On je tijekom istraživanja u financijskoj upravi grada Muenchena, gdje je Hitler od 1925. živio i gdje je bio prijavljen kao "književnik", naišao na dokumente koji pokazuju da je financijska uprava tadašnjem političkom disidentu zbog rastrošnog života, između ostalog i zbog kupnje luksuznih automobila, bila za petama.
Hitlerovo financijsko stanje se naglo popravilo nakon izlaska političkog pamfleta "Moja borba" koji je od samog početka dosezao visoke naklade prije svega zahvaljujući tomu što su svi članovi Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke (NSDAP) pri ulasku u stranku kupovali knjigu. I kasnije, njemačkim vojnicima je pri davanju prisege knjiga bila poklanjana što je rezultiralo ogromnim nakladama. Samo 1933. Hitler je na "Mein Kampfu" zaradio preko 1,2 milijuna maraka što je između ostalog uložio i u kupnju posjeda i kasnijeg "Orlovog gnijezda" u njemačkim Alpama. Svoju godišnju plaću od 45 000 maraka na mjestu kancelara Hitler je velikodušno poklanjao dobrotvornim udrugama. Hitler je istodobno sam sebe oslobodio porezne obveze koja je iznosila oko 600 000 marka godišnje.
Hitler je narodu propovijedao da zajedničko dobro ima prednost pred osobnim imutkom a sam se toga nije držao, zaključio je Dubon.