On je kandidat za Dnoru i radoholičar koji ozbiljno shvaća zadatak pop zvijezde, sam je duboko uključen u stvaranje svoje autorske glazbe, spotova i imidža, a na njegove ste viralne prijevode pjesama naletjeli na TikToku. On je James Night, pravim imenom Leonardo Šajin, a porazgovarali smo zbog pivotalne izjave na našoj glazbenoj sceni: na pitanje o tome je li muškarac ili žena, nedavno je rekao da je "nešto između".
@thejamesnight Zdravko colic - pusti, pusti modu na engleskom 💚 u cruella tonu modu ipak necemo pustiti, so make sure to dress up for any ocassion! #zdravkocolic #pustipustimodu #tiktokhrvatska #tiktoksrbija #tiktokbosna ♬ Cruella (TikTok 28) - James Night
Što znači "nešto između"? Izjašnjava li se i inače tako? Kakav je to osjećaj? Kakve su reakcije okoline? Evo što on kaže na sve.
Izjavio si nedavno da si na rodnom spektru "negdje između" muškarca i žene. Možeš li nam približiti svoju perspektivu na tu temu?
To je pitanje koje me prati cijeli život. Bez obzira imam li dugu kosu, raste li mi brada, mutiram li ili nosim rozu odjeću na Barbie premijeru, ljudi su oduvijek nalazili nešto što se ne uklapa u samo jedan spektar. Bilo u mojim gestikulacijama, načinu razmišljanja, izražavanja ili stvarima koje volim.
Iako ova pomalo hiperbolizirana izjava izravno povlači pitanje mog spola, smatram da biti i muškarac i žena znači daleko više od banaliziranja materijalne percepcije i tradicionalnih društvenih normi.
Osobno ne vjerujem u to da nas komad odjeće, boja ili glazba koju slušamo igdje svrstava jer smo svi, kao ljudi, previše odredili što smijemo ili ne smijemo voljeti. Stvorio se društveni konstrukt što je ženstveno, a što muževno.
Ako želim imati dugu kosu, imat ću. Ako mi se svidi komad odjeće sa ženskog odjela, kupit ću. Ako volim brze aute ili Led Zeppelin, to ću voljeti i slušati, a ako ljudi između toga svega vide ženu, onda okej - žena sam.
Kad i kako si počeo razmišljati o tome i postao svjestan toga? Što ti je otežalo, a što olakšalo?
Srećom, u svom životu nikad nisam sumnjao u to što jesam. Tradicija nas svrstava u jednu ili drugu kategoriju, a ja samo ne dopuštam da ta svrstavanja utječu na moj život i ono što volim ili ne volim te da diktiraju što smijem ili ne smijem. Ništa nije utjecalo niti otežalo odrastanje i trenutni život, ali je kod nekih ljudi izazvalo zbunjenost. Ja na to ne reagiram, ljudi vide što žele vidjeti.
Koliko ti je važno izjašnjavanje glede rodnog opredjeljenja? Koliki je to dio tvog (ili bilo čijeg) identiteta?
Smatram da smo svi malo previše okrenuti sebi po tom pitanju i da ponekad dopuštamo da nas riječi drugih previše dotiču. To nije dio mog identiteta, moj identitet nisu ni opredjeljenja, ni riječi niti druge kutije. Malo previše razmišljamo tko smo i tražimo sebe u sebi, a vanjština koju stvaramo je ljepši odraz nas samih.
Kako gledaš na većinski patrijarhalni koncept rodnih uloga u Hrvatskoj?
Shvaćam da su takvi konstrukti u društvu teško iskorjenjivi, pogotovo ako su generacijama prisutni. Najlakše je u životu hodati utabanim putem, zadovoljavati kriterije i biti sve što se očekuje od tebe. Ja nas sve vidim kao više od toga što radimo i koja nam je uloga u društvu, a duboko vjerujem u to da se nikad ništa neće promijeniti ako ne pričamo o položaju određenih skupina. Ja sam se kroz svoj rad cijeli život uglavnom bazirao na podizanje svijesti i položaj žena u društvu.
Žena je priroda, ona je začetak svega. Nažalost, često je zanemarena.
Kako gledaš na zapadnjačke struje prihvaćanja rodno fluidnih osoba i principijelno i, primjerice, određivanjem inkluzivnih zamjenica u jeziku za osobe na spektru?
Iskreno, ne razmišljam previše o tome. Mislim da su naše odluke, postupci i način na koji poboljšavamo svijet oko sebe važniji od promjene jezika. Zamjenice smatram pasivnim aktivizmom. Više sam zainteresiran za promjenu društva iznutra, razgovore između nas mladih, ali i sa starijim generacijama, mijenjanje politike društva i osuđivanja bilo koje izdvojene skupine ljudi. Ništa nećemo postići tako da sjedimo kući i pišemo story na Instagramu da nasilje treba prestati.
Treba li Hrvatskoj više priče o tome? Kakvo je stanje sad po tvom viđenju? Koliko osobno pratiš queer scenu u Hrvatskoj?
Hrvatskoj fali konstruktivnog diskursa u svim sferama.
Smatraš li da je neusklađenost rodnog identiteta s biološkim spolnim karakteristikama nekome uvredljiva? Zašto?
Vjerujem da se nađe ljudi kojima jest. Osobno to gledam ovako: ako osoba ima jasan stav i cilj, ništa je ne može pokolebati. Loši komentari ili stavovi drugih (bilo da se radi o istini ili samo o percepciji javnosti) mogu izazvati dozu nelagode. Ali kad znaš tko si, što si i što želiš u životu, ništa nije prepreka ambicijama.
Smatraš li da je to plus ili minus za tvoju karijeru u Hrvatskoj?
Mislim da to nije nešto što bi trebalo biti plus ili minus, ja sam umjetnik kojeg će pratiti ljudi koji uživaju u glazbi koju stvaram i u vizualnom svijetu oko nje. Tu sam da glazbom i zabavljam i napravim neku vrstu sigurne zone za sve koji su prolazili slične stvari.