VIRTUALNA stvarnost u teoriji je ostvarenje svih gamerskih snova. Gotovo potpuni ulazak u izmišljeni svijet video igara sve je ono o čemu smo sanjali kao klinci, a s dolaskom sve većeg broj VR sustava, mnogi su počeli vjerovati da je pred nama neka nova era.
No, to se iz nekog razloga nije dogodilo. Točnije, to se nije dogodilo iz nekoliko razloga.
Problemi (PS)VR-a
U slučaju PlayStation VR sustava, problem je u prvom redu bio tehničke prirode jer osim slabije rezolucije, tu je i gnjavež s gomilom kablova koji vas sprječavaju da se u potpunosti uživite i postanete dio igre.
Dodatni, a možda i još veći problem bili su naslovi.
Naime, PSVR-u nasušno su nedostajali snažni AAA naslovi koji bi vas natjerali da izdvojite par tisuća kuna i upustite se u ovu avanturu. To ne znači da nismo imali odlične igre za VR, ali PlayStation 4 nisu prodali izvrsni indie naslovi kao što su "Journey" ili "Inside" već "Uncharted", "God of War" i "Horizon: New Dawn".
PSVR tek je kasnije dobio briljantno jezivi "Resident Evil 7", ali to jedan jedini naslov. Ono što smo imali bile su natruhe genijalnosti u vidu nekoliko zapaženijih VR naslova i demo selekcije u kojoj se ponajviše izdvajao "London Heist" koji je objedinio ono najbolje i sav potencijal VR akcije. Loša stvar je to što jako dugo nismo dobili ništa na toj razini, a dobra to što je u produkciji istog studija koji nam je dao "London Heist" napokon izašao "Blood & Truth" koji je sve to, a i puno više.
Jedino je pitanje je li prekasno. Novi PS samo što nije, a mi tek u sumraku generacije dobivamo drugu jaču igru za VR.
Koncentrirana zabava
Sve to na stranu, "Blood & Truth" je koncentrirana zabava i sve ono što se trebalo pojaviti u trenutku kada i PSVR. Radi se o toliko zaraznom naslovu da sam najiskrenije uvjeren da bi igra samostalno podigla interes, ne samo za PSVR-om već i VR naslovima općenito.
Ukratko, nalazite se u ulozi Ryana Marksa, bivšeg vojnika koji se vraća s bojišta i nađe se u vrtlogu zbivanja povezanih s članovima njegove obitelji i kriminalnog podzemlja koje, nakon smrti njegova oca, želi uzeti velik dio njihovog kolača. Dakle, priča je na nivou prosječnog "straight to DVD" akcića, a ni gluma ni zapleti nisu predaleko od onoga što smo navikli viđati u takvim filmovima.
Ono na što nismo navikli je mogućnost da proživljavate sve te isfurane akcijske scene i osjećate se kao aktivni sudionik. I vjerujte, bolje je nego možete i zamisliti. Posebno ako umjesto klasičnog kontrolera koristite Move kontrolere koji možda nisu idealno rješenje kojem smo se nadali, ali su u ovom trenutku najbolja opcija i imerziju podižu na potpuno drugu razinu.
To se ističe ne samo tijekom pucnjave već i u trenucima postavljanja eksploziva, obijanja brava i prtljanja po razvodnim kutijama.
Dobro za VR ili općenito dobro?
Kada bi "Blood and Truth" bio klasični FPS, mogli bismo mu pronaći tisuću i jednu zamjerku. Priča je loša, gluma je u najboljem slučaju solidna, grafički je "li la", postoji niz bugova, a igra u konačnici ne donosi ništa novo žanru pucačina. Međutim, dodajte na to element virtualne stvarnosti i vaš se stav istog trena mijenja i to ne samo zbog toga što od VR naslova u ovoj fazi još uvijek ne očekujemo mnogo već zbog nevjerojatne zaraznosti i daleko naprednije mehanike kretanja koja do danas nije funkcionirala ni u slučaju Dooma, ni Skyrima niti velikog broja drugih naslova.
Mučnina na koju smo navikli, ponekad nakon samo 15 minuta igre, ovog je puta izostala, a razlog je vjerojatno način kretanja od točke do točke ili zaklona do zaklona. Naime, sloboda kretanja je znatno ograničena, ali to je dobro. Akcija je izuzetno skriptirana što bi nekima moglo zasmetati (i vjerojatno hoće), ali alternativa se, barem što se već viđenih rješenja tiče, čini daleko lošije.
Pretpostavljam da je primarna namjera bila staviti vas u ulogu akcijskog junaka, a vi ste tu samo da uživate u skriptiranoj predstavi.
Mogli bismo sad povlačiti paralele između "RE VII: Biohazard" i konstatirati "ako je moglo tamo, može i tu", ali osobno nisam bio oduševljen mehanikom kretanja u Resident Evilu. Radi se o jednom od najboljih i uvjerljivo najstrašnijih gamerskih iskustava u životu, ali kretanje, pogotovo u trenucima panike, prečesto me ostavljalo dezorijentiranim (što je moguće tolerirati i dodaje osjećaju panike) te izazivalo mučninu (što je odvratno i apsolutno upropaštava uživanje u igri).
U slučaju "Blood & Truth" jednostavno ne vidim prednosti slobode kretanja jer tehnologija još uvijek nije na razini da bi mi omogućila kvalitetno micanje kroz prostor bez popratnih smetnji. Sve i dalje najbolje funkcionira kada se nalazite u koliko-toliko prirodnom položaju. Primjerice, kada ste statični ili u slučaju pucnjave iz auta, stvari funkcioniraju daleko bolje i prirodnije u kratkim scenama pucnjave u trku u kojima nemate kontrolu nad smjerom kretanja već samo torzom.
Svi ovi prigovori na stranu, ovo je neopisivo zabavno iskustvo koje će napokon dati smisao kupnji VR-a. Ako PSVR već imate, bit ćete sretni što ste ga kupili. A ako nemate, ovo bi vas moglo natjerati da o kupnji ozbiljno razmislite. Je li "Blood & Truth" maksimum koji u ovom trenutku možemo dobiti od punokrvnog AAA VR naslova? Vjerojatno ne, ali bolju VR akciju još uvijek nismo imali.