obraćaju pozornost na porijeklo i način uzgoja onoga što jedu, umjesto da slijepo tumaraju dućanima i uzimaju sve što je u lijepom pakiranju.
Arthur Potts Dawson, suosnivač projekta "People's Supermarket" smatra da jednokratna pristojba od 30 funti nije prevelik problem jer će novac od registracija ići izravno za projekt, koji nije baš jeftin. Igrači će zauzvrat imati mogućnost posjetiti farmu i uživo, a ako se prijavi više od 10.000 igrača, cijena prijave mogla bi i pasti.
Ipak, ne slažu se svi da će igrači dobro reagirati na novčanu naknadu. Nicholas Lovell, konzultant tvrtke Gamesbrief, tvrdi da je uspjeh Farmvillea više u poznavanju ljudske psihologije - potreba da se završe započeti projekti i uzvraćanje darovima na ono što su od drugih primili. Lovell tvrdi da bi, kad bi se igranje Farmvillea naplaćivalo, igra ubrzo propala. Prema njegovom mišljenju, u Farmvilleu uopće nije bitna farma.
Morris se nada da će ideja zaživjeti - ako ljudska populacija do 2050. godine poraste na 9 milijardi, današnje tehnike i strategije neće biti dovoljne za proizvodnju potrebne količine hrane. Za uspješno napredovanje potrebna je suradnja proizvođača i potrošača.