Dear Photograph: Pogledajte prekrasne emotivne fotografije koje "putuju kroz vrijeme"

BLOG "Draga fotografijo" ili u originalu "Dear Photograph" krenuo je od skromnih šest obiteljskih fotografija kojima se autor poželio vratiti i doći u okruženje u kojima su uslikane. Zatim je krenula bujica na internetu.

Osnivač je 22-godišnji Kanađanin Taylor Jones koji je prošlog svibnja sjedio sa svojom majkom koja je izvukla stari obiteljski album i pokazala mu hrpu starih fotografija. Tayloru je jedna posebno zapela za oko: "Moj mlađi brat na zabavi povodom njegova trećeg rođendana. Sjedio je ispred Winnie the Pooh torte", prisjeća se on: "Podigao sam pogled sa fotografije i uočio svog brata koji je sjedio na istom tom mjestu na kojem je uslikan godinama prije". Jones je zgrabio svoj fotoaparat i uslikao staru fotografiju u istom prostoru u kojem je ova nekad davno uslikana. Tu, i još šest njih je stavio na blog koji je u roku par dana postao poznat među ljubiteljima fotografije. Dao je ime blogu "Dear Photograph" koji danas ima ukupno 10 milijuna klikova, a časopis Times ga je smjestio među 10 najboljih blogova u 2011. Danas ima po 20 000 posjeta dnevno.

Uspjeh je omogućio Jonesu da ostavi svoj posao u RIM-u, proizvođaču BlackBerryja, gdje je radio kao specijalist za društvene medije. Već je neko vrijeme u Los Angelesu gdje pregovara za knjigu koja bi obuhvatila sve priče vezane za desetke objavljenih fotografija, ali i eventualni scenarij za film u kojemu bi se junaci preko fotografija vraćali u prošlost.

Stranica zaprima oko 20-ak unosa na dan, no samo je jedna fotografija dnevno objavljena na blogu: "Fotografiju biramo ovisno od toga iz kojeg dijela svijeta dolazi. Tijekom blagdana bude puno post-blagdanskih fotografija, no sve ovisi o tome kako se osjećam. Ako se dobro osjećam, stavit ću neku zabavnu fotografiju", priča Taylor Jones. Kad zavirite među 200-tinjak fotografija, koliko blog ima, primijetiti ćete da je žudnja i žaljenje osnovna emocija koja izvire iz većine: "Fotograf uglavnom izražava tugu zbog nečega što je izgubljeno: djeca koja su izgubila svoje roditelje ili roditelji koji su izgubili svoju djecu", kaže vlasnik.

Iako Jones priznaje da ideja nije toliko originalna, ono što plijeni na ovom blogu je neobičan način na koji prostor komunicira s fotografom. Taylor kroz smijeh kaže da jest malo čudno da jedan 22-godišnjak napravi blog koji se vrti oko nostalgije za nestalom prošlošću: "Malo je ludo, priznajem. No gledanje ovih fotografija i čitanje pozadinskih priča mi je dalo jedan drugi pogled na život. Roditelji su mi još uvijek živi i još sam se više zbližio s njima". Jones je također odbio stavljati reklame na blog, koje su mu mogla donijeti puno novaca: "Ugovor za knjigu me osigurao, a blog je za fotografe. Ne želim učiniti ništa što će skrenuti pažnju s njih".