ZORAN MILANOVIĆ je s filmskim kritičarem Danielom Rafaelićem porazgovarao o filmovima "koji su ga oblikovali, koje je volio i koje i danas gleda".
Milanović i Rafaelić su o filmovima razgovarali u pulskoj Areni. Razgovor su započeli s Milanovićevim načinom izvođenja političkih govora koje je Rafaelić nazvao "metafilmskim govorima" te ga je upitao zašto toliko u svojim govorima spominje filmove.
"Možda je to i generacijski. Proveo sam puno vremena u kinu. U onim zagrebačkim kinima 70-ih i 80-ih koja su imala onako uniformirane redove stolaca i svi su smrdjeli na isti način. Romanija kino mi je bilo najdraže, gledao sam tamo svoj prvi film Osveta zelenog obada, Brucea Leeja u kojem je on imao sporednu ulogu. Imali su većinom drvene stolce i bilo je mišomora za potrovati toliko štakora", rekao je Milanović, prenosi HRT.
Utvrdio je kako su se u jugoslavenskim kinima mogli vidjeti svi filmovi, "ali sa sigurne distance, nakon što bi prošli ideološke filtere i sakramente u komitetima". Na pitanje je li mu smetalo što je neke filmove morao čekati nekoliko godina odgovorio je: "Ne, bio sam dijete. Imao sam drukčiji doživljaj vremena. Bio sam sretan da nešto dođe. I nisam likovao zbog toga što to Poljaci ili Česi neće vidjeti, jer nisam ni znao kako oni žive."
"Ali da, mogao si vidjeti kod nas manje-više sve. Bilo je po kinima i te nekakve erotske produkcije njemačke, soft. Ono, 70-ih i 80-ih godina to smo išli kao rojevi pčela u kino gledati", dodao je Milanović i kazao da ga je obilježio prvi film koji je gledao u kinu.
"Pamtim kao danas. Bilo je vruće, šesti mjesec, kraj škole. I sad ja zbrišem u kino s par frendova i gledam tamo i skužim da je Bruce Lee, koji je bio važniji od Tita, i to dosta važniji - sporedna uloga, da glumi nekog šofera tamo, koji se mlati pet minuta u filmu. I bili su neki plakati - to je morao biti Brutti, sporchi e cattivi Sergija Leonea", kazao je. Za taj film kazao je da im je kao srednjoškolcima bio smiješan, ali je "ustvari odvratan, fizički grozan", rekao je, a dotaknuo se i filma Dan nezavisnosti iz 1996. godine.
Danas mu nedostaje kino
Za film Independence Day kazao je da je riječ o "briljantnoj produkciji, ali o grbavoj priči koja nije ni za pametnu djecu". Kad je Ružne, prljave i zle pogledao u dobi od 20 godina, dodao je, ostao je "paraliziran koliko je to dobro". Za Leoneov film Bilo jednom u Americi kazao je da je veličanstven: "One scene s Brooklyna, u vrijeme Pesaha, dakle one 'masovke' su bolje od Kuma u tom smislu. Čudo, čudo."
Danas mu kino, kaže, ne nedostaje. Nije da nema što gledati, ali više nema tu senzaciju, kaže. Stvari su se, tvrdi, promijenile i sve je postalo dostupno. Osim toga, kazao je, danas ima vrlo dobrih serija, za razliku od serija u prošlosti koje nisu imale narativnu snagu i ambiciju. U tom je kontekstu spomenuo Bonanzu i Gradić Peyton. Na pitanje postoji li neki moment u njegovu političkom životu vrijedan snimanja filma - odgovorio je kako ne zna.
"Moj politički život je vrijedan meni, ali je banalan u odnosu na političke živote i puteve ljudi koji su obilježili epohe. Mislim da ja nisam filmski materijal, a nije ni nitko u Hrvatskoj. Neće biti rata. Rat čini 'persona dramatis'", kazao je.
Milanović je bio kritičan prema filmovima Romana Polanskog, tvrdeći kako ne zna što je od njega "toliko dobro". Za njegov Bal vampira kaže da su svi kao djeca lagali da su ga gledali. "Sjećam se kad je došao Down by Law Jima Jarmusha. To smo isto gledali, šatro smo kužili", kazao je Milanović.
Apsolutno je skloniji, kaže, autorskim filmovima. Dosta je išao u Kinoteku koja ga je i formirala uz "ona kina rupčage".
"Išli smo u Kinoteku dosta, sigurno me formirala i ona. Čitali smo i tada ruske klasike, probao sam i sada, ali nije to sada toliko dobro. Tarkovskog sam gledao baš prije godinu dana opet. Doma gledam puno filmova na tabletu recimo. Ako nije kinodvorana, ta senzacija tona na AirBudsu je dobra", rekao je.
Nije mu važno tko je dobio Oscara
Za filmove Kad budem mrtav i beo, Zaseda Žike Pavlovića i Jutro Puriše Đorđevića kazao je da su "filmovi veći od života". U tom smislu spomenuo je i film Rondo Zvonimira Berkovića. Za Gruntovčane je rekao da su produkcijsko remek-djelo i da su superiorni Malome mistu koje mu je osobno draže jer je podrijetlom Dalmatinac. Za Kusturicu, Zafranovića, Paskljevića i ostale iz "praške škole" kazao je da su dobri autori.
Na pitanje što kao predsjednik očekuje od hrvatske kinematografije izrazio je zadovoljstvo što je Pulski festival "spašen".
"Drago mi je da je ovaj festival spašen. Uspio je stati na noge, dovode i oskarovce drugu godinu zaredom, što je jako važno. Nezgodno je to s tim nagradama. Očito autorima jako puno znači, ali meni, recimo, ne znači to da je netko dobio Oscara. To mi nije dovoljan motiv za gledanje. Ali nekad je to bila referenca. Ali to ne znači da se to pokvarilo", rekao je.
Zaključno, Rafaelić ga je upitao je li mu itko na sastancima sa svjetskim šefovima država ikad predložio neke filmove, razgovara li se tamo o takvim stvarima ili samo o strateški važnim stvarima.
"Ustvari, ne mogu ja kao predsjednik ili premijer pričati o jako važnim strateškim stvarima jer je to 'above my paygrade'. Ali ljudi su štreberi, a to je dobro, volim štrebere. Ima par umjetnika, albanski premijer recimo je umjetnik, to je umjetnička obitelj. Ali inače ne, tu nema prijateljstava, tu imaš odnose. Nevjerojatno je kako u tom svijetu ima briljantno obrazovanih ljudi i poluidiota. I to na čelu država koje nisu bez veze", zaključio je.