Početkom srpnja ove godine, Tihana Nemčić Bojić ušla je u povijesne knjige hrvatskog novinarstva, ali i sporta. Za vrijeme utakmice osmine finala Europskog nogometnog prvenstva između Nizozemske i Rumunjske, ona je bila jedan od analitičara u sklopu studijske emisije HRT-a te je time postala prvi ženski nogometni trener koji se pojavio kao stručni komentator povodom jednog velikog nogometnog natjecanja.
Njen spomenuti angažman izazvao je ogromne pozitivne valove u domaćem medijskom eteru i na taj način gurnuo jezičac na vagi malo bliže prema postizanju ravnopravnosti između muških i ženskih sportova.
Na sreću, nije to jedini takav trenutak u 2024., godini za koju mnogi kažu da bi mogla biti prekretnica za sportašice diljem svijeta. Osvrnimo se samo na nedavno završene Olimpijske igre u Parizu. Po prvi puta u povijesti je na ljetnoj inačici natjecanja nastupio jednak broj muških i ženskih sportaša, čime je napokon postignuta rodna ravnopravnost na Olimpijskim igrama. Nadalje, Deloitte predviđa da će ove godine po prvi puta ženski elitni sport generirati prihod koji će premašiti milijardu dolara, što je povećanje od 300 posto u odnosu na procjenu industrije iz 2021.
Osim toga, sve se više kompanija uključuje u bitku za ravnopravnost. Plazma keksi su ovog ljeta plasirali kampanju "Jednaki u sportu" u kojoj pozivaju sve dionike da se pridruže u borbi za jednakost u sportu od najranije dječje dobi. U sklopu projekta lansirano je i limitirano pakiranje Plazma keksa kojim ovaj brend želi podići svijest o važnosti podrške djeci u sportu.
Tajna iza dječjeg osmijeha
S obzirom na to da živimo u godini koja bi potencijalno mogla biti presudna za budućnost sporta, odlučili smo razgovarati s osobom koja je u Hrvatskoj u 2024. zaslužna za jedan od najvećih doprinosa za postizanje jednakosti. Radi se, naravno, o Tihani Nemčić Bojić.
Njena je priča već naveliko poznata. Nogomet je krenula trenirati s 12 godina u rodnim Križevcima nakon čega je prešla u ŽNK Dinamo Zagreb te kasnije zaigrala i za mladu reprezentaciju. Njena ljubav prema nogometu nije jenjala s godinama, već je samo rasla - osnovala je prvi ženski malonogometni klub u Hrvatskoj, doktorirala na Kineziološkom fakultetu, trenirala brojne nogometne klubove i napisala knjigu "Joker", koja govori o futsalu.
Danas je izbornica hrvatske ženske futsal reprezentacije, a cijeli je njen put prema sportu krenuo od izraza sreće koji je tijekom odrastanja neprestano viđala na licima svojih prijatelja.
"Dječaci su uvijek izgledali jako sretni igrajući nogomet na školskom igralištu. Mojoj odluci da počnem igrati nogomet prethodio je moj interes da razumijem u čemu se sastoji njihova sreća. Kako sam odmalena bila vrlo odlučna djevojčica, nitko mi nikad nije rekao "nemoj nogomet", znajući da sam o tome pomno razmislila i za sebe odabrala", govori nam Tihana.
Nije htjela prihvatiti ne kao odgovor. Tadašnjem treneru Nogometnog kluba Križevci, Tinu Bednaiću, pisala je pisma i ostavljala ih na prozoru na kojem je uvijek promatrao ulicu, pišući kako voli nogomet i kako bi joj značilo sve na svijetu da može zaigrati u klubu. Nakon što joj je dozvolio da se pridruži dječacima, više nije bilo zastajkivanja.
Koračala je kroz oba svijeta
Okolina je, naravno, primijetila da se tu nešto drugačije događa, ali Tihana se ne sjeća da je ikad osjetila negativne komentare. Štoviše, dječaci su se na terenu trudili biti još bolji, a s djevojčicama je, kako kaže, uvijek bilo isto. Odgovarala joj je ravnoteža između dva svijeta od kojih je svaki imao svoje ljepote, ali, u konačnici, nju je zanimao samo njen svijet i njen put.
"Nogomet je za mene i dalje ona ista najljepša igra kao i s 12 godina. Nisam nikad odjednom shvatila da je to nešto čime se želim baviti, jednostavno se od te igre nikad nisam odljubila, i ona mi je postala sve", ističe.
