"LEAVING NEVERLAND", šokantni dokumentarac o žrtvama pop zvijezde Michaela Jacksona, ne silazi s naslovnica svjetskih medija.
Potresne ispovijedi Wadea Robsona i Jamesa Safechucka gotovo su preko noći preokrenule stav javnosti prema glazbenom naslijeđu "kralja popa" i svjetla reflektora prebacila na njegove žrtve. Malo je tko mogao ostati ravnodušan na slikovite opise onoga što je Jackson navodno činio svojim maloljetnim žrtvama, a čak i njegovi mnogobrojni prijatelji, kolege i suradnici javno su stali na stranu žrtava rekavši da ga više ne mogu braniti.
Iako realno nismo doznali ništa novo, dokumentarac je dao gotovo savršen uvid u kompleksan odnos između žrtava i zlostavljača. U isto vrijeme, dao nam je uznemirujuć prikaz neoprostivog zanemarivanja roditeljskih dužnosti majki koje su, očito vođene slijepom ambicijom, bez previše pitanja dopuštale odraslom muškarcu da spava s njihovim sinovima u istom krevetu i odvodi ih na odmore bez njihova nadzora. Na sve to treba dodati i uistinu uvjerljive ispovijesti žrtava. Svakome tko je film pogledao gotovo je nemoguće ne povjerovati Robsonu koji, ili govori istinu, ili je uistinu nadaren glumac koji zaslužuje Oscara.
Međutim, emocije nisu činjenice, a na društvenim mrežama oglasio se i nemali broj onih koji smatraju da je "Leaving Neverland" ograničen u svojem prikazu onoga što se dogodilo. Štoviše, mnogi tvrde da je dokumentarac prepun poluistina, laži i prikrivanja pravih motiva sudionika, posebno Wadea Robsona.
Dio reakcija vrlo je lako pripisati najobičnijim emotivnim reakcijama fanova koji ne žele ili odbijaju prihvatiti mogućnost da je njihov idol počinitelj ovih gnjusnih zločina. S druge strane, činjenica je i da je, barem u ovom slučaju, riječ o jednoj strani priče i da u filmu jednostavno ne sudjeluju ljudi koji bi neke od izjava Robsona i Safechucka dovele u pitanje.
A za tim itekako postoji potreba jer neke od informacija koje su iznesene u ovom filmu ne samo da nisu potpune već je očito i da su neki bitni detalji namjerno izostavljeni ili pak prilagođeni narativu o Jacksonu kao pedofilu.
Sumnjivi svjedoci
Primjerice, bilo bi više nego poželjno naglasiti da su neki svjedoci, najblaže rečeno - mutni.
Bračni par Quindoy i Blanca Francia, koji su radili za Jacksona i navodno ga vidjeli kako se tušira s djecom, svoje su priče uredno prodavali tabloidima za goleme novčane iznose i pritom ih uredno mijenjali, ovisno o tome dobivaju li novac ili ne. Sluškinja Blanca Francia isprva je tvrdila da nikada nije vidjela Jacksona kako se tušira s djecom da bi priču zaokrenula za 180 stupnjeva nakon što su joj producenti emisije "Hard Copy" platili 20 tisuća dolara da ispriča drugu verziju.
To nikako ne znači da se zlostavljanje nije dogodilo, ali dovodi u pitanje vjerodostojnost svjedoka koje autori dokumentarca koriste u ključnim trenucima kako bi potvrdili izjave Robsona i Safechucka.
I dok je nemoguće zažmiriti na prizore odraslog muškarca koji putuje svijetom u društvu djece koja nisu njegova ili zanemariti da je Jackson bez zadrške ispalio da smatra da je sasvim normalno da odrasli muškarac spava u istom krevetu s djecom koja nisu njegova, činjenica je da je Jackson bio čudak, ali i da ne bismo trebali žmiriti na Robsonove motive.
Dodatni problem je i u tome da autori dokumentarca ni u jednom trenutku ne spominju mnoge bitne okolnosti koje bi mogle baciti drugačije svjetlo na ono što Robson govori.
Zašto se Wade Robson uopće odlučio na tužbu?
Nećak Michaela Jacksona u danima nakon što se dokumentarac pojavio izjavio je da autori iz nepoznatog razloga zaobilaze podatak da je Robson od 1991.-2001. godine bio u vezi s Michaelovom nećakinjom Brandi Jackson koja je isprva bila prijateljska, a zatim i romantična.
