Igor Jurilj glazbeni je i filmski novinar, spisatelj te ilustrator. 2021. godine njegova ilustracija postala je simbol pokreta za oslobođenje Britney Spears.
Doživjela je neželjeni pobačaj s 19 godina, a Justin joj je svirao gitaru dok se u bolovima grčila na podu kupaonice. S 14 godina izgubila je nevinost, ali i počela voziti auto i pušiti, zbog čega ju je histerična majka izgurala s ceste u prometnu nesreću.
Divlja afera s Colinom Farrellom, brijanje glave zbog protesta protiv nametnutog imidža Barbike, otac koji ju je triput prisilno hospitalizirao, trinaest se godina potpisivao u njezino ime kao Britney Spears. Zadnji čavao zakucao je stavljanjem kćeri na litij - sve su to detalji iz memoara 41-godišnje svjetske ikone Britney Spears, izmrcvarene marionete američke glazbene industrije i medija.
Ako su svi htjeli vidjeti prljavi veš britanske kraljevske obitelji nakon pobune Harryja i Meghan, memoari nekadašnje pop princeze izazivaju tsunamije javnog interesa.
Bestseller The Woman in Me u prvih je tjedan dana od Britney učinio rekorderku, ali ovoga puta kao spisateljicu, ne glazbenicu, s prodanih 1.1 milijun primjeraka životne ispovijesti samo u Americi. A rekorde nije srušila samo u rodnoj grudi nego i preko bare pa je u Britaniji prvoga tjedna memoare - u kojima ne štedi nikoga, pa ni samu sebe - htjelo čitati više znatiželjnika nego slušati ijedno njezino glazbeno izdanje u prošlosti.
Svi žele znati tko je toksičan u njezinom životu, tko ju je zlostavljao, kao što svi žele komadić nje. Mnoge je privukla bombastična priča o neželjenom prekidu trudnoće s Justinovim djetetom s 19 godina. Usporedbe radi, Justinove je biografije u tri godine prodano svega 100.000 primjeraka. Oops, opet je to učinila i postala rekorderka s najtraženijom knjigom o nekom celebrityju.
"Nisam bila dobra. Bila sam izvrsna!"
Iako se marketing knjige služio starim trikom senzacionalizma da bi se o njoj što više pričalo, njezine stranice nisu zbirka rastumačenih tračeva ili prljavih tangica Britney Spears kroz 25 godina karijere kojima je dokazala da je više od pop-proizvoda. The Woman In Me je pitka, ali mučna kronika međugeneracijske traume. Priča o razorenoj obitelji i općeprihvaćenoj mizoginiji.
Ona je započeta još prvom polovicom 20. stoljeća na američkom jugu Britneyjinim djedovima i bakama. Knjiga počinje samoubojstvom depresivne bake po ocu Jamesu, na grobu njezina trogodišnjeg strica, nakon čega Britneyjina oca fizički i emocionalno zlostavlja njegov samohrani otac, njezin djed.
Nasilno odrastanje otac je prenio na svog prvorođenoga, Britneyjina brata Bryana, a onda i na nju kao srednje dijete obitelji. Slikovite priče iz djetinjstva u kojima od sebe pjevačica ne radi portret žrtve između redaka pokazuju kako su se udarali temelji straha prema vlastitoj obitelji. Bijeg u glazbu i ples, vlastite svjetove slobode, trenutke bez straha i nasilja, mlada je Britney stvarala zajedno s majkom pored oca nasilnika i alkoholičara.
"Bila sam mala djevojka s velikim snovima. Htjela sam biti zvijezda poput Madonne, Dolly Parton ili Whitney Houston. Ali moji su snovi bili jednostavniji, snovi koji su se činili možda i preambicioznima da se izreknu naglas: Želim da moj tata prestane piti, a mama da prestane urlati. Želim da svi budu dobro", prisjeća se 15-godišnje sebe netom prije potpisivanja ugovora za prvi album Baby One More Time.
