Foto: Pixsell/Marko Prpić
AKO STE šetajući gradom sreli Hloverku Novak Srzić, mogli ste u njenim očima zapaziti strah. On datira još iz vremena kad je bila prisiljena postati pionirkom.Tad se to moralo.
Novi šok je uslijedio primanjem u omladince gdje je bila prisiljena primiti karanfil umjesto krizanteme. To je ostavilo neizbrisiv trag u njenoj ličnosti, ali, srećom, trag je izbrisiv na fejsbuku.
Upis na fakultet mogla je osigurati samo uključivanjem u partiju. Tad se, naime, moralo besplatno studirati. Istraumatizirana stalnim mahanjem crvenom krpom pred vlastitim očima, misaono se priklonila HDZ-u, odnosno stranci traumatičnih.
Zahvaljujući HDZ-u, lijevo orijentiranoj misli je odzvonilo, a traumatičnost je postala zalog za bolju budućnost. Sad Hrvatskom vladaju oni koji ne misle, odnosno oni koji misle isključivo na sebe.
Demokratski režim zauvijek nas je oslobodio slijedeće (za)kletve:
Danas kad postajem pionir
dajem časnu pionirsku riječ
da ću marljivo učiti i raditi,
poštovati roditelje i starije
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži danu riječ!
Strašne su to riječi koje u mladoj ličnosti izazivaju nesagledive posljedice za duševno zdravlje i intelekt. Srećom, u ozračju nebeske milosti i božje ljubavi kojoj danas svjedočimo ta prisega je izgubila svoj smisao i zamijenila ju je suvremenija, demokatskija i bogu ugodnija inačica.
Danas kad postajem ustaša, dajem ponosnu svetu riječ, da ću marljivo mrziti i spletkariti, prezirati drukčije i manjine, i biti agresivan licemjer koji krši danu riječ. U novoj zakletvi ima mjesta za svakoga jer se tu ne mora ništa, osim mrziti, što je lakše negoli marljivo učiti i raditi. Ili držati danu riječ.
Nove generacije lako i prirodno usvajaju mržnju dok se Hloverka i njoj slični moraju duplo više truditi da bi nadoknadili zaostalo gradivo. Mrze od jutra do mraka, kako prošli sistem tako i sebe u njemu, prikazujući se žrtvom komunističkog režima. To se sad mora.
Na prvi pogled se čini da je Hloverkama danas bolje: govore šta hoće, obećavaju, a ništa od obećanog ne izvršavaju, oslobođeni su svake odgovornosti.
Građani razumiju njihovu oštećenost i pristaju biti manjina da bi Hloverke mogle izigravati veličinu. Iako se zna da nije sve u veličini, mit o istoj još živi, posebice u glavama samoprozvanih veličina.
Jesu li te glave polupune ili poluprazne? Za precizan odgovor trebalo bi ih promućkati prije upotrebe, no istraumatizirani izbjegavaju mućkanje, svjesni da njihove traume ne drže vodu. Kako je u Hloverkinoj glavi? Sanja li besplatno zdravstvo, omladinske radne akcije i raspojasane Srbe i Bosance u koje se tad moralo zaljubljivati?
Čini se da se još nije sasvim oslobodila straha. Mjesečari čisteći kutove vlastite prošlosti, a narednog jutra se ničega ne sjeća, ponajmanje sebe.
Budi se u znoju i jedva čeka zoru da je bankovni izvod vrati u sadašnje vrijeme. U vrijeme ovrha. Strah od ovrha može se vidjeti u očima mnogih Hrvata. Gospođa Hloverka ne zapaža strah kod svojih sugrađana jer ih ne gleda u oči. To se danas ne mora.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Dadu Batinić i Dadin kanoćal, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tagove: Dada Batinić i Dadin Kanoćal.
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.