Fotoi: Guliver Image/Getty Images/Splash
SLOMLJENO. Tako se danas opisuje Gena Norris. Možda se shvatili već po prezimenu, a možda i ne, no Gena je supruga Chucka Norrisa.
Ova 54-godišnjakinja pati od kroničnih bolova u živčanom sustavu te ima problema s bubrezima, a prije četiri godine bila je sigurna da će umrijeti. Par je uvjeren da su njezini problemi započeli s injekcijama koje je primila prije magnetske rezonancije, kojom su liječnici željeli provjeriti njezin reumatoidni artritis.
Spomenuta injekcija naziva se kontrastnim sredstvom, a riječ je o boji koja poboljšava jasnoću skena, naglašavajući pojedine organe, krvne žile ili tkiva i time olakšavajući radiologu da postavi dijagnozu. U Geninom slučaju ta je boja sadržavala teški metal nazvan gadolinij, koji ima magnetska svojstva. Tijekom magnetske rezonancije ta se kemikalija akumulira u abnormalnom tkivu, kako bi kontrast na skenu bio veći. No u njezinom slučaju, umjesto da joj pomognu, Gena tvrdi da su injekcije uništile njezino zdravlje te se boji da i drugi proživljavaju isto što i ona, piše Daily Mail.
Europska agencija za lijekove preporučila je ograničavanje upotrebe nekih linearnih agenasa
Chuck Norris posvetio se otkrivanju opasnosti koja se krije u tim injekcijama te brizi za svoju suprugu.
"Odrekao sam se filmske karijere kako bih se posvetio Geni, moj cijeli život vrti se oko toga da ona ostane živa. Vjerujem da je ovo jako bitno", rekao je za Good Health.
Vjeruje se da se kontrastni agensi s gadolinijem koriste u trećini od oko 60 milijuna magnetskih rezonancija koje se obave godišnje u svijetu. Gadolinij se koristi od osamdesetih godina, a vjerovalo se da iz tijela izlazi nakon nekoliko sati kroz urin. Nedavna istraživanja pokazala su da se može pohraniti u nekim dijelovima tijela, uključujući mozak. Posebna opasnost povezuje se sa specifičnom skupinom injekcija s gadolinijem, poznatih kao linearni agensi. Zbog načina na koji se teški metal veže s drugim tvarima, vjeruje se da gadolinij ostaje u tijelu. Drugi agensi, nazvani makrocikličkim, smatraju se sigurnijima jer čvršće vežu taj metal pa je manja šansa da će ostati u tijelu.
Geni su ubrizgali linearne agense koji su smatrani korisnima kod skeniranja jetre. Ranije ove godine Europska agencija za lijekove preporučila je ograničavanje upotrebe nekih linearnih agenasa s gadolinijem te prekid primjene drugih, no ta odluka još nije ratificirana. Prema preporuci agencije, "ne postoje dokazi da bi nakupljanje gadolinija u mozgu uzrokovalo nuspojave kod pacijenata", no preporučuje se da se spriječe svi rizici.
Osjećala je da joj cijelo tijelo gori
Poznato je da su linearni agensi neprikladni za pacijente s kroničnim bolestima bubrega jer mogu izazvati nuspojave kao što su ožiljci i zadebljanje kože, zglobova i unutarnjih organa. Sve veći broj istraživanja sugerira da se gadolinij može akumulirati u tkivima, mozgu, kostima i bubrezima zdravih ljudi. Studija provedena 2014. godine na Sveučilištu Teikyo u Japanu pronašla je naslage gadolinija u mozgu pacijenata koji su primali iste injekcije kao Gena.
Gena se razboljela u proljeće 2013. godine nakon tri injekcije gadolinija tijekom osmodnevnih pretraga. Liječnici su željeli provjeriti ima li reumatoidni artritis.
"Nekoliko sati nakon prve injekcije osjećala sam se kao da mi cijelo tijelo gori, kao da kiselina prolazi kroz mene. Upala je najprije bila na jednom mjestu, no onda se počela širiti", rekla je Gena, koja živi na ranču u Teksasu s Chuckom i njihovim 16-godišnjim kćerima blizankama Dakotom i Danilee.
U svega nekoliko tjedana šest puta je završila u bolnici s bolovima u prsima, poteškoćama s disanjem, tremorima cijelog tijela, slabošću mišića i bolovima u zglobovima, a liječnici nisu znali što joj se događa.
Izgubila je 15 kilograma
"Prije tog sam bila živahna. Rekla bih da sam bila u top deset posto najzdravijih ljudi na svijetu", rekla je i dodala da je počela istraživati što joj se događa kad je doznala za otrovanje gadolinijem. Simptomi su joj bili jako poznati.
"Pitala sam liječnike o injekcijama u vrijeme kad sam ih primala, no rekli su mi da su sigurne i da samo moram piti mnogo vode da agens izađe iz mojeg tijela za nekoliko sati", rekla je.
Kad je rekla liječnicima u što sumnja, rekli su joj da je to nemoguće. Chuck ju je odveo u kliniku za integrativnu medicinu u Renu, gdje su utvrdili otrovanje.
"Dotad sam izgubila 15 kilograma i teško sam gutala. Jela sam hranu za bebe", prisjeća se.
U klinici su joj pružili intravenozni tretman nazvan EDTA, koji se sastoji od soli koje razdvajaju teške metale od boje.
"Ležala sam pet mjeseci na infuziji, pod stalnim nadzorom. Chuck je spavao pored mene i nikad nije odlazio. Molila sam se da ostanem živa i odgajam svoju djecu", rekla je.
Danas više nije u krevetu, no i dalje prima terapiju. Prošlog tjedna par je podigao tužbu protiv niza kompanija koje proizvode lijekove.