Poklanjao je novac zarađen kartanjem
Otac mu je bio pravoslavni svećenik, a majka domaćica te su vršili pritisak na njega da postane svećenik, međutim Tesla se usprotivio i nakon njemačke osnovne škole u Smiljanu i Gospiću te realne gimnazije u Rakovcu upisao je studij tehničkih znanosti u Grazu. Tesla je bio osebujna osoba od mladosti, u pubertetu je puno vremena proveo kartajući za novac i tako zarađeni novac je poklanjao drugima. Njegovi interesi nisu bili ograničeni samo na područje elektrotehnike i radiotehnike, primjerice tijekom studija se oduševio s Voltaireom u tolikoj mjeri da je pročitao sva njegova djela i naučio ih napamet.
Odbio Nobelovu nagradu
Godine 1884. je stigao u New York sa četiri centa u džepu, nekoliko vlastitih pjesama, proračunima za leteći stroj i preporukom Edisonova suradnika Charlesa Batchelora u kojoj je pisalo: "Gospodine Edison, poznajem dva velika čovjeka. Jedan ste vi, a drugi je mladić koji stoji pred Vama". Nakon ovakve preporuke Edison ga je zaposlio u svojoj tvrtki, ali se dva izumitelja nikako nisu mogla složiti. Sukob između njih dvojice je, navodno, toliko eskalirao da Tesla 1912. godine nije htio primiti Nobelovu nagradu za fiziku, premda mu je bio potreban novac, jer je smatrao da njegov suprimatelj Thomas Edison nije pravi znanstvenik.
Družio se s Markom Twainom i hranio golubove
Koliko je bio ekscentričan dovoljno govore i njegove špekulacije, koje su nailazile na podsmijehe i kritike, o ostvarenju komunikacije s drugim planetima, izjave da može razdijeliti Zemlju poput jabuke, kao i njegova tvrdnja da je izmislio smrtonosnu zraku koja može uništiti 10 tisuća aviona na udaljenosti od 400 km.
U New Yorku je bio rado viđen gost jer je o "svemu sve znao", bio je upućen u književnost, filozofiju, društvena zbivanja... Imao je vrlo malo prijatelja, među kojima je bio i pisac Mark Twain, a posljednje godine života proveo je hraneći golubove i prehranjujući se uglavnom honorarom koji je dobivao iz domovine i pravima na patente.