Ipak, uvjerena je da bi joj život bio sasvim drugačiji da je muškarac. Naime, u Hrvatskoj i ostatku svijeta i dalje velik broj djevojčica odustaje od sporta u sve ranijoj dobi zbog različitih stereotipa ili nedostupnosti željenog sporta u njihovoj blizini. Istraživanje koje je organizacija Women in Sport provela među 4000 dječaka i djevojčica (2022.) pokazala je da većina djevojčica prestaje sudjelovati u tjelesnim aktivnostima zbog straha od osjećaja da ih drugi osuđuju, manjka samopouzdanja ili osjećaja nesigurnosti na otvorenom. Dok je 6 od 10 dječaka sebe opisalo kao sportaše, samo 4 od 10 djevojčica su rekle isto, a 55 posto ih se prestalo baviti sportom do svog 18. rođendana.
Tihana kaže da joj je kao ženi u nogometu bilo izazovnije, imala je više prepreka, no taj ju je put, kaže, izgradio. I točno takav joj se sviđa.
Pozitivni komentari publike
Na jednoj etapi svoga puta koračala je uzduž linije terena kao trenerica muškim nogometašica. Radila je u Agramu, Rijeci, Plamen-Križevcima, Vrbovcu, Križevcima, Viktoriji iz Vojakovaca, Gorici, Futsal Braganze, A.S.D. Braganze calcio11, a bila je i pomoćna trenerica Danijelu Pranjiću u NK Trnje. Igrači su poštivali njen autoritet jer, kako navodi, od početka se trudila biti uvijek pripremljena, svjesna da će se znanje kroz iskustvo i rad nadopunjavati.
Svejedno, priznaje da postoje brojne razlike između muških i ženskih nogometaša, od motivacije i reagiranja na određene situacije do načina kako rješavaju probleme te kako se ljute i, u konačnici, mire. Iako, na kraju, pogotovo kad se radi o sportu i nogometu, kaže da smo više slični negoli različiti.
Da nema tako velike razlike između muškog i ženskog sporta, dokazala je i sama tijekom svog angažmana na HRT-u, kada je za svoj nastup i znanje dobila brojne pozitivne komentare publike.
"Bila sam sretna radi tog poziva, i ovim putem želim naglasiti važnost HRT-a da donese takvu odluku. Ideja me razveselila iz razloga što je snažna poveznica s mojim poslom na fakultetu i stoga nisam preispitivala tu odluku", navodi Tihana.
Od trenutka kada je tek krenula igrati nogomet s dječacima pa do danas se mnogo toga promijenilo u sportu. NK Križevci rade, primjerice, na projektu stvaranja ženskog nogometa u toj sredini. Još uvijek neslužbeno, ali naznake postoje, a Tihana vjeruje da će u budućnosti manje sredine otvoriti vrata djevojčicama u nogometu zato što se interes svakodnevno povećava.
Plazma Sportske igre mladih – dokaz da je jednakost moguća
Veliki poticaj su i natjecanja poput Plazma Sportskih igara mladih, najveće sportsko-amaterske manifestacija u Europi koja se održava već 28 godina, a čije veliko međunarodno finale se upravo održava u Splitu. Na ovom jedinstvenom sportskom događaju sudjeluju djevojčice i dječaci, u jednakim uvjetima s jednakim mogućnostima, a samo je ove godine u Hrvatskoj na igrama sudjelovalo više od 110.000 djece i mladih.
Naravno, da dođe do snažnog zaokreta u postizanju jednakosti potreban je idejni projekt, strategija razvoja te podrška gradova i lokalnih saveza, medija, ali i istupi snažnih persona koje će pokazati kako je ženama itekako mjesto u sportu.
Za kraj smo stoga pitali Tihanu što je za nju prvi korak u stvaranju sportskog okruženja gdje će dječaci i djevojčice, a kasnije i žene i muškarci, biti jednaki.
"Razumijevanje i poštivanje različitosti. Za mene to je osnova bez koje ne možemo stvarati svijet koji želimo. Prvo trebamo razumjeti što želi dječak, a što motivira djevojčicu, što dobroga daje muškarac, a što pruža žena - na bilo kojem mjestu, u bilo kojem poslu ili sportu. Zatim se međusobno poštivati zbog svega onog što jesmo da bismo mogli prihvatiti i ono što nismo, i s time biti sasvim u redu. Ideja je stvoriti okruženje u kojem podržavamo odabire svakoga i pružamo prilike da se djeca, mladi i svi ostali ljudi bave onim što vole, jer to je jedino ispravno i ne bi trebalo biti upitno", zaključuje.