Nakon premijere na 22. Zagreb Film Festivalu srpska humorna drama Za danas toliko redatelja i scenarista Marka Đorđevića kreće s prikazivanjem u hrvatskim kinima od 21. studenog. Film koji je u susjednim zemljama već osvojio publiku prati priču o obiteljskim odnosima i prijateljstvu, začinjenu dozom humora i životnih izazova.
Radnja filma prati dvojicu braće i sestru koji se nakon duljeg vremena konačno opet sastaju. Početak je ljeta, pravo vrijeme za ponovna okupljanja, a u zraku se osjeća mješavina bezbrižnosti i nostalgije. Vaso se iz Beograda vraća u rodni Kragujevac kako bi posjetio brata, sestru i malenu nećakinju. Njih troje, naime, žive zajedno. Međutim, početnu radost prekida vijest da je umrla njihova učiteljica glume Kika.
Jedno od najgledanijih ostvarenja godine u Srbiji
Film je u Srbiji postigao velik uspjeh, postavši jedno od najgledanijih ostvarenja godine, zahvaljujući snažnim preporukama gledatelja. Redatelj Đorđević ističe da je inspiraciju pronašao u potrebi za toplim i iskrenim pričama koje potiču na razmišljanje o međuljudskim odnosima.
Na hrvatskoj premijeri u sklopu ZFF-a sudjelovali su glavni glumci Filip Đurić i Ivana Vuković te sam redatelj. Među njima je i hrvatski glumac Goran Bogdan, koji je pozvao publiku da podrži film: "Dragi ljudi, dođite u kina pogledati naš novi film Za danas toliko redatelja Marka Đorđevića, jednu lijepu priču o prijateljstvu, ljubavi i dobroti. Hvala i vidimo se u kinima."
Filmom je bio oduševljen i pjevač Damir Urban, do te mjere da je ekipi snimio videoporuku.
"Draga ekipo filma… Već na prvi pogled, odnosno već na prvi kadar sam znao da će ovaj film biti nešto za što sam mislio da je davno nestalo, iščezlo; da je nešto čega više nema. Neću pisati o samom filmu, strah me da bih, ako nekome pokažete ovo pismo, mogao nenamjerno otkriti neke detalje pa ću vam reći samo da mi je na trenutke, dok sam sjedio u kinodvorani, bilo neugodno, jer je gledati i doživjeti nešto tako lijepo, iskreno i skromno uvijek je pomalo neugodno", poručio im je.
"Pokazuje nam to na mjeru koliko smo se i mi sami odmaknuli i navikli na nepostojanje ljepote, iskrenosti i skromnosti. Reći ću vam i da sada, već danima nakon što sam film pogledao, moja jutra započinju s mislima na film, na njegovu nježnu, jednostavnu, toplu atmosferu koju povremeno prepoznam i u vlastitom životu.
Sve ono što nije izrečeno, što nije odigrano i locirano u filmu polako se pojavljuje kroz vrijeme. Ovo je film s najtočnijom mjerom koju život samo nadograđuje. Šarenci kao da su pomalo i moja vlastita obitelj pa mi izmame osmijeh na lice i kad samo pomislim na njih", zaključio je.