Naime, Robson tvrdi da ga je pjevač od sedme do 14 godine uporno zlostavljao i "dresirao" da mrzi žene, no, Taj Jackson ističe da je upravo Michael inicirao vezu između dvoje klinaca i da bi to poljuljalo narativ filma: "To su prikladno izostavili jer se poklapa s onime što Wade govori. On i Brandi upoznali su se na snimanju reklame za LA Gear i nakon što je Wade rekao da mu se sviđa, organizirali smo tjedan u Neverlandu. Upravo je tada Wade pitao Brandi da bude njegova cura. Bolesno je to da se Wadeova priča ne poklapa ni sa stvarnošću".
Nakon što su se prve optužbe pojavile, Robson je opetovano branio Jacksona i tvrdio da se između njega i pjevača nikada nije dogodilo ništa nedopušteno. Svjedočio je 1993. i 2005. i u oba slučaja bio je kristalno jasan oko toga da nije bilo zlostavljanja i da svoju karijeru duguje Jacksonu i njegovu utjecaju.
Međutim, njegova priča promijenila se godinu dana nakon što su MJEstate i Cirque du Soleil odbili njegovu molbu da režira Jacksonovu predstavu ONE u Las Vegasu i time mu osjetno poljuljali već ionako nestabilnu financijsku situaciju. Naime, u dokumentarcu se uopće ne spominje da je Robson nedugo prije podizanja tužbe počeo rasprodavati Jacksonovu memorabiliju i to je pokušao činiti u tajnosti.
Njegovi financijski problemi započeli su nakon što mu je ponuđeno da režira film "Step Up Revolution" koji nikada nije dovršio. Iako je isprva ponudu da režira film prikazao kao "ispunjene Jacksonova proročanstva da će jednog dana biti veći redatelj od Stevena Spielberga", bilo je to previše za njega i popustio je pod pritiskom te doživio prvi psihički slom. Na svom je blogu tada napisao: "Trebalo je to biti ispunjenje Michaelova proročanstva, a ja sam to uprskao. Smatrao sam da je cijeli moj život bio uzaludan".
Tu su započeli i financijski problemi izazvani ovim i sličnim lošim odlukama, ali kroz cijelu 2012. i dalje je tvrdio da je Jackson njegov doživotni uzor, plesao uz njegovu glazbu i govorio koliko mu znači.
No, u travnju 2013. promijenio je svoju priču i tužio MJEstate koji mu je odbio dati dopuštenje da režira predstavu i započeo davati intervjue u kojima je isticao da ga je Jackson sedam godina zlostavljao. Uz sve to tužio je i niz drugih kompanija rekavši kako je riječ o "sofisticiranom pedofilskom lancu" čija je jedina svrha bila podvoditi djecu Michaelu Jacksonu.
Iako je u tužbi tražio milijune dolara, u intervjuima je neprestano isticao da njegov motiv nije novac. Godinu dana kasnije pridružuje mu se i James Safechuck (svojevremeno je također pod zakletvom tvrdio da ga Jackson nije zlostavljao) koji angažira isti odvjetnički tim i odjednom tvrdi da je i on bio zlostavljan.
Gdje su dokazi?
Sud odbacuje Safechuckovu tužbu, ali to ne polazi za rukom ni Robsonu i svi njegovi pokušaji da tužbe progura ne nailaze na simpatije suda. Iako se neprestano ističe da je jedini razlog za odbacivanje tužbe zastara, to nije tako. Štoviše, daleko veći razlog odbacivanja su same izjave Wadea Robsona.
Sud doznaje da je Robson svjesno zatajio informacije jer kroz 2012. i 2013. neuspješno je pokušavao prodati knjigu u kojoj otkriva sve šokantne informacije koje je otkrio u dokumentarcu, ali izdavači su ga mahom odbijali. Dakle, u periodu nakon odbijenice MJEstatea da režira predstavu u Vegasu, Robson u medijima širi priče o Jacksonu kao najvećem utjecaju u svom životu, a u tajnosti pokušava prodati knjigu u kojoj priča o zlostavljanju.
Njegove su se izjave neprestano mijenjale, sve je bilo prepuno kontradikcija, u priču se uključila i njegova majka Joy Robson koja mu je "pomogla da se sjeti", a sve to bilo je previše za sud koji je tužbu jednostavno odbacio.
Kao što je sam rekao, sve do 31. godine nije govorio ništa jer Michael Jackson mu je još kao djetetu govorio da će "obojica završiti u zatvoru" ako se za njihovu vezu dozna dok je u isto vrijeme tvrdio i da u njihovom odnosu nije vidio ništa loše sve do rođenja sina.
