Foto: Facebook
SAŠA CECI, hrvatski fizičar s Instituta Ruđer Bošković, nakon korisnog teksta o sunčanju, u duhovitoj objavi na Facebooku objasnio je i zašto se ljudi znoje na ovim vrućinama. Ceci je već poznat po svojim "zadaćnicama" na Facebooku, a njegovi informativni tekstovi nude zaista korisne infomacija koje su razumljive i laiku. Zašto se ljudi znoje napisao je u tekstu kojeg je nazvao "Kad svinje polete", a status prenosimo u cijelosti:
Thomas (ide k’o) Alva Edison, izumitelj prve funkcionalne žarulje i još gro drugih čudesa, rekao je da genija čini jedan posto inspiracije i devedeset devet posto perspiracije. Perspiracija je fensi-šmensi naziv za nešto što svi vrlo intenzivno radimo ovih dana, iako se ne osjećamo pretjerano genijalno zbog toga. Naime, znojimo se. Neki od nas, narodski bi se reklo, k’o svinje. Zanimljivo je da se svinje zapravo vrlo malo znoje, a od vrućine se spašavaju valjajući se u blatu.
To sa svinjama koje se znoje nam je došlo iz engleskog jezika, no ni tamo to nema veze sa svinjama, već sa željezom. Naime, pig iron je ono što mi zovemo sirovo željezo. To je ono prvo željezo koje se dobije nakon termičke obrade željezne rude. Užareno sirovo željezo se polako hladi, a kad je ohlađeno na nekih 400-tinjak stupnjeva Celzija više ne svijetli. Na oko izgleda isto kao ono hladno. Da ga ne bi greškom dotaknuti, radnici u željezarama su čekali da se pig iron “uznoji”. Da se ohladi toliko da na sebi počne kondenzirati vlagu.
Toplina koju stalno proizvodi naše tijelo je otprilike jednaka onoj žarulje od 100 vata. Zimi to nije ni približno dovoljno pa zato nosimo toplu odjeću. A tijekom ljeta se, za razliku od svinja i željeza, moramo znojiti ne bismo li se nekako zadržali na našoj radnoj temperaturi. To ima neke veze s time da znoj isparava, hlapi, prelazi u vodenu paru ili tako nešto. No možda nije sasvim jasno zašto bi nas to hlapljenje hladilo. Dodatno, tekućine brže isparavaju što je temperatura veća. Zašto se onda toliko znojimo i gotovo uopće ne hladimo kad naiđu toplotni valovi, kao svako malo zadnjih nekoliko tjedana?
Da bismo to razumjeli, moramo znati zašto znoj, naše tijelo ili zrak oko nas uopće ima neku temperaturu. Znoj se u najvećoj mjeri sastoji od vode. Voda se sastoji od hrpe molekula, jel', vode, i one se tamo muvaju raznim brzinama. Neke su jako brze, neke su jako spore, a ostale su tu negdje između. (Baš sam to fino objasnio.) Kad stavimo termometar u vodu, te molekule se sudaraju s njime. U tim sudarima neke mijenjaju brzinu jer predaju dio svoje energije česticama u staklu od termometra. Onda se te čestice u staklu počnu nešto jače mrdati pa udaraju sve oko sebe. Neke od njih udaraju natrag u molekule vode, a neke udaraju i u onu tekućinu u termometru. Ono, opća tučnjava svih sa svima. Tada se i neke čestice u toj tekućini počnu brže micati pa jače guraju ove ostale oko sebe. Sjetilo me to na čestu situaciju na punk koncertima. Prvo je svugdje ispred bine podjednaka gužva, a onda dio ljudi tamo ponesu ritam i melodija. Same noge idu. Ostali u publici se malo razmaknu da im daju mjesta. I tako, tekućina se širi, a mi onda očitamo na skali koliko se proširilo. Žešći ples, viša temperatura.
Ako ovi naši pogo plesači pretjeraju, uletjet će redari, pokupiti ove najžešće i tako – ohladiti situaciju. U vodi nema redara, no ona se u određenim situacijama može ohladiti sama. Neke od onih bržih molekule vode će zbog svoje brzine i same izletjeti van. Naročito ako se već nalazi blizu površine. Kad u vodi bude manje ovih brzih, spore počinju dominirati pa voda ima nižu temperaturu. To ima i vrlo praktičnu primjenu. Imam toplo piće koje ne volim piti toplo, recimo pivo, a nemam hladnjak u blizini. Ništa, omotam ga mokrim novinama (ili mokrom krpom) pa ostavimo neko vrijeme. Novine povećavaju površinu kroz koju više brzih molekula može pobjeći. Kad voda ishlapi, pivo je spremno za konzumaciju. (Ako nije dovoljno hladno, može se i ponoviti postupak.) Znoj nas hladi točno na istom principu – brze molekule lakše bježe se velike površine kad se znoj razlije posvuda po našoj koži. No zašto taj princip prestane vrijediti tijekom velikih vrućina? To je povezano s količinom vlage u zraku.
