Bližimo se kraju svoje liste muško-ženskih glumačkih partnera, još samo 10 trebamo predstaviti, no idemo korak po korak. Prošlog tjedna smo ispisali sve između 15. i 11. pozicije, danas ćemo proći od 10. do 6. mjesta.
10. Michael Douglas i Kathleen Turner
Kao što na svakoj listi mora biti malo subjektivnosti (ili mnogo?), tako se i na ovoj mora ispoštovati ta osnovna ljudska potreba. Jer kako drugačije odati priznanje junacima mnogih djetinjstava s kojima smo u dva dijela prošli divlje avanture kakve bi i za Indianu Jonesa bile previše, a onda, kad smo pogledali i treći film, vođeni istim entuzijazmom, shvatili smo da se neke teme ipak bolje shvaćaju u odrasloj dobi...
I mnogi kritičari su Lov na zeleni dijamant, kao i nastavak Dragulj s Nila, opisali kao Indianu za siromašne. Promašili su, no sad ćemo se baviti samo onim relevantnim za temu i reći da su Jack T. Colton i gospođica Joan Wilder bolji dvojac nego Indiana s ijednom od svojih žena, pa čak i Karen Allen.
Naravno, nije poanta doktora Jonesa bila da se spetlja s djevojkama, već da svojim sposobnostima pobjeđuje neprijatelje naroda i prirode, ali tu komponentu su Douglas kao Colton i Turner kao Joan također podigli na najvišu razinu i uz pomoć DeVita osvojili simpatije svakoga tko je dao pravu šansu njihovim pustolovinama.
Upravo ih je Danny pozvao i za treći zajednički film, ovog puta u svojoj režiji, a Rat Roseovih je crna komedija baš u stilu male legende, dakle crnja ne može biti, i govori o fazama braka koje nijedan par ne želi doseći, onim terminalnim. Nekako je i to uspjelo biti iznimno duhovito, pa je na novi način predstavilo kemiju Michaela Douglasa i Kathleen Turner, čineći ih najboljim suigračima.
A podsjetimo, Michael je poznat kao glumac koji redovito nastrada sa ženama, dok Kathleen ima svoju porciju seksi scena kojih se sigurno ne stidi, gdje se uspješno uklapala s drugim kolegama, ali baš je ovaj spoj dosegnuo nadmoć nad svim ostalim kombinacijama koje su oboje imali. Čaša gore za Jacka T. Coltona i Joan Wilder.
Zajednički filmovi:
- Romancing the Stone (1984.)
- Jewel of the Nile (1985.)
- The War of the Roses (1989.)
9. Alan Ladd i Veronica Lake
On 168 cm, ona točno metar i pol, zajedno jedva viši od Dina Rađe, ali visina je dijametralna veličini u slučaju Alana i Veronice, osobito kad se uparuju, pa tako imamo This Gun for Hire, Stakleni ključ, Plavu daliju i nešto manje važni Saigon, u kojima su se karizmatski savršeno uklopili.
This Gun možda nije najbolji od tri njihova vrhunska noira u nizu, no bio je kamen temeljac za sve kasnije filmove s plaćenim ubojicama u fokusu, a to su oni bez kojih bismo teško mogli zamisliti razvoj čitavog kriminalističkog žanra.
Mudri holivudski casting-majstori skužili su da bi smiješno bilo Alana staviti pored neke glumice prosječne visine, a tek nju pored Waynea, Coopera i sličnih dugajlija, pa je tako nastala ova neočekivana kombinacija koja je prije svega sasvim praktična. Veronica Lake možda nije bila baš femme fatale, ali baš to joj je davalo na višedimenzionalnosti.
S Alanom kao stoičkim i tihim (anti)junakom, za kojeg nikad ne znate dokle mu sežu dubine misli, to je savršeno funkcioniralo, čak i da se nisu visinski poklapali.
S obzirom na to da su nadaleko poznati po posebnosti svog spoja, jednostavno ne bi bilo pošteno ne pozicionirati Alana Ladda i Veronicu Lake visoko. Ako ništa drugo, kad se spomene ime jednog od njih, prirodno je da jezik krene izgovoriti i drugo. To je tako rijedak slučaj i za manje poznate glumce koji su najpoznatiji kao članovi dvojca, a još je impresivnije kad su u pitanju glumac i glumica koji su velike legende i bez onog drugog pored sebe.
Zajednički filmovi:
- This Gun for Hire (1942.)
- The Glass Key (1942.)
- The Blue Dahlia (1946.)
- Saigon (1948.)
8. Alain Delon i Romy Schneider
Spektakularan francusko-njemački par koji je odmah po upoznavanju postao francusko-francuski, no u suštini se ne može pogriješiti ako se kaže da su činili idealnu dvodijelnu cjelinu čitave Europe i da su bili predmet zanimanja javnosti godinama.
Nije to potrajalo, rijetko što potraje, ali dobra stvar kod prekida između Alaina i Romy je što su ostali prijatelji, inače ne bismo dobili Bazen, pa i pomalo promašeni Atentat na Trockog. Romy Schneider bila je germanski ponos i vrijedan adut za rehabilitaciju njemačke kulture u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, a onda je sve to otišlo malo šire.
U paru s Delonom, po mnogima (neki bi rekli - po svima) najljepšim glumcem kontinenta u tom trenutku, počela je osvajati prostranstva kakva su njemačke glumice navikle osvajati nekoliko desetljeća ranije, prvenstveno Marlene Dietrich.
