JEDNA od najpoznatijih pjesama Bille Holiday je Strange Fruit, pjesma koja na izravan i uznemirujuć način šalje poruku protiv rasizma. Objavljena je na današnji dan davne 1939., ali ni osamdeset godina kasnija ne gubi na svom utjecaju. BBC piše kako bi ovo mogla biti najšokantnija pjesma svih vremena.
Bille pjeva o neobičnom voću koje visi s južnjačkog drveća, a tek nekoliko stihova kasnije shvaćamo o kakvom je to neobičnom voću riječ: tijelima crnaca koji su obješeni nakon linča. Šokantnih detalja u pjesmi ne manjka, spominje se "krv na lišću", "iskrivljena usta i iskolačene oči" te "miris spaljenog mesa".
Inspirirana stvarnim događajem
Napisao ju je učitelj Abel Meeropol nakon što je vidio fotografiju linča iz 1930. u američkoj Indiani, gdje su život izgubila dva mlada crnca, Thomas Shipp i Abram Smith. Njih su dvojica bili osumnjičeni za ubojstvo bijelca, a prije nego što im se uspjelo išta dokazati i bez ikakvog suđenja, rulja je provalila u zatvor i linčovala ih.
Fotografija njihovih obješenih tijela obišla je svijet, a Meeropola je toliko progonila da je odlučio o njoj napisati pjesmu. Kako se pokazalo, ta je pjesma, u izvedbi velike Bille Holiday postala jedna od najutjecajnijih protestnih pjesama 20. stoljeća, a časopis Time ju je 1999. proglasio pjesmom stoljeća.
"Napisao sam je jer mrzim linč, mrzim nepravdu i mrzim ljude koji omogućuju da se to događa", prenosi Meeropolovu izjavu BBC.
Prvu izvedbu popratila mrtva tišina
Pjesmu je Billie Holiday prvi put izvela u klubu Cafe Society u New Yorku, a Bille i vlasnik kluba Barney Josephson pobrinuli su se da bude dobro upamćena, piše BBC. Bila je to posljednja pjesma koju je izvodila, u apsolutnoj tišini, s prigušenim svjetlima i za to vrijeme se nije posluživalo piće.
"Ljudi su morali zapamtiti Strange Fruit, osjetiti kako im unutrašnjost gori od nje", objasnio je Josephson.
Billie Holiday je kasnije ispričala kakva je bila reakcija kad ju je otpjevala.
"Nije bilo aplauza kad sam završila. Onda je jedna jedina osoba nervozno zapljeskala i odjednom su joj se svi pridružili", napisala je ona u svojoj autobiografiji.
Iako je pjesma nakon toga postala obavezan dio njenih nastupa, imala je velikih problema pri objavi. Njena izdavačka kuća Columbia Records ju je odbila objaviti, a radijske postaje diljem Amerike su je stavile na crnu listu i nisu je puštale. Na kraju je ipak objavljena u drugoj izdavačkoj kući 20. travnja 1939. Iste je godine prodana u milijun primjeraka i tako postala najprodavanija pjesma Bille Holliday.