Nives Celzijus ima novi narodni hit! OMG, pa ona plazi po namještaju u spotu! OMG, jesmo li skužili kako je naslov pjesme dvosmislen?! Pa ovo je za zgražanje najvišeg reda, kako ćemo ovako u Europu koja nas jedva čeka?! Valjalo bi na ovo stuć koji Džeki, a?!
Dopustite da vas blagoslovim komadićima konteksta, molim vas.
Pojam "zabavna glazba" jedan je od najsmješnijih termina koje sam ikad čuo. U svijetu se to naziva "light" glazbom, često se miješa s pop glazbom (ali ne nužno!), ali uvijek podrazumijeva opuštene note namijenjene pukoj nepretencioznoj zabavi. Kod nas se "žanr" zabavne glazbe – u ovim monopoliziranim vremenima, odnosno od prijelaza stoljeća do danas – nadjene svemu što bi se na istoku bez ikakvih skrupula nazvalo kobnim imenom koje ne smijemo izgovoriti tri puta jer će glasovi u glavi zapjevati Cecinu Lepi grome moj...
Isprva sam mislio da tekst o novoj pjesmi gđice Celzijus nije ni vrijeme ni mjesto za seciranje hrvatske opsjednutosti željom da prestanu bit ilirsko-sklavenski stočari (po iranskom "haurvatar", što znači "stočar"), koje je još i Konstantin Porfirogenet samim nazivom "Horoathos" definirao kao "oni koji imaju puno zemlje". Sad mislim: "Je, je, je, jebeš to!"
Nametanje tuđeg, uglavnom metropolitskog identiteta u razdoblju od preko deset stoljeća – zaključno s Titovom Jugoslavijom i propalim pokušajem Miloševićeve Srbije – nametnuo je Hrvatima provincijalski kompleks silnog svakodnevnog truda uklapanja u smiješnu građansku elitu kojoj je međusobno tapšanje po steriliziranim ramenima i isticanje vlastite vrlosti danas jednako samodostatno kao što je bilo i u Bizantskom Carstvu.
Nije ni čudo da se Hrvati istinski srame svojih duboko negradskih pobuda, toliko da ih moraju smještati u umanjeni kontekst ne bi li ih izrazili.
Mislite da Hrvati piju ko smukovi zato što obožavaju alkohol?
Ne, Hrvati piju zato što se onda dovedu u društveno prihvatljivo stanje za izražavanje emocija (nije muževno!), bludnih nagona (nije ženstveno!), ali uvijek, baš uvijek, uz narodnu glazbu (svoju ili tuđu!).
Mislite da Hrvati bez razloga nazivaju najbolju poslijeratnu eru hrvatske glazbe trešom?
Ne, nego nije kulturno uživati u lakomislenoj glazbi ako je ne okarakteriziramo šalom i ironijom – a nije čudo ni što je pojam treša stigao upravo u vrijeme informatizacije Hrvatske, foruma, instant porukiranja i meta ironije po kojoj danas za internet znamo da je internet.
Vjenčanja, sprovodi, alkoholne pare, domoljubni događaji, ruganje, dobra mema… Sve ovo su konteksti koji stvaraju društveno prihvatljivo stanje svijesti u kojem se jedan europski Hrvat konačno može opustiti i uživati u alter egu koji nema puno veze s Europskom unijom, Jugoslavijom, Rimskim Carstvom et al, ali ima puno, PUNO veze s dobrom starom Dinarom i običajima koji su našem narodu zapečaćeni u DNA, RNA i drugim kiselinama.
Nažalost, koliko god mali ja propovijeda pop kulturu kao šarena vrata muzeja visoke kulture koja se s njom u najboljem slučaju može i miješati, politički i ideološki ciljevi asimilacije nalažu da se radnim danima zatomljuju genetske informacije Hrvata.
Rasni primjeri progresivnog razumijevanja našeg identiteta u javnom prostoru jednostavno nisu poželjni, čemu je kumovao i medijski monopol smiješnog rugla hrvatske "urbane" glazbe u 20. stoljeću. Izostavljajući pjevače koji su najveći dio popularnosti stekli prije i tijekom rata, nove uzdanice hrvatske glazbe blijede su i disperzirane kopije inozemnih utjecaja.
Koliko god namjenska i intelektualno deminutivna glazba bezazleno izgledala iz vaših odraslih perspektiva, sve što se trenutno događa na polju tantijemskih prvaka i struje house/trap kopija inozemnih uspješnica ne samo da pogoduje nego i osigurava uspjeh nečega što možemo bez usprezanja nazvati kulturom propadanja mladih mozgova.
Jednostavno je: liberali su u svojim nastojanjima europeizacije i sterilizacije stanovništva pomiješali lončiće i zaboravili da ljudska sloboda nema unificiran brend.
Drugim riječima: sram bilo Hrvata koji stavlja negativan predznak uz korijene vlastitog identiteta!
Neupućeni će teško povjerovati, ali autor ove pjesme je – Željko Houdek!