Alain i Romy sreli su se na snimanju filma Christine. Ona je tada već bila superstar, on je prijetio to postati. Nakon toga su proveli pet godina zajedno, a zanimljivo je da se za to vrijeme samo Schneider kratko pojavila "kod njega" u filmu U zenitu sunca, a zajedno su također u treptaju oka podarili prisutnost djelu Ljubav na moru, tako da su donekle zaista sačuvali ekskluzivitet.
Bazen (1969.) postao je toliki hit jer je snimljen nakon njihovog prekida. Iako je psihološki triler težak za razumijevanje, ipak ima dovoljno erotike da nitko ne izađe nezadovoljan iz kina, pa se dobar glas samo širio.
Nakon toga uslijedio je i spomenuti Trocki, međutim, njihovi su se profesionalni putovi nažalost gotovo potpuno razišli. Tako je kombinacija Delona i Schneider ostala više stvar legende nego opipljivog sadržaja.
Zajednički filmovi:
- Christine (1958.)
- Purple Noon (1960.)
- Love at Sea (1963.)
- The Swimming Pool (1969.)
- The Assassination of Trotsky (1972.)
7. Cary Grant i Irene Dunne
"Tajming Irene Dunne bio je bez premca. Bila je toliko dobra da je učinila da komedija djeluje lako. Da je pokazala koliko je zapravo teško to izvesti, osvojila bi i tog Oscara."
To je Cary rekao o Irene, a isto bi moglo vrijediti za njega. Koliko god beznačajna nagrada bio Oscar, opet ostaje osjećaj nepravde što nijedno od ovo dvoje glumaca nije osvojilo taj izlizani zlatni kipić. A spadali su među najbolje od najboljih baš zato što je sve izgledalo toliko lagano i kao bez truda, pa su im često uskraćivana priznanja.
Tri puta su glumili zajedno, tri puta igrali supružnike, no dok se moglo očekivati od takvih izvanserijskih talenata u humoru da zablistaju u komedijama, prirodno je bilo sumnjati mogu li zajedno iznijeti tešku melodramu. Ne samo da su mogli već su i uspjeli, pa zbog toga Serenada za novčić možda predstavlja veći trijumf ovog izvanvremenskog tandema nego također izvanredni filmovi Strašna istina i Moja omiljena supruga, koji su svakako vrhunac komedije tog razdoblja, ali i kasnijih.
Za Irene se vjerovalo da će biti na svom terenu zbog teme filma koja se odnosi na par koji usvaja dijete jer ne može imati biološko, a poznato je da je ona prolazila kroz slične probleme. Međutim, jedno je nešto stvarno osjećati, a drugo to odglumiti.
Pokazala je da je sazdana od najfinijeg glumačkog materijala. Povrh svega, teško je zamisliti poznatijeg glumca od Caryja po legendarnim suradnjama sa ženskim dijelom holivudskog glumišta, a biti njegova najznačajnija partnerica dokaz je koliko si zapravo velika glumica i koliko je snažan taj "klik" među vama. Irene Dunne nadmašila je sve što se moglo nadmašiti.
Zajednički filmovi:
- The Awful Truth (1937.)
- My Favorite Wife (1940.)
- Penny Serenade (1941.)
6. Richard Burton i Elizabeth Taylor
Sve one tabloide koje su Alain Delon i Romy Schneider punili na europskom tržištu, punili su Burton i Taylor u svjetskim okvirima, ali na kvadrat. Ona mu je bila jedna od četiri supruge, on njoj jedan od sedam muževa, a čak su se dva puta vjenčali i razveli.
Što vam još treba za tango? No zbog tih silnih dijamanata za žute stranice, alkoholizma, nevjera i druženja s Titom i Jovankom, što im spada u najmanje uzbudljive pustolovine, skrenula se pozornost i svjetske i naše javnosti s jedne životne istine - Burton i Taylor bili su izvrsni glumci.
On prigušeno, intelektualno, britanski odgojen, bijesan i ogorčen na svijet oko sebe u fikciji i bijesan od glamura u stvarnosti. I na ekranu i privatno bio je profesor svojih vještina iako je možda tri puta bio trijezan na filmu, a šest puta u životu.
Ona je bila rođena da bude Maggie Mačka, i poslovno i privatno, nepresušni vulkan od žene i fenomenalan kontrast svedenoj i introvertiranoj osobnosti svog partnera. Tko ih je poznavao, taj je vjerojatno znao što je dobra zabava, ali čak i puki gledatelj kroz njihovih 11 zajedničkih filmova sve to može naslutiti.
Koliki je samo blagoslov što se Tko se boji Virginije Woolf? snimao dok su bili na vrhuncu i što ga je režirao Mike Nichols, koji bolje od svih redatelja (osim možda Billyja Wildera) zna kako pustiti glumce da se razmašu.
Tako postoji barem jedno nedvojbeno remek-djelo koje nosi imena Burtona i Taylor na špici. Čak i da nije bilo ostalih 10 pokušaja, ovaj bi bio dovoljan da shvatimo koliko je to bio genijalan spoj dvoje ljudi… čak i da nismo znali da su se spajali i kad su se kamere gasile. I to dvaput pred matičarom.
Zajednički filmovi:
- The V.I.P.s (1963.)
- Cleopatra (1963.)
- The Sandpiper (1965.)
- Who's Afraid of Virginia Woolf? (1966.)
- The Taming of the Shrew (1967.)
- Doctor Faustus (1967.)
- The Comedians (1967.)
- Boom! (1968.)
- Under Milk Wood (1971.)
- Hammersmith Is Out (1972.)
- Divorce His - Divorce Hers (1973.)