PROLAZAK punte sv. Petra, najsjevernije točke Ugljana, nakon koje pogled seže prema Ravi i Ižu, sve do Dugog otoka, za mnoge lokalce i stanovnike Zadarske županije ima moć izlječenja. Mentalni sklop mijenja se već kad kročite nogom na trajekt, a kad nakon otprilike sat vremena ostavite puntu Petra iza sebe, već ste opušteniji, sporije dišete, više se smijete i - odmor može početi.
U Brbinju, jedinom mjestu na Dugom otoku u koje pristaje trajekt, cesta se račva prema sjeveru i prema jugu. Cesta prema sjeveru otkriva nam ljepote, mala mjesta, razbacane otočiće i pučinu - otvoreno more bez otoka sve do talijanske obale. A ona se i vidi za nekoliko najvedrijih dana u godini.
Ljetna je omara, iz utrobe trajekta izlaze deseci automobila, a na cesti kroz Brbinj još ih je toliko, i više… Oni što su zadnji u redu nervozni su jer ne znaju hoće li stati u brod ili će morati čekati drugi. Cvrčci su toliko glasni da ih više skoro pa i ne čujemo, a mlađi turisti uvjeravaju nas da im je to zvuk koji ih podsjeća na festivale trance muzike.
Sve lanterne na Jadranu izgradila je Austrija. Zato izgledaju isto
Na sjevernom dijelu otoka je Veli Rat, mjesto, ali i istoimena lanterna, najviša na našoj obali Jadranskog mora. Sve naše lanterne izgradila je Austrija u 19. stoljeću i zato većinom nalikuju jedna na drugu. Zgrada koja prati sam svjetionik je obično prilično velika pa su one danas, osim što su dom obitelji koje na njima žive cijelu godinu ili njenu polovinu, i smještajni kapaciteti za turiste.
U Lanterni Veli Rat živi obitelj Škvorčević, pred lanternom su mala kapelica i vrt u kojem rastu pomidori, kukumari, tikvice… Dugootočka zemlja crvenica jedna je od najplodnijih, krumpiri koji ovdje rastu su slatki "ka cukar" i nema familije koja ih u polju ne sadi, pa i dvaput godišnje.
Iz Božave, u kojoj smo se smjestili u divnom hotelu koji sigurno pamti bolje dane, na ručak smo otišli u restoran Momi. Nalazi se u sklopu kampa Cargita, smještenog u borovoj šumi, uz samo more i s pogledom na predivnu lanternu.
Boje mora kakve su oko lanterne Veli Rat ne viđaju se često. Tirkizno plava koja prelazi u duboku, kraljevski plavu, sve do smaragdne oko potopljenog broda malo dalje na pučini, nude odmor već samim pogledom na njih, a kamoli kad se i zaroni u dubinu među rakove, školjke i morske alge.
U Momi smo došli iz dva razloga - pršut od sabljarke i pohana hobotnica
Ivan Buovac je kuhar. Radio je godinama u nekima od boljih zadarskih restorana. Onda je došao na Dugi otok, gdje je nekoliko sezona u Momiju konobario. Danas ondje radi kao kuhar, i to smo mogli pogoditi čim smo na stol dobili jela. Sjetili smo se predstavljanja novog menija u restoranu Pet bunara u Zadru prije nekih pet-šest godina. Od niza Buovčevih jela koja smo kušali neka su bila apsolutno fantastična, poput janjeće koljenice dugo pečene u masnoj maramici, koja je još uvijek na meniju restorana, ali i pašte s raguom od grancigule. S druge strane, bilo je i neuspjelih pokušaja.
U Momi smo došli iz dva razloga - pršut od sabljarke i pohana hobotnica. Ipak, dan je bio iznimno vruć pa smo predjelo, ma koliko primamljivo izgledalo, ipak preskočili. Dosad ste primijetiti da smo baš slabi na sipu pa ako je ima na meniju, naručujemo je. Momi je ima pa smo uz hobotnicu naručili brudet od sipe sa sufleom od poriluka.
Hobotnica je majstorski ispečena, pire od biža je kremast i pun okusa, sipa je mekana, poriluk se dosta osjeti… Sve skupa je dosta slatko pa smo ostali dojma da i jedno i drugo jelo trebaju nešto da ih malo probudi, nešto kiselo, kontrast, neki začin koji će izvući note i zaokružiti okuse vrhunskih namirnica. Inače, meni je kratak i zanimljiv, ima brudeta, ramsteka, janjeće pašticade, filea od palamide…
Sjedimo za stolom i gledamo gužvu uz more - obitelji s djecom i raznim napuhancima, mladi parovi stisnuti jedno uz drugo u hladu bora. Avanturisti koji u more ulaze s kajacima, ukrcavaju se u njih i veslaju prema sjeverozapadu u potopljenom brodu koji je postao prava turistička atrakcija.
Ovdje je Gibonni snimao spot za svoju kultnu pjesmu
Brod se zove Michelle i kao talijanski teretni brod potopio se još 1983. godine, neki kažu da ga je posada namjerno nasukala zbog osiguranja. Javnosti u Hrvatskoj najpoznatiji je kao mjesto snimanja Gibonnijevog spota Ej, vapore. Snimanje danas ne bi bilo moguće jer brodu iz mora viri tek djelić jarbola.
Guštamo još neko vrijeme na ovom čarobnom mjestu, a onda se pozdravljamo s ljubaznim osobljem i uranjamo u more jer, kao što je Karen Blixen jednom napisala, lijek za sve je slana voda - znoj, suze i more. Ovo srednje taj dan smo preskočili.