Foto: Index
PUNO svita preda od buba. Maštrapani, češlji, uvolože, stonoge, pauci... prije si viđala nešto od toga (ili sve skupa) najmanje jednon dnevno na zidu ili po tlevu. Odeš u zahod, upališ svitlo, a maštrapani ti se rastrču oko noga. Ako si žvelta i plašljiva, skočiš na levandin. Ako te nije straj, pišaš i gledaš svoja posla. Svaki maštrapan, pogotovo ako je sam, nastoji uteć od svitla u mrak ili se barem dočepat sjene. Tvoje postojanje u njihovoj blizini ih provocira, pa histerično trču uokolo. Mogu protrčat i priko tebe, a, iako ih se ne plašiš, direktan dodir s njima ti je gadežljiv. Podsjećaju te na huligane kad se vraćaju s utakmice.
Popularne bube su grinje koje su nalaze svuda oko nas, ali kako proston oku nisu vidljive, donedavno nismo ni znali za njih. Dok niko nije ima pojma da mu je štramac infetan tin bubama, mirno se spavalo. Otkad smo otkrili grinje, niko oka ne more sklopit jer svak kiše, svrbi se, riplje, teško diše ili mu suza suzu goni. Iako naziv grinja asocira na norvešku pjevačicu, ta buba je istoznačnica za teoriju zavjere. Premda smo svjedoci da se iz teorije već prešlo u praksu, teorijon zavjere zovemo svaku urotu nevidljivog i nepoznatog protiv čovika (bio to politički program određene stranke, buba ili religija).
Naš čovik voli smečit komarca i muvu, pa nije rijedak slučaj vidit po štekatima sređene i dotjerane žene kako plješću- dok jednon ne dočekaju mušicu među ruke.
- A-ha! - otme in se pobjednosni krik. Da žene zapitate šta in pričinjava više zadovoljstva: smečit mušicu ili doživit orgazam, većina žena bi odabrala mušicu. Taj osjećaj zadovoljstva in je friškiji u sjećanju.
Muškarci ne plješću, već, sukladno svon spolu, koriste sofisticiranije metode istrebljivanja. Umire se dok mušica leti oko njih, pa kad in sleti na rame ili obraz, pljesnu rukon u to misto brzinon od 400km/h. Taj dio tijela ostane crven, ali ljepljivi, crni trag pokazuje i da je buba ostala na mistu mrtva.
-A-haa, jeba san ti mater! - fali se muškarac svojon tehnikon.
Kako u današnje doba nije uvik moguće, a ni neophodno, ić u lov, utoliko je tamanjenje buba muškarcu valjana zamjena za dokazivanje muškosti.
Postupci tamanjenja su poznati. Maštrapana se zgazi postolon ili ga se smeči manualno- papučon nataknuton na ruku. Pritisne ga se o pod, te drži pritisnutin koliko i vatu na žili. Nakon toga se pretpostavi da je maštrapan krepa, pa ga se, za svaki slučaj, još par puta udre. Zatim se papuča, s potplaton prema gore, oprezno nosi do zahodske školjke ili levandina. Ne viruješ u zagrobni život, ali uvik strepiš da mrtvi maštrapan ne oživi na potplatu. Maštrapan nikad ne može bit dovoljno mrtav.
Pauci i češljevi su brze bube i ako nisi dovoljno spretna mogu ti pobić, protrčat priko ruke ili noge i onda moraš na hitnu da ti protrk isperu, dezinficiraju i steriliziraju. Paucima i češljevima pristupaš oprezno, a dočin si stala, stanu i oni. Jesi li krenila prema njima, pokrenu se i oni. Moraš ih, igrajući na faktor iznenađenja, zatuć nečin izatrka. Najboje čizmon. Posli ćeš lako gletat zid i dat dvi ruke piture. Poznanica ti je pričala kako je, iz šestog pokušaja, usmrtila pauka čekićen. Meštri su joj dva dana gradili i pituravali srušeni zid.
Uvolože su, prema predaji,najopasnije beštije i samo čekaju da zaspeš, pa da ti proruju bubnjić. Uvoložu moš ubit papučon, čekićen, postolon, papiron, čime god, ali jedno je sigurno-ubit je moraš! Time spašavaš vlastiti život. Ili baremko sluh. Ako se zatekneš u društvu gospođe koja ti ruje po bubnjiću, po zakonu si dužna ostavit je na životu. Ako metiš slušalice dok govori, ka da si je zamlatila čekićen.
Uši ili ušenci su nametnici u izumiranju. Nije bilo glave koju ušenci nisu bar jednon osvojili na juriš. Sestrinu glavu prije negoli tvoju. Iako ti je ćaća objasnio kako se tamane bube, bila si u kazni nediju dana kad si sestrinu glavu umlatila papučon. Ušenci se, naučila si tad, tribe na drukčiji način-specijalnon vrston šampona koji ne smi ulist u oči. Svako dite skoro oslipi stiskajući oči, a kapke ne otvara ni nakon šta ga je ražentalo i osušilo mu kosu. Ušenaka je sve manje u glavi, a sve više u politici.
Tarantela je još jedna beštijica u izumiranju. Usplahirena je i kad je ne diraš, a pogotovo kad je zagonjaš metlon. Čini se da se ona više boji tebe nego ti nje, pa nakon što je ni enti put nisi dovatila, odustaneš. Daš joj izlaz na more i otvoriš vrata od balkona. Ujutro je ne vidiš, izašla je. Zatvoriš vrata i grilje, zamračiš kuću, ali eto je navečer, uzdrćale i asocijalne, na istome mistu. Drago ti je da joj nisi poslužila za samo jednu noć.
Crni bumbar je ka bombarder u drugon svjetskon ratu. Napadne iznenada, oblijeće u sve kraćin krugovima, baba ti viče da trčeš u kuću, ti tražiš zaklon i dahneš dušon tek kad si unutra. Njega ti njanci ne pada na pamet ubit, znaš da je to sila jača od tebe. Moguće da te zbog toga ustravljuje sve crno iz drugog svjetskog rata.
Zeleni bumbar je saveznički avion. Od njega ne predaš, mašeš i igraš se ka da ga i nema. Nemaš ga potribe ni smečit, osin u istraživačke svrhe, ali stariji te brzo nauče da se to ne radi.
Gundevaja, bubamaru i leptira se ne ubija. Ko to napravi - zločinac je, a ne heroj!
Kad bolje razmisliš, bube i nisu opasne. Osin ako nisu u glavi.