KADA pročitate vijest o "Facebook nepravdi" koja je zadesila nesretnog studenta iz Niša, a to niste pročitali na profilu maloljetne rođakinje već u svim mainstream medijima, morate se zapitati jesmo li preko noći postali izuzetno glupi ili smo oduvijek bili gomila infantilnih čudaka koji su samo čekali da netko smisli novi način gubljenja vremena. Kada teškog srca i sa suzom u oku pročitate potresno svjedočanstvo izbezumljenog studenta, s nevjericom proučavate članak u nadi da ćete pronaći dio u kojem autor skrušeno priznaje da je svjestan apsurda, ali da tog dana zaista nije bilo zanimljivijih vijesti pa je bio prisiljen napisati nešto potpuno nebitno.
Ne tvrdim da bi se sve trebalo vrtjeti oko Južne i Sjeverne Koreje, Ive Sanadera i broja poginulih na domaćim prometnicama, ali uvjeren sam da se u svijetu dogodilo nešto zanimljivije od gašenja nečijeg Facebook profila. Skoro sedam milijardi stanovnika tog je dana moralo učiniti nešto što je zavrijedilo našu pažnju. Želim vjerovati da se u svijetu otelilo barem jedno dvoglavo tele, da je netko spazio lice Isusa u fleki nafte, da je irski farmer uzgojio divovski krumpir ili da je skupina naučnika otkrila da čišćenje šarana za vrijeme vožnje drastično povećava vjerojatnost prometne nesreće. Bilo što, samo ne ovo.
Postajemo gluplji i u to nema sumnje
Facebook/Twitter vijesti vremenom su postale naša svakodnevica, nešto što u medijima srećete češće od bilo čeg vezanog uz Idu Prester. Netko poznat napisao je nešto na svom profilu i to postaje vijest dana. Neki će reći da je glupo i nepotrebno, ali lako je razumjeti zašto bi čitatelji željeli pogledati još jednu amatersku fotografiju Kim Kardashian. S druge strane, nejasno je zašto je netko pomislio da je gašenje profila studenta iz Niša vijest koja zaslužuje medijski tretman, a još manje zašto bi se bilo tko normalan pridružio grupi "Pravda za Ivana Matejića". Možda je staromodno i protivno suvremenim kretanjima, ali ako se već pridružujete grupi ovakvog naziva, Ivan Matejić mora biti politički zatvorenik ili barem žrtva nemilosrdnog i represivnog državnog aparata. U suprotnom, "pravda za XY" neopravdano se nalazi u nazivu grupe.
Kada pročitate ovakvu vijest u novinama koje u svom nazivu nemaju riječi "Mikijev" i "zabavnik", jasno vam je zašto maturanti nemaju pojma tko im vodi državu. Da im malo prekopate po znanju, pronašli bi barem 2 posto onih koji smatraju da je zemlja ravna ploča na leđima kung fu pande.
Postajemo gluplji i u to nema sumnje, a ovo je samo jedan od brojnih dokaza. Da stvar bude gora, ovo nisu mala djeca. Imati dvadeset i pet godina i kukati nad tim što na Facebooku ne smijete imati sliku rakuna, nije samo glupo već glupo na nekoliko različitih razina. No, koliko god bilo glupo, zanimljivo je. U načelu smo svjesni koliko je cijeli slučaj apsurdan, ali većina nas smatra da je riječ o neoprostivom potezu koji zahtijeva objašnjenje. Danas se to dogodilo studentu iz Niša, a sutra bi se moglo dogoditi i vama! Ovo smiješno upozorenje djeluje kao dobra zajebancija, ali vjerojatno nismo ni svjesni koliko je istinito. Naime, neopravdano gašenje Facebook profila doživljavamo kao ozbiljno kršenje naših prava. Ovaj se slučaj pretvorio u vijest zato jer naše profile doživljavamo itekako ozbiljno. I ne radi se o gubitku važnih mailova, adresa ljudi s kojima želimo ostati u kontaktu ili servisa koji nam omogućava da sa svijetom podijelimo duboke misli. Ne, Facebook ionako ne koristimo za nešto bitno. Oduzmete li nam pravo da nekoliko sati dnevno provodimo vrijeme gubeći ga, imamo ozbiljan problem.
Ljudi moraju znati što radimo čak i ako je riječ o nečem izuzetno beznačajnom
Više ne možemo mahnito pritiskati "likeove", objavljivati serije stupidnih fotografija od neki dan i pisati totalne nebitnosti kao što su "popio sam kavu, pojeo perec, a sada slijedi majka svih sranja". Potpuno je trivijalno, samodopadno i zatupljujuće, ali ovisni smo o suludom gubljenju vremena i toj narcisoidnoj zabludi da je ono što svakodnevno radimo za tih desetak ljudi koji pritišću "like", nešto zaista važno. Ljudi moraju znati što radimo čak i ako je riječ o nečem izuzetno beznačajnom. Imamo svoju publiku jer tamo negdje postoji netko tko to prepoznaje. Taj "like" znači da nas netko voli i uvažava. Niški je student zaista uvjeren da je njegova akcija promjene slike profila originalan potez koji je usrećio tisuće ljudi diljem svijeta i normalno da je pogođen gašenjem profila. Čak štoviše, to mu gašenje daje određenu težinu jer sada vjeruje da je upao o oči "šefovima Facebooka" koji su ga odlučili srezati u korijenu prije nego postane veći od života. U tome mu pomažu i oni podjednako izgubljeni u uvjerenju da osnivanjem raznoraznih grupa mijenjaju svijet. U stvarnosti, najvjerojatnije se radi o tehničkoj greški i nikog nije briga.
Prije par godina pitali bi se treba li nam uopće mjesto na kojem možemo raditi takve i slične stvari, a danas smo izvan sebe ako nam to uskrate.
A ako ste stvarno pogođeni time da vam je netko iz bilo kojeg razloga ukinuo profil na kojem ste pisali koještarije, objavljivali video zapise s YouTubea, radosno mijenjali slike i poticali druge da učine isto, možda je ipak došlo vrijeme da sporni profil bude ugašen. Bilo bi idealno da ste to učinili sami, ali ne budite ljuti na one koji vam nesvjesno pomažu.