O Mijać sam ekstenzivno pisao, a o jako popularnom Grši nešto jesam, ali sigurno ću još. Predlažem da pročitate to da se ne ponavljam, trebali biste već znati tko su i Mijać i Grše.
Jedno je sigurno: ovaj dvojac ima svijetlu sadašnjost i još svjetliju budućnost. Potpomognuti Lockroomovom produkcijom i čvrsto utaboreni u yem kolektiv koji je sve prisutniji na radiju, čemu vjerojatno i pomaže činjenica da se yem studio nalazi u istoj zgradi kao i Hrvatska glazbena unija, UNISON i slični akteri, stalan rast im je suđen.
Za nasilno preuzimanje interesa slušatelja kriv je yem jednako kao i monopolisti i glavni profiteri naše glazbene industrije. Dok su se potonji brinuli kako staviti što više novca u džep uvaljujući svoju lošu autorsku glazbu izvođačima s raznoraznih karaoke showova, posljedično su suzili krug entuzijasta domaće glazbe toliko da najviše interesa za glazbu izaziva HRT-ov show u kojem novi izvođači pjevaju kavere pjesama iz 70-ih, 80-ih i 90-ih. Za to vrijeme Zvone Pušić, High5 i Kukus klan osvajaju publiku ispod radara do točke gdje je yem jedno jedino mjesto gdje producenti razmišljaju o onoj nevažnoj glazbenoj sitnici: hoće li te pjesme itko zapravo slušati?
Nažalost, kad je kritična masa počela zaista slušati stvari koje izađu odavde, postajalo je sve jasnije da se njihovi glazbenici sve više fokusiraju na marketing, hiperprodukciju i lukavo korištenje Pušićeve dominacije u koncertnoj/event domeni kad je riječ o glazbi koja se okvirno svrstava pod hip hop.
Novi singl trebao je biti pop crossover koji smo čekali.
Ovo je amalgam svega gore navedenog, i to u još jednom singlu koji zvuči kao sve ostalo što Lockroomova ekipa gura na radio u zadnje vrijeme: sasvim ok.
Prije svega - sve na pjesmi je prilično kompetentno napravljeno s tehničke strane izuzev naprasnog Mijać uleta i Gršinog teksta.
Nema nikakve sumnje da Grše ima izuzetan vokal, prilagodljivu boju glasa i da generalno dobro vlada metrikom i fonetikom, što je sasvim dovoljno da ove pjesme budu održive i da se nitko ne ljuti dok sviraju u pozadini. Jasno se čuje škola Bube i Jale, ljubav za catchy fraze i snalažljiva i uvjerljiva izvedba.
Nažalost, tekstualno se toliko ponavlja da postaje zamorno - u zadnje vrijeme ionako imam osjećaj kao da sam sve ove pjesme već negdje čuo, ali ovo zvuči doslovno kao mashup već postojećih singlova. Izlazna fraza na drugoj strofi strašno podsjeća na završnu frazu Šnit refrena, ovi “daj daj, najt drajv, haj lajf, prajm tajm” dijelovi strašno podsjećaju na onaj Highlife refren “tilo njeno fantazija” je “tilo njeno mamba”, a ostatak teksta neinventivno ponavlja umorne filler linije.
“Milano, sitni sati / vozi naš žuti Rari / u autu afterparty / ona me na grijeh mami, u / prskano je pali, vu / šta ću, volin život skup / aaa-aaaa”??
“Svako slovo je zlatno / svake noći je radno / zorom kruzamo gradom / na na na na / trip na vikend, Milano / ona šapće “ti amo” / drip drip, taliano”???
