"KOJA je cijena laži? Ne to što ćemo ih zamijeniti za istinu. Prava je opasnost to da, ako čujemo dovoljno laži, više uopće nećemo moći razaznavati istinu."
Ovim riječima započinje jedna od ponajboljih serija nastalih u produkciji HBO-a, nekoć usamljenog giganta koji je format zadužio i zauvijek promijenio kultnim klasicima kao što su "Žica", "Obitelj Soprano", "Združena braća", "Igra prijestolja", "Rim" i mnoge druge.
Sve započinje samoubojstvom
Istaknuti se kvalitetom, ne samo u ovom ekskluzivnom društvu, već i u današnjem prenatrpanom svijetu streaming servisa koji nas gotovo na dnevnoj bazi zasipaju novim i kvalitetnim sadržajem, uistinu nije mala stvar. Štoviše, radi se o golemom postignuću tvorca Craiga Mazina, redatelja Johana Rencka i briljantne glumačke postave predvođene Jaredom Harrisom koji je utjelovio Valerija Legasova, ključnog člana tima koji je među prvima (ispravno) reagirao na černobilsku katastrofu.
Naravno, teško je ovdje govoriti o legitimnom hitu, ali malo je koja miniserija izazvala ovakav val oduševljenja, toliku prisutnost na društvenim mrežama i gotovo jednoglasno pozitivne kritike. No Mazin ništa nije prepustio slučaju i od samog nas početka drži prikovanima za ekrane.
Prva epizoda započinje Legasovim samoubojstvom uoči druge godišnjice katastrofe. Ruski znanstvenik pronađen je obješen u svom stanu samo dan prije nego je trebao javno obznaniti rezultate o istraživanju uzroka katastrofe, a iza sebe je ostavio oproštajnu poruku u formi audiosnimke koja sadrži dotad nepoznate detalje o nesreći.
Poruka koja je danas važnija nego ikad prije
Petodijelna serija o najvećoj nuklearnoj katastrofi u povijesti čovječanstva već je sama po sebi opravdala postojanje, ali ovo nije dokumentarac i ako se na trenutak vratimo na početak teksta, prilično je jasno da upozorenje iz uvodnog citata i dan-danas odzvanja te u eri "post-istine" nosi jednaku, ako ne i veću težinu nego ikad prije.
Ravnozemljaši, protivnici cijepljenja, negiranje posljedica klimatskih promjena i masovno opiranje znanosti na svim razinama ono je s čime se u seriji u određenoj mjeri bori i Legasov koji zadrtim i s funkcioniranjem nuklearne elektrane potpuno neupoznatim partijskim dužnosnicima na sve moguće načine pokušava objasniti kobne posljedice njihovih odluka motiviranih sitnim koristima i borbom za fotelje.
I dok je cijena laži očito lajtmotiv serije, mnogima će ovo biti i prvi ozbiljniji uvid u ono što se prije 33 godine zaista zbilo i tko su krivci i junaci ove tragične priče. Većina nas vjerojatno je upoznata s dijelovima, ali ne i cijelom pričom. Oni stariji možda se sjećaju i novinskih članaka, upozorenja i panike, ali kao i u slučaju drugih velikih katastrofa, sjećanje na ovaj nesretni događaj također je s vremenom izblijedilo.
Serija katastrofe kakvu smo dugo čekali
Craig Mazin, koji se dokazao kao scenarist više ili manje uspješnih komedija (Scary Movie, Superhero Movie i dva nastavka Mamurluka), u ovom se slučaju dohvatio daleko zahtjevnijeg i težeg materijala, ali posao je odradio besprijekorno. Od samog je početka jasno da će vas serija držati na rubu što je rezultat neopisivo jezive i napete atmosfere koja prenosi sav užas i paniku koja je vladala u presudnim trenucima kada je svaka laž i svaka odluka utemeljena na laži mogla rezultirati još većom katastrofom. Ponekad je nemoguće povjerovati da su se neke od ovih situacija uopće dogodile, ali čim malo zagrebete ispod površine, doznajete da su upravo oni najnevjerojatniji trenuci istiniti, a ne plod mašte scenarista.
Naravno, nemoguće je tu i tamo ne detektirati elemente "holivudizacije". Međutim, ta diskretno raspoređena opća mjesta filmova katastrofe savršeno funkcioniraju i ne postoji jedan jedini razlog elitistički odmahivati rukom na redateljske odluke jer upravo ti sitni populistički ustupci seriju čine hitom i kod kritičara i kod publike.
Međutim, ono što Mazinu i Rencku posebno polazi za rukom je pobrinuti se da gledatelj usred sveg tog meteža ne zaboravi da birokratska neučinkovitost nije stvar prošlosti ni problem Rusije. Ovo nije još jedan otrcani pokušaj Amera da Ruse prikažu u negativnom svjetlu. Upravo suprotno. Ovo je zastrašujući podsjetnik da se Černobil može ponoviti u bilo kojem trenutku na bilo kojem kraju svijeta.
Zastrašujuće predivna priča
Kvalitetni scenarij i režija nisu jedino što treba istaknuti.
Glumački trojac koji čini okosnicu serije (Jared Harris, Emily Watson i Stellan Skarsgard) svoj je posao odradio bez greške, a briljiraju i mnogi glumci u sporednim ulogama. Ipak, na Harrisu je najveći glumački teret i premda je kao lik, barem u prve dvije epizode, scenaristički zakinut za osobni dio priče koji bi nam otkrio više o njemu kao čovjeku i dao nam uvid u ono "što ga pokreće", na temelju njegovih reakcija doznajemo i više nego bismo očekivali.
Valja spomenuti i to da britanski glumci u ovom slučaju ne koriste slavenski naglasak kako bi nas neprestano i nepotrebno podsjećali na to da su Rusi. Naime, ta praksa ponekad utječe na glumačku izvedbu i prečesto zna biti nenamjerno komična, ali na svu sreću, ovdje su to izbjegli, a to se odražava na glumu pa su dijalozi daleko prirodniji i opušteniji.
Ne smijemo zaboraviti ni vizualni dio priče jer serija ni u tom pogledu nije zakazala. Ekipa je očito naporno radila na tome da kvalitetno prenese duh vremena, izgled same elektrane (interijeri i eksterijeri), ali i Pripjata, pa sve izgleda prilično autentično. Ono gdje na trenutke (opravdano) zakazuju su određene povijesne netočnosti koje su zbog dinamičnosti i dramskog učinka ponekad preuveličane, skraćene, izmišljene ili potpuno izbačene. Primjerice, Legasov je imao obitelj koja se u seriji uopće ne spominje, a lik znanstvenice Ulane Komjuk (Watson) u stvarnosti ne postoji.
Bilo kako bilo, "Černobil" se nakon samo nekoliko epizoda pokazao kao serija koja se ne propušta i nezaobilazni je dodatak kultnoj ponudi HBO-a. Zastrašujuće predivna priča o jednom od najmračnijih trenutaka u povijesti te onim najgorim, ali i najboljim ljudskim stranama.