Ipak, Robson nije bio dijete kada je cijeli svijet raspravljao o tome je li Jackson pedofil ili žrtva prevare. Štoviše, kroz cijeli taj period ga je branio. Branio ga je i 2011. iako više nije bilo straha da će mu se bilo što dogoditi. Tijekom ispitivanja povezanog s njegovom tužbom ponovno mijenja priču i tvrdi da su ga Jacksonovi odvjetnici zastrašivali, a ovog ljeta sud još jednom odlučuje o žalbi i bit će to par mjeseci nakon što se pojavio "Leaving Neverland".
No, to nije sve. Nakon svega je dodao još jedno objašnjenje o kojem se nikada prije nije pričalo. Naime, izjavio je da svih ovih godina nije želio izaći s istinom jer je želio "zaštiti Michaela Jacksona i njegovu djecu" iako, kako je sam rekao, nije shvatio da je zlostavljan sve do rođenja vlastitog djeteta.
Uz sve to, u njegovoj tužbi ne postoji jedan jedini dokaz. Postoje samo njegove izjave, a neke od njih suprotne su onome što je izgovorio u dokumentarcu.
Kakvi su to roditelji?
Sve ovo dio je problema s onime što se pojavilo u filmu.
Primjerice, pisma i poruke koje se u filmu prikazuju kao dokaz jezive i neprimjerene komunikacije s maloljetnicima možda tako djeluju na prvu i možda uistinu jestu neprimjerena, ali Jackson je takve, gotovo identične poruke slao apsolutno svim svojim maloljetnim i punoljetnim fanovima. Pisao je da mu "nedostaju", da ih "voli", da želi da budu njegovi prijatelji do kraja života i slično.
Nadalje, njegovog nećaka Taja Jacksona kao dijete je seksualno zlostavljao jedan od ujaka s majčine strane, a upravo je Michael bio taj koji mu je želio pomoći na sve moguće načine. U jednoj je poruci njegovoj majci Dee Dee napisao: "Dee Dee, molim te pročitaj ovaj članak o zlostavljanju djece i molim te pročitaj ga Taju, TJ-u i Taryllu. Piše o tome kako čak i tvoji srodnici mogu biti zlostavljači djece, ili čak ujaci i tetke koje zlostavljaju nećake i nećakinje. Molim te, pročitaj. Voli te, MJ". To ne mora značiti ništa, ali daje drugu sliku o Jacksonu kao brižnom ujaku.
Što se ostalih tužbi tiče, teško je ne zapitati se kakvi su to roditelji koji silovanje vlastitog djeteta ne prijavljuju policiji? Naime, niti jedan roditelj djece koju je Jackson navodno zlostavljao nikada nije prijavio zločin policiji. Štoviše, prvo su se obratili odvjetnicima, zatim pokušali izdati knjigu ili tužiti MJEstate, a sve s ciljem da izvuku što više novca. Kakav je to roditelj koji ne želi da se počinitelj gnusnog zločina nad njihovim djetetom kazni već se s njim nagađaju oko cifre?
No, o tome o kakvim je roditeljima riječ dovoljno govori snimka razgovora između oca (Evan Chandler) i očuha Jordana Chandlera (prve Jacksonove navodne žrtve) koji je snimljen PRIJE nego je Jordan uopće priznao da je zlostavljan. Poznato je da je Evan Chandler pokušao od Jacksona izvući novac i prije nego je ova snimka nastala.
Jordan je nakon toga odbio sudjelovati u daljnjim suđenjima Jacksonu, prekinuo je komunicirati s majkom još 1994., a od suda je tražio zabranu prilaska nakon što ga je otac pokušao ubiti utegom. Evan Chandler počinio je samoubojstvo 2009. i nije ostavio oproštajno pismo.
Istina, nagodba ne djeluje dobro ni u slučaju Jacksona jer ispada da pokušava nešto zataškati, ali njegovo je objašnjene rezultat savjeta odvjetnika koji su mu sugerirali da bi dugo suđenje koštalo više od iznosa nagodbe. Isto tako, jednom kada vijest o zlostavljanju dospije u medije, nema tog novca koji tu priču može zataškati. Pogotovo ne u slučaju najveće zvijezde na svijetu.
Posljednji udarac kredibilitetu Wadea Robsona dolazi od njegovih bivših kolega koji su ga otvoreno opisali kao lošu, neiskrenu i nemoralnu osobu.
Sve ovo baca potpuno novo svjetlo na slučaj i protagoniste. No, na čiju ćete stranu stati zapravo je i potpuno nebitno. Michael Jackson je mrtav. Čak i ako je kriv za sve za što ga se optužuje, ne može biti kažnjen, a o tome kako će se negativni napisi odraziti na njegovo glazbeno naslijeđe raspravljalo se još ranih devedesetih. Fanovi će ostati fanovi bez obzira na to što bilo tko priča o njemu, a oni koji to nisu neće to ni postati. Posebno ne nakon ovog dokumentarca.