Ja nisam šokiran jer znam da je g. Željko duhovita osoba koja (uz sve svoje mane samobrendiranog G. Glasa koje samo HDZ zna bolje nego ja), usprkos tome što je jako dugo bila nasamarena strujama urbanog popa, vrlo dobro razumije domaći, iskreni i korjeniti osjećaj koji može pobuditi samo pjesma koja je istinski NAŠA, koja je napravljena od strane NAŠIH, koja je namijenjena NAMA. Uostalom, pogledajte i sami:
Tko može osuđivati g. Željka zbog toga? Tko zaista misli da je novovalni, lijepo i kulturno ukrašeni napjev nekoga poput Matije Cveka ili one Gine s onog radija išta osim konzumerističke, usputne i neželjene nuspojave scene koja je toliko velika da je rodila skladbu poput Suze za zagorske brege?
G. Željko znalački je skrojio skladbu pogađajući domaće mozgove, a pjesma se zaista odmjereno i ukusno vrti oko glavne teme. Ne gubeći vrijeme, saznajemo da naš alfa mužjak baraba je i skitnica, uvijek bio i uvijek bit će, puno je pio, A PIT ĆE I DALJE! Barem je to tako bilo sve dok nije došla ona, žena koja bez pardona opsuje! S njom nema zafrkancije! Ona ga je pritegla, zavela, navela da poludi za njom pa ga serijski namagarčila!
Nakon vrlo konkretnog uvoda, uvod u refren najavljuje finale: nakon što je pretvorila rasnog Hrvata u čistog simpa, on je na koljenima moli da ga informira je li ga izdala i je li novi jebač bolji nego on, sto mu gromova!
Nives Celzijus trijumfalno kliče: "Je, je, jebo me je! Je, je, je, bolji je!" Postavljanjem teze da su danas žene najveće barabe – još veće barabe od muškaraca – Nives nastavlja udarati progresivni feminizam u jednakoj mjeri kao i Vjekoslava Huljić, koja je davnih dana osjetila promjenu javnog mnijenja i napravila za hrvatski feminizam puno više nego, primjerice, samoprozvana feministkinja Mirela Priselac, koja je, promašeno i nesvjesna sebe, osuđivala Vjekoslavu u više navrata.
Zabavno, smiješno, glupo, inteligentno i odlično kalibrirano za reakcije svekolikog puka.
Ovo je duhovni nasljednik slavnog hita Karanfili, koji je nekad davno iznio moj dragi kolega Vedran Strukar, a jedina ozbiljnija kritika Željku Houdeku je ta što je bit pjesme dignuta od tog izvornika. Taj zajednički teritorij možda je prvi korak k pomirenju g. Strukara i g. Željka, tko zna!
Ipak, mora mu se i priznati da je Jebo me je ipak urednija i posloženija pjesma s narativnom ambicijom puno jačom od one u Karanfilima. Dok Karanfili nikad ne odmaknu dalje od šale koja nosi pjesmu i rudimentarne požude kojom se pjesma bavi, Jebo me je upušta se u složeniju karakterizaciju, društveni komentar i kroz već prepoznatljiv erotski potpis gđice Celzijus melodramatično proglašava pobjedu nad patrijarhalnim prvacima. Ili bar jednom od njih, ma koliko kratkoročna ta pobjeda bila.
Kratak boravak gđice Celzijus u pjesmi me iznenadio, ali ne zbog vremena, nego zbog vještog iskorištavanja njenih aduta. Gđica Celzijus rasni je primjerak ženskog roda koji se u karijeri oslanjao na PR provokacije, ali pogađala je prerijetko, toliko da sam za njen zadnji užas (pjesmu Moja pila) napisao sljedeću rečenicu: "Da je njena pila za odlikaše, davno bi napravila brm brm u suprotnom smjeru od ovakvih promašaja."
>>Nives Celzijus je glazbeno lošija Mica Trofrtaljka
Ovdje je g. Željko, za kojeg sam siguran da vjerno prati moje članke, iskoristio formulu iz Karanfila i postavio interpretacijske teškoće na sposobnija leđa nasumičnog tamburaškog benda koji ih vrlo adekvatno nosi. Nives orbitira kao objekt požude (zijev) te PR mamac za klikove koji svoja vokalna ograničenja skriva ispjevavanjem kratkih staccato linija bez kompliciranja. Istina, na završecima melodijskih linija zvuči neuvjerljivo, ali mislim da je to, kako kaže još jedan veliki alfa mužjak, manje bitno.
Ocjena: 6/10 - kvalitetno odrađen narodnjak sa zabavnom šalom i solidno razrađenim narativom kojem nedostaju druga strofa, dobra osmica iza drugog refrena, bolji ženski vokal koji ne bi trebalo skrivati, karizmatičniji pjevač i nešto više od bazičnog autopilot aranžmana za veću ocjenu. Osim toga, odlično, izazvat će točno one reakcije koje priželjkuje – bez obzira hoće li PR biti dobro obavljen ili ne, pjesma svakako neće biti smetnja tome da projekt postane popularan i voljen u narodu.
G. Željko - sjedi, 5! Gđice Celzijus - sjedi, 5!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.
