JEDAN od najpoznatijih hrvatskih fotografa, Marko Zirdum, koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri razodjenuo mnoge poznate Hrvatice, prije otprilike godinu dana je "nestao" s hrvatske fotografske scene. Karijeru je nastavio graditi u dalekim Ujedinjenim Arapskim Emiratima, točnije u Dubaiju, gradu kojeg se smatra jednim od najljepših na svijetu i kojeg mnogi opisuju kao "raj na zemlji". Je li život u Dubaiju uistinu "rajski", što Hrvatice doista rade ondje i je li taj grad doista modna meka kao što pričaju, ima li puno Hrvata u Dubaiju te kako izgleda tamošnji jet set, Zirdum je otkrio u intervjuu za Index.
Već skoro godinu dana sam ovdje i osjećam se dobro u ovom gradu. Jednostavno sam morao učiniti nešto. Pomaknuti se i odmaknuti se od svakidašnjice. Hrvatska je jednostavno nekako postala pretijesna sa sve manje i manje mogućnosti i realnosti. Reklo bi se "puno priče a za niš`". Dubai je bio izbor jer je totalno drugačiji od svih ostalih gradova s puno kultura, različitosti i mogućnosti.
Zapravo je bilo lakše nego sam očekivao napustiti Hrvatsku i to radno okruženje u njoj. Toliko puta sam počinjao iz početka da mi je ovo bila već nekakva rutina. Ovaj put me odvelo i srce i mozak tako da je "otpor bio uzaludan". Zgrabio sam dvije torbe i krenuo pa kako bude, totalno neopterećen time što ovdje nitko ne zna za mene. Imao sam dobar osjećaj i samo sam se vodio za njim.
Otvorio si tu i svoj foto studio. Je li bilo teško na neki način "krenuti ispočetka" u novoj zemlji?
Pokrenuo sam "Studio Zee - photography". Kažu da je svaki početak težak i ne lažu. Nije lako doći u zemlju u kojoj se stvari odvijaju deset puta sporije nego u primjerice Dubrovniku ("vrag odnia prišu") ili se prioriteti i potrebe mijenjaju iz sata u sat, te pokušati pokrenuti i voditi business. Konkurencija je velika. U Zagrebu živimo 300 kilometara na sat u odnosu naspram Dubaija. Sve moramo imati odmah, u narednih par sati ili nismo napravili posao. Ovdje se čeka danima, tjednima na samo jedan odgovor na mail ili nekakvu odluku. Tako sam primjerice čekao isprint četiri fotografije veće dimenzije za klijenta osam tjedana, a uokvirivanje još dva i pol. Mislio sam da ću umrijeti za to vrijeme i da će mi klijent otkazati posao, ali kad sam vidio da mi to nitko nije zamjerio te da su fotografije ostale još koji tjedan kod mene u studiju prije nego ih je klijent uopće uzeo, shvatio sam da moram ozbiljno početi raditi na svom strpljenju, temperamentu i nekako prihvatiti taj sporiji način života.
Koliko se posao fotografa u Dubaiju razlikuje od onog što si radio u Hrvatskoj? Je li to bliže nekom tvom "fotografskom snu"?
Sam posao u načelu je isti samo što su drugačiji vremenski uvjeti pa su manje mogućnosti iskorištavanja prostora. Primjerice, ljeta su oko 50-ak stupnjeva Celzijevih i jako je puno vlage u zraku. Sve je klimatizirano i to toliko da ti se kosti smrzavaju. Možete misliti što te temperaturne razlike čine čovjeku i opremi. Tako da se primjerice za snimanja vani treba čekati zima kad su temperature normalnije, nebo plavije, a tad je jako vjetrovito, učestalije su pješčane oluje i oprema voli "poletjeti" ako netko ne pazi na nju. Sunce je užasno jako, fotografi će znati kakve su to problem kod snimanja kad se treba boriti sa suncem koje je puno jače nego kod nas. Ali sve to ima svoje, ambijenti su nevjerojatni, interijeri, eksterijeri, nevjerojatan izvor inspiracije, san svakog fotografa. Pokazat ću vam u budućnosti kako to izgleda.
Ja na ovaj posao gledam kao i prije, isključivo profesionalno i kroz tržište. Pa ako je tržište željno ljepotica ja im serviram ljepotice. Ova zemlja je malo drugačija u tom pogledu i vrlo striktna. Tako da se i neke fashion varijacije koje su za naše uvjete normalne smatraju "previše" eksplicitne.
Lifestyle u Dubaiju je sve. Ljudi jednostavno vole imati brand i nešto što si ne može svatko priuštiti. Počevši od automobila pa do uređenja interijera u svojim domovima. Bio sam u jako puno vila ovdje na različitim dijelovima Dubaija, na žalost nisam imao priliku sve snimiti, ali mogu vam reći da je to nešto što u Hrvatskoj ne možemo ni zamisliti. A s druge strane ti ambijenti su daleko ispod onoga što posjeduju važnije obitelji ovdje, kojih nije malo, a do kojih je gotovo i nemoguće doći. Od ovih "regularnih", primjerice neki čak plaćaju dizajnerske stolce po 20 do 30 tisuća dirhama (AED) po komadu (oko 45 tisuća kuna), koji im se na kraju ne svide pa si kupe novi, a ovaj stave negdje "sa strane" ili ga izbace van jer im smeta. Za druge stvari da ni ne govorim. Treba doći i vidjeti.