Što Grše bolje zvuči na refrenu (a refren je catchy i dobro zvuči), to ove linije gore izgledaju - zar je toliko teško ubaciti u rep tekst nešto što će ostaviti bilo kakve posljedice? A ako vam uopće pada na pamet spomenuti da ni njegovi uzori i kolege to ne rade, grdno se varate. Seljaštvo i abrazivnost ne znače da se ništa zanimljivo/duhovito/značajno ne može reći, od Eleninih “komentarišu moj ukus, a sve uzdišu na luksuz / dok o(uuu)n u Gucci duksu mrvi kush i puši buksnu / niko neće suze, je, niko neće ubrus / Lamborghini Urus, ovde niko neće u bus” pa do Bubinih urnebesnih “Kora crni pojas, sedmi dan je / ne mogu nam ništa, Imperia bebi gang je / tvoja pussy, bejbi, pink je ko Panter / a ti ko Kim K, guzovi ko kante”.
Nažalost, Gršin rep angažman na ovoj pjesmi izgleda kao provjereno pametni manevri američkih pop pjevačica koje dovedu repera čisto da prošire ciljnu skupinu i popune uvijek škakljiv dio iza drugog refrena - kratak je, beznačajan, brzo prođe, a može se staviti poznato ime na pjesmu.
Što ovdje radi Mijać?
Naravno, konstrukcijski je to ovdje potpuno obrnuto - gošća Mijać pojavi se bez ikakvog zdravog razloga, čisto da bi iskoristila priliku dići si profil, ali od njenih kvaliteta - naizgled je draga osoba s lijepom bojom glasa i potencijalom da nešto napravi u budućnosti - na ovoj pjesmi eventualno vidimo to da je naizgled draga i da zvuči slatko kao i inače.
Osim što njenom vokalu u ovoj točki pjesme tehnički nešto nedostaje, konstrukcijski je neopravdan i tekstualno prolazan kao i većina stvari koje radi. Znamo već da su joj tekstovi najveća boljka, ali konstantno ganjanje pop refrena koji skrivaju manjak sadržajne inventivnosti pod skupom produkcijom postaje prilično zamorno. “Život slavim svaki dan / bejbe, znaš da mi smo savršeni par / život ne živi nitko kao ti i ja / život ne živi nitko kao ti i ja..." To je cijeli njen post-refren. Melodijski nije dovoljno zanimljiv da udari koliko bi trebao pa je za pretpostaviti da je Mijać silom ubačena u svrhu eventa njihove kolaboracije, a ne iz glazbenih razloga. Slično kao i Grše na njenom Ledu. Šteta jer pjesmi s toliko malo zabavnih trenutaka ne treba dodavati još nebitnih dionica da nam još više otežaju čekanje refrena.
Kad se samo sjetim dobrih primjera ovakvog ženskog uleta koji digne cijeli klub na noge…
Gledajte, ova pjesma će se slušati kao i sve što Grše izbaci. Mijać će dobiti još jedan dobar razlog za dizanje renomea na Dritu iz ZAMP-a. Lockroom ima još jedan producentski skalp u kojem (zajedno s El Maarom) nosi pjesmu na svojim leđima. Radišni Luka Matković snimio je još jedan isti spot i, nadajmo se, dobro zaradio.
Ali se iskreno nadam da će publika tražiti više od ovih marketinških paketa za brendove imena izvođača. Lockroom ne može puno bolje od ovoga, ali Mijać bi trebala sama sebi postaviti malo veća očekivanja jer je dovoljno u glazbi i s dovoljno sposobnih ljudi oko sebe da može postići više od formulaičnih lijenih linija koje će ljudi inercijom slušati jer je alternativa Damir Kedžo.
A može li Grše bolje? Ne samo da može nego i mora. Bila bi velika šteta da naš najpopularniji rep izvođač ne može ni blizu ringa s top 10 najpopularnijih u regiji.
Ili nije važno ako pjesma ima brojke?
5/10 - catchy refren, dobra produkcija, užasni tekstovi, refren je dobar, ali ostatak dijelova ne opravdava svoje postojanje iako su makar kratki pa ne moramo predugo čekati refren