Munjevita slava koja je došla s prvim albumom reklamiranim kroz dvojaki imidž mlade zavodnice i nevine djevojčice rezultirala je time da su je u naslovima osuđivali kao kakvu kriminalku, a sve samo zato što se poigravala sa svojim javnim identitetom. No koji bi tinejdžer htio prihvatiti teret odgajatelja, uzora i primjera u trenucima kada se i sam formira?
Amerika i svijet dodijelili su joj odgovornost odgoja one generacije koju ni sami nisu odgojili, a svaki njezin postupak izvan očekivanja osudili su gnjusnim i danas neprihvatljivim medijskim natpisima s trajnim emocionalnim posljedicama i javnom stigmom koje se do danas nije oslobodila.
13 godina robinja "skrbništva"
U kulturi mržnje javne žene započetoj sadističkim osudama Monike Lewinsky bilo je lako raščetvoriti mladu ženu dotad neviđenog globalnog uspjeha, a ni sama Britney, kao ni duh toga vremena, nije imala mehanizme nošenja s javnim linčom. Istovremeno, interes za njezin život hranio je i interes za njom kao scenskom personom. Uspješna, ali lišena privatnosti, Britney je postala svačije javno dobro za koje se smatralo da nema pravo na intimu pored uspjeha koji je dobila "i tražila".
Memoari koje je nagovijestila još 2008., nakon potpadanja pod očevo skrbništvo nad njom kao osobom i nad njom kao brendom, unatoč visokoj razini sposobnosti i radnom angažmanu, pitko prate njezin uspon prekinut prekidom s Justinom Timberlakeom, a zatim pad po razvodu od Kevina Federlinea. Sud 2008. prihvaća očev navod da je Britney dementna - kako bi ju se podčinilo bez medicinske dokumentacije.
Hospitalizirana je 2008. prvi put, a odmah nakon izlaska iz bolnice bačena u studio serije How I Met Your Mother, pa u glazbeni studio, gdje je odmah snimila album Circus i promovirala ga svojom najvećom svjetskom turnejom. Osoba koja službeno nije mogla odlučivati za sebe i živjela je na džeparcu osam puta manjem od očeve plaće iz njezina džepa svejedno je mogla biti na pozornici, zabavljati milijune ljudi, snimati albume, spotove, serije i reklame.
"Dijete-robot"
Da je tretirana kriminalno i iznuđivana kao bijelo roblje, pod prevarom o demenciji, oduzimanjem prava na vlastita odvjetnika, potvrđuje činjenica da su otac i njegov tim izjednačavali obične vitamine i dodatke prehrani kakvi se kupuju u dućanima za fitness s Fentanylom.
Dovoljno je bilo kupiti suplemente da bi se Britney 2015. (donedavno tajno) poslala na rehabilitaciju i odmah po izlasku iz bolnice stavila na pozornicu a da nitko ne bi spomenuo mjesec dana njezina zatvaranja. Britney je bila dehumanizirani "trkaći konj i kao takvu ju treba tretirati" (riječi njezina oca na sudu) i strogo kontrolirana kasica-prasica obitelji.
Prasicom su je itekako smatrali, ismijavajući 13 godina njezino tijelo i tjerajući je da u tom periodu živi od kuhane piletine i konzervirane hrane. Osim što se radi o osobi s desecima milijuna dolara u banci, dodatno je bizarna ta informacija i s obzirom na to da je njezin otac u tom razdoblju bio čak i hvaljeni chef.
No Britney nije mogla birati svoju hranu, piti kavu, pa ni kupiti tenisice. Čitajući knjigu vrlo je jasno da je Jamie patio od kroničnog osjećaja manje vrijednosti, pa je, frustriran manjkom moći, morao preuzeti potpunu kontrolu nad glavom obitelji - kćeri.
Glavna tema: Strah od obitelji
Memoari pokazuju da su duboki strah i kontrola u njoj ubili osjećaj samopouzdanja pa u knjizi pisanoj doista njezinim rječnikom i jezikom često sebe naziva pogrdnim imenima i krivi za brojne situacije koje objektivno nije ni izazvala. Tako se objašnjava i njezino kontroverzno prebacivanje s američkog na britanski naglasak kojim odbacuje krkanluk Spearsovih i simbolički se priklanja londonskoj polovici obitelji.