Fotografirao si i neke revije u Dubaiju. Jesi li imao prilike susresti koju od Hrvatica koje se hvale uspješnom manekenskom karijerom u Dubaiju i je li Dubai doista "modna meka" kao što one godinama pričaju hrvatskim medijima ili je ipak istina nešto drugačija?
Događanja su ovdje na dnevnoj bazi. Od fashion showova po trgovačkim centrima pa do kojekakvih organiziranih evenata. Stalno se nešto događa i sve to izgleda dosta ozbiljno za naše prilike. Uglavnom, ako vodite nekoga sa sobom bolje vam je da slučajno zaboravite kreditnu karticu u Hrvatskoj, jer ćete imati priliku potrošiti sve što imate u prvih par dućana, a onda ćete shvatiti da još zapravo ništa niste ni vidjeli jer je to samo početak. Sve je ogromno i pompozno i sve što nešto znači u svijetu mode ili bilo čega drugoga ima ovdje bar zastupstvo i par dućana tako da jednostavno možete nabaviti sve.
Što se tiče Hrvatica u tom svijetu, na žalost nisam baš imao priliku susresti ih, ali "navodno" ih ima. Srpkinja je jako puno koje su zapravo jako zaposlene ovdje. Trče s revije na show, hostesiranja, eventi, ne biraju previše, samo rade i rade. Iskreno govoreći, izgleda to poprilično ozbiljno i konkurencija je velika.
Kako provodiš slobodno vrijeme? Družiš li se s drugim Hrvatima koji tu žive? Jesi li se uklopio među dubaijski jet set?
Slobodnog vremena nemam previše, a uglavnom ga nastojim trošiti na posao, planiranje, usavršavanje i slične stvari. Ali postoji grupa ljudi iz Hrvatske ovdje s kojima rado odem van na piće, večeru, neki koncert i slično. Jako je puno Riječana ovdje. Očekivao sam puno više ljudi iz Zagreba. Baš neki dan sam sreo čovjeka s dva fotoaparata koji je imao etiketu na torbi od naše domaće avio kompanije. Pristupio sam mu i kad je progovorio po tečnom zagrebačkom dijalektu bilo mi je jako drago, pravo osvježenje.
Što se tiče jet seta, ja još nisam našao neku granicu što je jet set ovdje, a što nije. Jer kad sjedneš primjerice na kavu, a ispod na parkiralištu vidiš 50-ak Porschea, nekoliko Ferrarija, Lamborghinija i ne znam čega sve ne, a isto toliko prolazi po cesti pored tebe, postavlja se pitanje kako prepoznati jet set jer, kao što je to slučaj kod nas, ovdje auti, kuće i slično nisu neko mjerilo, a najveći celebrityji su oni iz kraljevske obitelji, u širem smislu riječi, pred kojima su svi ostali u sjeni, uključujući i poznate ličnosti s malih ekrana, koje nemaju takvu snagu kao kod nas.
Što ti iz Hrvatske tu najviše nedostaje? Planiraš li povratak u Lijepu našu ili ti je Dubai definitivno postao "stalna adresa"?
Ono što mi najviše fali je hrana. Ovdje stvarno ima svega i svačega, ali ništa ne može zamijeniti neke naše delicije. Stvarno dobro jedemo u Hrvatskoj i neki šefovi kuhinje ovdje su mi to i potvrdili, jer su upoznati s našom kuhinjom koja dobro kotira na svjetskoj razini. Ja se nadam da će ovo pročitati netko od naših poduzetnika pa da će se odlučiti i na taj korak da ponudi ovom tržištu delicije s naših prostora.
Mogli bi učiti od Slovenaca koji se nerijetko nađu ovdje na nekim sajmovima, izložbama s raznim proizvodima, izumima i slično te potpisuju milijunske ugovore. Bezuspješno sam pokušavao pronaći nekog iz Hrvatske. Smatram da mi imamo puno toga za ponuditi, ali očito nemamo onoga tko će to plasirati i ponuditi svijetu. Ja još primjerice nisam našao mjesto gdje se može nabaviti Vegeta, ali čujem da se može nabaviti "negdje", da je naziv na ćirilici i da je valjda Rusi uvoze. Smiješno, ali istinito, za drugo da ni ne govorim. Čini se da od naših nitko ne voli ulagati, a zarađivati bi htjeli.
Lokalno stanovništvo voli i hoće eksperimentirati, žele svašta vidjeti i probati, mislim da bi to bila dobra prilika da im se nešto i ponudi s naše strane. Tko zna, možda jednog dana i oni dosegnu do naših destinacija (što je sad gotovo nemoguće zbog birokratskih komplikacija oko viza i slično pa niti ne pomišljaju prolaziti kroz sve to) i ulože novac u neke hrvatske projekte.
Za sada ostajem u Dubaiju.