KULTNI roman Georgea Orwella "1984." uskoro slavi 70. rođendan, a ova priča o distopijskom društvu budućnosti postala je referenca za sve one koji žele ukazati na brojne probleme u modernom društvu u kojem se sve prati, a sloboda govora je ograničena.
I dok će neki reći da je roman u prvom redu upozorenje na vječni problem neograničene moći vladara, drugi će tvrditi da je roman gotovo zastrašujuće precizno predvidio mnoge probleme današnjeg društva.
Stoga smo odlučili provjeriti koliko toga je Orwell zapravo predvidio.
1984.: Država odlučuje o tome što je prihvatljiv način komunikacije kako bi održala red.
2019.: Mali broj privatnih kompanija u Silicijskoj dolini ima apsolutnu moć nad onime što smijemo vidjeti i reći u online komunikaciji.
1984.: Većina građana pripada malenom broju država.
2019.: Samo je nekoliko velikih kompanija u čijem se vlasništvu nalaze društvene mreže kojima se koriste gotovo svi "stanovnici" interneta.
1984.: Država provodi nadzor i ograničavanje slobode govora.
2019.: Velike kompanije upošljavaju vojsku moderatora koji pomoću algoritama nadziru korisnike, označavaju one koji krše pravila i brišu njihove izjave. Oni koji prečesto krše pravila, jednostavno nestaju s društvenih mreža, a o svemu odlučuju iste te kompanije čije se odluke ne dovode u pitanje, a korisnici se nemaju pravo žaliti.
1984.: Počinitelji teških "misaonih zločina" ili oni koji imaju povijest počinjenja misaonih zločina prognani su i briše im se svaki trag.
2019.: Kompanije u čijem se vlasništvu nalaze društvene mreže mogu u svakom trenutku obrisati bilo koga iz bilo kojeg razloga, a to podrazumijeva i sve što su ikad napisali. Oni koji spomenu "digitalno preminule" i kritiziraju odluke kompanije, također mogu biti obrisani, baš kao i ono što su napisali.
1984.: Vlada neprestano piše i briše povijest koja joj nije po volji.
2019.: Vlade potiho prepravljaju objave za tisak kako bi izbrisale pogreške iz prošlosti ili naknadno dodaju izjave koje potvrđuju kasnije tvrdnje (administracija Georgea Busha učinila je upravo to). U EU, pak, postoji "pravo na zaborav" koje običnim građanima daje mogućnost da obrišu svoju prošlost i "nanovo se rode", bez tereta prijašnjih pogrešaka.
1984.: Sveprisutni "tele-ekrani" funkcioniraju kao prenositelj informacija, ali i sustav nadzora. Sve se prati, sve se nadzire, a iza svega stoji vlada.
2019.: Pametni telefoni djeluju na isti način. Oni su naši prozori u svijet, ali u isto vrijeme i sustav prikupljanja informacija kojima velike kompanije trguju. A stvari iz dana u dan postaju sve gore jer svi uređaji u našim domovima sve češće imaju pristup internetu, što kompanijama omogućuje još kvalitetniji nadzor i prikupljanje podataka.
1984.: Država koristi sustave nadzora kako bi održala red.
2019.: Privatne kompanije toliko su razgranate da ih je teško držati pod kontrolom, a one nas nadziru, monetiziraju i manipuliraju.
1984.: Vlade koriste sustave nadzora kako bi svakog građanina suptilno navele na željeno ponašanje.
2019.: Privatne kompanije rade isto. Prate ponašanje korisnika i na temelju prikupljenih podataka manipuliraju korisnicima kako bi ih naveli na ponašanje koje je lakše monetizirati.
1984.: Vlade financiraju proizvodnju opreme i obuku ljudstva kako bi održale stalni nadzor građana.
2019.: Javnost sama financira sustav nadzora kroz kupovinu uređaja, njihovu nadogradnju i održavanje, a plaćaju i servise potrebne da ih održe spojenima na sustav koji ih prati i trguje njihovim osobnim podacima.
1984.: Krajnja funkcija masovnog nadzora je održati i ojačati moć države.
2019.: Krajnja funkcija masovnog online nadzora je održati i ojačati moć velikih kompanija.
Kao što možemo vidjeti, sličnosti je mnogo, a ona očita razlika je u namjeri. Dok je Orwell pisao o državi i nastojanjima da se kroz kompleksne sustave nadzora ojača moć nad civilima, u današnje vrijeme radi se o privatnim kompanijama koje načelno iste sustave koriste u cilju financijske dobiti.
No možda je ovo samo stanica na putu do još goreg stanja. Bilo kako bilo, vrijeme je da ponovno pročitate "1984.".