Ako u memoarima tražimo temu, onda je to bez razmišljanja strah od parazitske obitelji koja je svoje nesposobnosti itekako kompenzirala prodajom kćeri lešinarima industrije. Zbog tekućih sudskih postupaka i istraga protiv oca i financijske menadžerice Lou M. Taylor, Britney nije zalazila duboko u slučaj temeljen na iznudi i robovanju, zbog čega je posljedično i žrtvovala svoje umjetničke ambicije.
Njih je, ponosno piše, najbolje pokazala svega nekoliko mjeseci prije potpadanja pod očevo skrbništvo. Britney je usred postporođajne depresije i razvoda od muža Kevina Federlinea - zbog njegove odsutnosti i sve veće želje za vlastitom slavom - servirala umjetnički vrhunac svoje karijere, album Blackout koji je ujedno i jedini sama producirala. Onaj album koji nam je isporučio i vjerojatno najpoznatiji prvi stih u povijesti popa, kao i sinonim za Britney - "It's Britney, bitch!"
Tijekom Blackouta, nakon što se nakratko oslobodila menadžera, kontrole obitelji i pokazala bunt svima u izdavačkoj kući, dobila je priliku prvi, a vjerojatno i zadnji put, imati potpunu kontrolu nad svojom glazbom. Taj je album, piše, bio ujedno i najlakši projekt njezine karijere, a jedini je dobio mjesto u knjižnici Rock and Roll Hall of Famea.
Pop triler
The Woman In Me pleše između horora i trilera kao priča o američkoj mezimici koja je morala biti razapeta na križu industrije zbog planetarne slave, a smatralo se da je Britney upravo zbog svoje javne ličnosti bila dužna odreći se prava na svoju intimu, privatnost i slobodu.
Iskrena iskra života koju je pokazivala sve do podređivanja ocu oduzeta joj je, a promatrajući život Britney Spears kroz četvrt stoljeća karijere, jasno je da je gotovo otpočetka sve bilo namješteno za njezinu propast. Pritom jedino što je tražila jest poštovanje, a ne divljenje.
Njezino tijelo i lik kao javno vlasništvo između redaka daju iščitati da se radilo o osobi nevjerojatne radne etike, ali i požrtvovnoj majci koja je pristala biti robinjom samo kako bi imala pristup svojoj djeci, unatoč tome što su joj oduzeli ljudska prava i prodavali tijelo.
Tako se na samome kraju Britney dotiče i svog zazornog, često nelagodnog ponašanja na Instagramu, gdje kao zvrk pleše bez jasne koreografije ili se fotografira gola po obalama Havaja. Pjevačica piše da nakon više od 20 godina tuđih naputaka kako treba biti prikazana, napokon odlučuje sama što će učiniti sa svojim tijelom. Pa kome smeta, neka je otprati.
Nepunih 300 stranica štivo je kojim se klizi s lakoćom, kao i njezinom diskografijom, a jednom kad ga primite u ruke, teško ćete ga odložiti. Usprkos mračnim priznanjima i hrabrom prokazivanju zbora vampira oko sebe, ne dotiče se nekih važnih pitanja, poput svojih kontroverznih menadžera, porobljavanja, činjenice kako ju je iznevjerilo američko pravosuđe, kao što je i nedovoljno tematiziran opći problem zlouporabe skrbništva nad imućnim osobama u Americi kao pravno osiguranog oblika strvinarenja u društvu opsjednutom profitom.
Vjerojatno nam upravo ove teme slijede u najavljenom nastavku memoara, gdje će se dotaknuti i nedavnog razvoda od Sama Asgharija, najavljenog za izlazak nakon sudskog procesa koji vodi protiv oca i financijske menadžerice.
Nazvani prema stihu hit-balade Not a Girl, Not Yet a Woman, memoari opravdavaju svoj naslov pričom o ženi kojoj je ukradeno više od trinaest godina života zbog štancanja dolara za vojsku ljudi iza njezina imena koje je njoj bilo oduzeto. No više od svega, oduzeto joj je pravo na ženstvenost, tijelo, glas i slobodu. Sada ih ovom knjigom vraća, snažnija nego jučer, ali usamljenija no ikad.