Pitanje je li se vlast u bivšoj Jugoslaviji željela domoći vlastite atomske bombe i danas je bez jasnog odgovora, no izvjesno je kako je njezino eksperimentiranje s nuklearnim programom dovelo do fascinantnog napretka u liječenju ozračenih osoba.
Takvu poruku sadrži film Čuvari formule čiju režiju i scenarij potpisuje Dragan Bjelogrlić koji istodobno igra epizodnu ulogu Aleksandra Rankovića, nekadašnjeg svemoćnog Titova zamjenika i šefa jugoslavenske tajne policije.
Regionalna premijera Čuvara formule upriličena je u utorak u okviru 29. Sarajevo Film Festivala (SFF), samo dva dana nakon što je film na festivalu u Locarnu gdje je imao svjetsku premijeru dobio dvije nagrade, i to za scenarij i za najdojmljiviju poruku.
Film ima i podnaslov "lančana reakcija" što je izravna aluzija na njegov sadržaj, a nastao je po romanu Gorana Milašinovića Slučaj Vinča. Uz Bjelogrlića koscenaristi su i Vuk Ršumović te Ognjen Sviličić. Glumačku postavu čini šarolika ekipa od već afirmiranog Radivoja Bukvića preko Mikija Manojlovića pa do francuskih glumaca poput Alexisa Mannetija i plejade mladih likova čije vrijeme tek dolazi.
Temelj filma je istinita priča
Temelj filma je istinita priča o incidentu u Nuklearnom institutu u Vinči u Srbiju u listopadu 1958. godine kada je skupina istraživača bila ozračena zbog istjecanja radioaktivnog materijala iz reaktora.
Oni su nakon toga zahvaljujući osobnim vezama Pavla Savića, tada vodećeg jugoslavenskog nuklearnog fizičara kojega glumi Manojlović, prebačeni na liječenje u Francusku kako bi im tamo pokušali pomoći iako poznatog tretmana za takve slučajeve tada nije bilo, a svaka ozračena osoba bila je unaprijed osuđena na smrt.
Zahvaljujući nevjerojatnoj upornosti francuskog onkologa Georgesa Mathea na njima je prvi put iskušana metoda presađivanja koštane srži koja je unijela revoluciju u medicinsku znanost. Čuvari formule od drame prerastaju u politički triler kada se otvara pitanje s čim su ozračeni znanstvenici u Vinči zapravo eksperimentirali dok ih je vodio fizičar Dragoslav Popović.
Njegov je cilj bio izazvati lančanu reakciju radeći sa sirovinama do kojih se uopće moglo doći u Jugoslaviji potkraj 50-ih godina, no što je trebalo uslijediti nakon toga ostaje predmetom nagađanja iako na kraju filma stoji kako je jugoslavenski program Atomska bomba službeno zatvoren 1962. godine.
Bjelogrlić sam kaže kako vjerodostojnih dokumenata o postojanju takvog programa nema, a Popović je nakon incidenta u Vinči s tog instituta sklonjen. On i Savić do kraja života su se prepirali oko toga što je zapravo prouzročilo curenje radijacije 1958. Bjelogrlić od toga smatra puno važnijom činjenicu da je u konačnici prevladalo nastojanje da se ljudima pomogne.
"'Formula zla' tako je lančanom reakcijom proizvela 'formulu dobra'", kazao je redatelj pojašnjavajući i što mu je bio glavni motiv da filmski obradi ovu priču.