NAKON što je jedno vrijeme nije bilo na sceni, nekadašnja dance zvijezda Ivana Banfić vraća se na estradu pjesmom prikladnog naziva "Vrati me u disko", 2. veljače vraća disko na scenu nastupajući s Mineom u zagrebačkom klubu Metropolis, a mi smo tim povodom porazgovarali s njom i upitali je gdje se skrivala posljednjih godina te kakvi su joj planovi.
1. Na vašem Instagram profilu stoji "pjevačica, integrativni tjelesno orijentirani psihoterapeut, fitness trenerica, ljubiteljica prirode, avanturistica, putnica po svijetu, mama, supruga". Što je od toga ponajviše Ivana Banfić?
Sve su to lijepe uloge koje sam odlučila svjesno ili nesvjesno igrati u ovom životu. Volim ih sve i sve sam to ja. Najdraža mi je uloga majke jer je to jedina prava organska, prirodna uloga.
2. Gdje ste bili posljednjih godina i čime ste se ponajviše bavili? Jesu li vam nedostajala svjetla reflektora?
Bavila sam se sobom i istraživala svoj unutarnji svijet. Učila sam o prirodi, biljkama, odnosima, ljudima, životinjama, o odnosu prema sebi samoj i odnosu prema drugima. Učim i dalje. Radila sam s djecom u školi pjevanja, radila s njima na njihovom samopouzdanju kroz pjevanje, glas i ples. Družila sam se s prijateljima, uređivala seosko imanje na kojem sada živim s obitelji. Dakle, preseljenje u potpuno novu sredinu i drugačiji način života od onog koji sam navikla živjeti. Upoznala nove ljude i njihove običaje i priče iz života. Diplomirala sam osobni razvoj i dobila diplomu Integrativnog tjelesno orijentiranog terapeuta. Putovala po Južnoj Americi, točnije Peru i Amazona. Istraživala ljekovito bilje po Amazoni, upoznala domoroce i njihov način života. Pomagala ljudima da razriješe svoje unutarnje probleme i nastave s kvalitetnijim načinom života. Napravila i organizirala veliki koncert u Lisinskom povodom 25 godina karijere s ljudima koji su me pratili i bili sa mnom i podrška kroz tih 25 godina.
Nastupala sam po klubovima s danceom 90-ih pred fanovima te glazbe iz tog vremena. I bila majka i supruga, dakle, svakodnevne obaveze koje svi imaju. Škola, računi, režije i ostali zadaci koje život nosi.
3. Kako je došlo do odluke da se vratite glazbi? Niste mijenjali žanr – i dalje je to dance, kako to? Vidite li se i u nekom drugom žanru?
Spontano, kao i sve u mom životu. Zapravo, prijelomni trenutak je bio kada je umro Oliver Dragojević, trenutak koji me baš rastužio i otvorio neka pitanja o tome da li da se bavim estradnim poslom i da li da snimam nove pjesme i tako dalje. Tada sam dobila odgovor, svaki umjetnik, bio pjevač, glumac, pisac, ima za zadatak živjeti i stvarati jer mu je to bogom dano. To je ono što treba njegovati i raditi, slijediti svoj put stvaralaštva koje nije samo njegovo, tj. moje, pjesme i glazba su vlasništvo svih ljudi na planeti i to je, kada jednog dana napustim ovaj svijet, ono što ostaje svim generacijama koje će doći. To je bio taj trenutak kada se pojavila baš ta pjesma "Vrati me u disko" autora i producenta Predraga Martinjaka Pegyja. A Tomislav Tržan TT, moj dugogodišnji plesač i koreograf, je smislio tekst, tj. ideju koju smo razradili. Pjesma je plesna, vesela i pozitivna u duhu 90-ih s današnjom notom. Ja zapravo gostujem rasplesanom debeljku s radijom na glavi, Radiofonik koji također pjeva u pjesmi. Cilj našeg spajanja je rasplesati i razveseliti ljude, gdje god bili, i vratiti domaću dance glazbu na radiopostaje jer je nekako zamrla, a publika vapi za tim.
4. Kad usporedite današnju scenu i scenu nekad, što primjećujete? Smeta li vam nešto danas u usporedbi sa stanjem u hrvatskoj glazbi nekad?
Ništa mi ne smeta jer mi pažnja nije na tome što mi smeta, već na tome što mi je dobro i što mi se sviđa pa to i slušam. Ima stvarno jako puno dobre i kvalitetne glazbe, a pogotovo mladih talenata koji su vrhunski. I ono što primjećujem da je malo mladih koji mogu i imaju priliku se probiti na sceni. Još uvijek su zvijezde preko 40 godina, tu i tamo zabljesne neko novo ime. Ne znam zašto je to tako, osobno bih voljela da nam se scena pomladi, da se da prilika i mjesto novim izvođačima. To je moje viđenje sadašnje scene. I ja spadam u kategoriju iznad 40 godina.
5. Ove godine se ponovno vraća Dora, što mislite o takvim natjecanjima te općenito o sudjelovanju Hrvatske na Eurosongu? Je li to nešto u čemu biste se i sami iskušali?
Da, definitivno bih, ali da idem direktno na Eurosong jer mi više ne čini neko zadovoljstvo prednatjecanje. To mi nije neki izazov. I, naravno, dobra pjesma. To mi je najvažnije. Da osjetim i doživim pjesmu.
6. Napustili ste grad i preselili se u malo mjesto kraj Siska. Kako je došlo do te odluke? Kako provodite dane na selu i u čemu najviše uživate?
Željeli smo kao obitelj promjenu i iskušati drugačiji način života od urbanog stila života. Suprug i ja volimo prirodu i nekako nam je to spontano došlo. Krenuli smo u novu avanturu, život na selu. Preuređujemo staro seosko imanje i tamo živimo. Nije možda tako jednostavno i bajkovito kako se činilo. Ovo nam je prva zima na selu, koja nosi svoje izazove. Grijanje na drva, smrzavanje vode iz bunara i još dosta novih iskustava s kojima se do sada nismo susretali. Lijepo je i mirno. Nova sredina, novi ljudi, nova prijateljstva... Sve je to zabavno i novo.
7. Kakvi su vam planovi za dalje?
Živim sada u trenutku i to je sve u što vjerujem. Život je trenutak, to sam naučila kroz iskustva. Nemam dalekih planova i velikih želja. Samo jesam i živim u ljubavi i radosti svega što život jest.