Naime, kad brza molekula vode izleti iz znoja, ako vani nema drugih molekula vode u zraku, dobra je šansa da će ostati vani i tako nas ohladiti. No ako tamo već ima puno drugih molekula vode, ako je vlaga u zraku velika, događa se nešto bitno drugačije. Kad naša molekula izađe u tu gužvu vani, ona nema kamo otići pa se vraća natrag odakle je došla - u vodu. Ili ako se nekako i uspije progurati i otići, ubrzo je zamijeni neka od ovih koje su u zraku. I tako se ni količina, a bome niti temperatura znoja bitno ne mijenjaju. Malo nam tada pomaže ventilatori ili lepeze, koji nas inače barem malo ohlade, jer sav zrak posvuda oko nas ima i visoku temperaturu i veliku količinu vlage. A naše tijelo uporno radi jedino što zna, pa iako je to potpuno bespotrebno i beskorisno, proizvodi dodatan znoj. Naše genijalno tijelo.
Postoji još jedan fenomen za koji nije odmah očito da je direktno povezan s ovim našim beskorisnim znojenjem. U ispušnim plinovima aviona nalazi se vodena para koja nastaje spajanjem kisika iz zraka i vodika iz goriva. Vodena para je, baš kao i sva ova vlaga u zraku, potpuno nevidljiva. Kad ta vodena para, skupa s ostalim produktima sagorijevanja dođe u hladnu okolnu atmosferu, voda se kondenzira. Kao kad nam se u kupaonici zamagli ogledalo nakon tuširanja. Ovdje čak nastaju i komadići leda. Tako iza aviona ostaju vidljivi kondenzacijski tragovi. Voda ili led već nakon nekoliko minuta ponovno prelaze u plinovito, dakle opet nevidljivo stanje. To se događa jer su atmosferski uvjeti tamo zapravo nepovoljni za postojanje kondenzirane vodene pare (temperatura je niska, ali je i tlak jako nizak). Da su povoljni, tamo bi već bilo običnih oblaka. Jer oblaci su upravo to – kondenzirana vodena para.
No, znamo da se ponekad ti tragovi zadržavaju dosta duže od par minuta. Je li to dokaz da oni nisu od vode, već od nekog drugog, opasnijeg materijala? Da su to nekakvi kemijski tragovi – chemtrailsi? Da nas netko organizirano zaprašuje nečim? Ma ne, naravno. Mislim, ne mislim reći da ne postoje opasni ljudi s nekakvim zlim i tajnovitim planovima. Ali ovo nije dokaz za to. Stvar je u tome da kondenzacijski tragovi koji nastanu u atmosferi koja je već i sama jako vlažna – teško nestaju. Čim neka brza molekula vode pobjegne iz traga, već je druga iz okoline zamijeni. To znamo jer kad se vide ti dugotrajni tragovi, možemo vidjeti da u tom području već spontano nastaju oblaci (koje zovemo cirusi). Dakle, dugotrajni “chemtrailsi” su zapravo najobičniji kondenzacijski tragovi koji se poput nas kad je jako vlažno znoje kao svinje. Leteće svinje.
Vratimo se mi na zemlju. Što onda da radimo kad vanjska temperatura postane usporediva s našom, a vlaga u zraku prevelika? Jedini način da se ohladimo je da se ubacimo u hladniji okoliš. Ili u klimatizirani prostor, ili u neku tekućinu. Klima uređaji osim što ugodno ohlade zrak, ujedno i smanjuju vlagu u njemu. Vlažan topao zrak prolazi kroz hladne dijelova klima uređaja na kojima se vlaga kondenzira i uklanja (zato klime uvijek kapaju okolo). Dakle, dvostruka korist. Zapravo više nego dvostruka, jer kad klima ohladi naš okoliš, emitirat ćemo više toplinskog zračenja nego što ćemo ga primati iz njega (baš kao po zimi) pa je i to super stvar. Bit će da zato liječnici preporučuju da ne bude prevelika razlika između vanjske temperature i one podešene na klima uređaju. Već i ta mala razlika daje veliki učinak, a i ne šokira nas ogromna temperaturna razlika kad jednom izađemo van. To je dobro i za naš džep, kao i za okoliš jer trošimo manje struje koja se u velikoj mjeri još uvijek proizvodi na “prljavi” način, pomoću fosilnih goriva. A to nas je i dovelo do globalnog zatopljenja i ovako brojnih prevrućih dana. Drugi način hlađenja sigurno ne trebam ni posebno spominjati – ako imamo priliku, namakanjem od par sati dnevno u moru, rijeci ili jezeru možemo na vrlo ugodan način potrošiti dobar dio viška topline koji stvaramo. Štoviše uživamo u tome. Kao prase u blatu. Kad je to ista stvar :)
Za kraj nam ostaje vjerojatno najčešće pitanje zadnjih dana: što popiti da bismo se rashladili – toplo ili hladno piće? Preporuka je da se pije toplo. Topli čaj potaknut će znojenje koje će nas ohladiti. Hoće, osim ako je velika vlaga u zraku. Zato vam o tome mogu jedino reći što bih ja popio. Pivo. Hladno. Valjda sam nakon ovog zaslužio barem jedno :) Vi koji ste izdržali do kraja sasvim sigurno jeste.