ZAHVALJUJUĆI fascinaciji mog sina, Funko Pop figurice pronašle su put do mog doma i novčanika, a lagao bih kada bih napisao da onaj djetinjasti dio mene nije prepun razumijevanja i simpatija za kolekcionarski i popkulturalni aspekt onoga što figurice predstavljaju.
Upravo me zato i razveselila vijest da je u pripremi igra koja bi spojila sve te likove u jednom naslovu koji bi dodatno popularizirao brand u svijetu u kojem su franšize bitnije nego ikad ranije. Štoviše, Funko Fusion djeluje kao savršen proizvod za ovu eru jer nije nišno vezan za samo jednu franšizu već na jednom mjestu može skupiti više njih i stvoriti ultimativni mash-up.
Nažalost, Funko Fusion nije ta igra.
Radilo se o nedvojbeno ambicioznoj igri koja ostaje zarobljena pod teretom neostvarenog potencijala.
Vizualno, nema se čemu prigovoriti. Funko Fusion izgleda točno tako kako bi trebao i za početak okuplja nekoliko više ili manje zanimljivih franšiza kao što su Masters of the Universe, Jurassic Park, Hot Fuzz, Team Fortress, Walking Dead, Five Night at Freddy's ili Back to the Future. Nažalost, nemaju pojma što bi točno radili s tim franšizama. Svjetovi u kojima se akcija odvija donekle se razlikuju u pristupu, ali sve djeluje kao da je brzinski sklepano i u potpunosti lišeno duha, mašte i, ono najbitnije, prave ljubavi prema franšizama s čijim licencama raspolaže.
Neoprostiv propust
Iako se osobno nisam susretao s time, internet je prepun onih koji se žale na niz tehničkih problema koji su ponekad gnjavež, a ponekad ruše igru.
Ono najgore je da nemate osjećaj napretka i postignuća što je osobno neoprostiv propust većine igara i smatram da ne postoji ništa što će me prije odbiti od neke igre od propusta tvoraca da naprave naslov koji kod igrača stvara osjećaj da sve nije samo bezumno košenje valova neprijatelja. Čak je i Vampire Survivor koji je doslovno to - igra u kojoj kosite valove neprijatelja - svladao tehniku stvaranja osjećaja postignuća.
Funko Fusion to nema. Radite nešto, ne znate zašto, upravljate gomilom likova koji se ni po čemu posebno ne razlikuju i osjećate se kao da ste se upustili u ostvarenje kritike onih koji tvrde da igre nisu ništa drugo nego gubljenje vremena.
U svojoj srži, Funko Fusion bismo najbolje mogli opisati kao ono što smo vidjeli u bezbroj Lego igara. Nažalost, negdje putem izgubili su sav šarm čak i najslabijih naslova u serijalu.
I ne kažem da u svemu ne postoji potencijal koji bi se s vremenom mogao ostvariti, ali ne vidim kako bi se ovo moglo održati kod bilo koga osim kod najvatrenijih fanova Funko Popa. I to isključivo fanova Funko Popa jer sam ogroman fan ne samo Povratka u budućnost već i Shaun of the Dead, The Thing ili Scotta Pilgrima, ali ova igra kod mene nije izazvala nikakvu reakciju niti je potaknula nostalgiju. Ovo je igra koja postoji i trati ogroman potencijal koji je imala u najavama.
Funko Fusion jednostavno postoji. I čeka popust.