MARIO ROMULIĆ i Dražen Stojčić autori su fascinantnog timelapse prikaza "života" Osijeka. Ovaj "slow city" projekt u kojem je Osijek "oživio" prikazuje ovaj grad u jednoj posve novoj dimenziji. Petogodišnja suradnja Marija Romulića i Dražena Stojčića ne temelji se samo na prijateljstvu, nego i na zajedničkoj strasti prema fotografiji, filmu i multimediji. U želji da konstantno pomiču granice u kreativnom, likovnom i tehnološkom smislu, ovaj dvojac proteklih je godina proizveo čitav niz zapaženih projekata: od samostalnih izložbi, fotomonografija, promotivnih filmova i oglasa do rada na brojnim umjetničkim, reklamnim, humanitarnim i drugim publikacijama.
Što je zapravo timelapse? Ukratko, to je tehnika koja spaja fotografiju i film, stvarajući pokretne slike. Umjesto snimanja 25 sličica u jednoj sekundi uz pomoć video kamere, snima se 25 fotografija u jednoj minuti ili satu ili danu ili... Kada se te fotografije projiciraju u standardnih 25 sličica u sekundi, suptilni prirodni procesi poput kretanja sunca ili oblaka, odjednom ožive, a oni svakodnevni postaju još naglašeniji. Koristeći specijalizirane motorizirane tračnice i pokretne glave, fotoaparat gotovo neprimjetnom brzinom klizi u predprogramiranom smjeru. Kadar se podiže ili spušta, okreće ili "plovi" kroz scenu.
Timelapse zahtijeva nevjerojatnu količinu vremena i još veće strpljenje. Ponekad je u jednom danu moguće snimiti samo jedan dobar kadar. Vratiti se kući s tri uspješna kadra pravi je podvig. Nakon toga slijedi podjednako mukotrpan proces pretvaranja fotografija u film. Svaki se kadar odvaja u seriju fotografija, a zatim svaka fotografija obrađuje i zasebno pretvara u 16 bitne TIFF dokumente. Potom se iz pripremljenih slika generira video, koji se tek tada može editirati u programu za filmsku montažu. Zaista, mukotrpno.