ZA NEKE najuzbudljivija, a za neke najdosadnija dodjela nagrada, Oscar Američke filmske akademije, nerijetko je prepuna kontroverzi. Kako se može dogoditi da tako važno priznanje previdi neke uistinu relevantne autore i filmove ili da ga netko dobije posve nezasluženo?
Sustav glasanja mnogoljudne Američke filmske akademije takav je da najčešće dominira mainstream ukus, pa nije ni čudo da glasači ponekad ne prepoznaju ono što će postati trajna vrijednost. Zaobilaženje autora kao što su Alfred Hitchcock i Martin Scorsese vjerojatno su najupečatljiviji primjeri takve prakse.
Među recentnim primjerima svakako je onaj kad je na 90. dodjeli nagrada 2018. Oblik vode pobijedio Fantomsku nit i Dunkirk, a da i ne spominjemo dodjelu 2013., kad je slabašni Argo pobijedio Ljubav. Uoči ovogodišnje 95. dodjele, koja će se održati 13. ožujka, prisjetili smo se nekih od najvećih nepravdi u povijesti ove filmske nagrade.
Građanin Kane nije dobio nagradu kao najbolji film, a Orson Welles nikad nije dobio nagradu za režiju
Iako se danas smatra najboljim filmom svih vremena, remek-djelo Orsona Wellesa Građanin Kane nije uspjelo na dodjeli održanoj 1942. godine izboriti Oscara za najbolji film ili režiju. Iako je film dobio devet nominacija, nagrađen je samo za najbolji scenarij, dok je nagrada za najbolji pripala filmu Johna Forda Kako je zelena bila moja dolina.
Izvještavajući s te dodjele, slavna filmska kritičarka Pauline Kael pisala je da su se u dvorani čuli glasni uzvici negodovanja svaki put kad bi se izgovorio naslov Wellesovog filma. Ni Welles nikada nije nagrađen kao najbolji redatelj. Tek je 1971. dobio počasnog Oscara za životno djelo, ali ga nije došao preuzeti.
Crvene cipelice nisu osvojile nagradu za najbolji film, a Powell i Pressburger nikad nisu nagrađeni kao redatelji
Redateljski dvojac Michael Powell i Emeric Pressburger nikada nisu uspjeli osvojiti Oscara za najbolji film za neki od svojih zajedničkih radova. Najbliže su došli s filmom 49 paralela, za koji je Pressburger osvojio nagradu za najbolju priču. Njihov film Crvene cipelice smatra se remek-djelom i iako je bio nominiran za najbolji, nagradu nije osvojio. Nagrađen je Oscarima za najbolju scenografiju i glazbu.
Godinu dana prije, njihov Crni narcis također je nagrađen za scenografiju i kameru, ali sami autori Powell i Pressburger nisu se uspjeli dokopati pozlaćenog kipića. Crvene cipelice su film za koji je Martin Scorsese izjavio da ga je motivirao da se i sam počne baviti sedmom umjetnošću.
A čak ni taj film se nije uspio nametnuti glasačima Akademije, i to u godini koja se smatrala relativno slabom i iz današnje se perspektive čini da Crvene cipelice nisu baš ni imale pravu konkurenciju. Oscara je dobio Hamlet Lawrencea Oliviera, sjajna ekranizacija Shakespearea koja, međutim, ni izbliza nije ostavila utjecaj kao Crvene cipelice.
Tragači nisu bili ni nominirani, a pobijedio je Put oko svijeta u 80 dana
Klasik Johna Forda Tragači smatra se jednim od najboljih filmova tog cijenjenog redatelja, ali i najboljih filmova u žanru vesterna, no nije se uspio izboriti ni za nominaciju. Za najbolji film 1957. godine nominirani su, među ostalima, bili Deset zapovijedi Cecila B. DeMillea, Div Georgea Stevensa i Prijateljsko uvjeravanje Williama Wylera, a nagradu je osvojio Put oko svijeta u 80 dana Michaela Andersona.
Tragači su posve zaobiđeni iako je nedvojbeno bila riječ o filmu godine, no čini se da je Akademija već bila umorna od tog žanra. Umjesto ozbiljnom, slojevitom vesternu, radije su svoj glas poklonili simpatičnom avanturističkom filmu.
Psiho nije uspio zaraditi ni nominaciju, a Alfred Hitchcock nikad nije nagrađen kao najbolji redatelj
Alfred Hitchcock još je jedan klasik ostao u povijesti zapamćen kao redatelj koji nikada nije dobio Oscara za najbolju režiju. Iako se smatra jednom od najznačajnijih autorskih osobnosti svih vremena, moglo bi se reći da je njegov primjer najbolji dokaz toga kako Američka filmska akademija nije baš najpouzdanije mjerilo kvalitete.
Nominacije je osvajao pet puta, a nagradu je dobio tek 1967., i to počasnu, za životno djelo, čime su se glasači Akademije pokušali iskupiti zbog nepravde koju su mu načinili. "Premalo i prekasno", kažu američki komentatori.
Doduše, njegov film Rebecca iz 1940. ipak je osvojio nagradu za najbolji film, iako je, složit će se mnogi, majstor trilera imao i boljih filmova poput Psiha, Ptica, Vrtoglavice ili Prozora u dvorište, da spomenemo samo neke. Psiho nije uspio zaraditi ni nominaciju.
Oscara je dobio Art Carney umjesto Ala Pacina ili Jacka Nicholsona
Ponekad se Oscar dodijeli zbog nečije cjelokupne karijere, a ne zbog konkretnog filma za koji je nominiran (glumac, glumica, redatelj...), pa je vjerojatno i to bio razlog zbog kojeg je Oscara za najbolju mušku ulogu 1975. osvojio Art Carney za film Harry i Tonto u konkurenciji koju su činili Al Pacino za Kum II i Jack Nicholson za Kinesku četvrt.
Potonja dva filma, i Pacino i Nicholson u njima, i danas su svima u živom sjećanju dok je film Harry i Tonto vrijeme ipak poprilično pregazilo.
John Cazale nije uspio osvojiti nominaciju, a nagradu je dobio George Burns
Da nije prerano preminuo, sa samo 42 godine, John Cazale bi vjerojatno kad-tad osvojio Oscara, koji je i zaslužio. Bio je jedan od najupečatljivijih glumaca 1970-ih, koji je znao dobro odabrati ulogu i redatelja s kojim će raditi. Surađivao je s Francisom Fordom Coppolom i Michaelom Ciminom, no smatra se da je svoju najbolju ulogu ostvario u Pasjem popodnevu Sidneyja Lumeta, u kojem je glumio uz Ala Pacina.
Pacino je osvojio nominaciju za najboljeg glavnog glumca, a Cazale je ostao neprimijećen - nije se uspio izboriti ni za nominaciju za sporednu ulogu. Nagradu je te godine dobio George Burns za The Sunshine Boys. Cazale je ukupno glumio u samo šest filmova i svi su bili nominirani za Oscara za najbolji film, no on nikada nije osvojio ni nominaciju.
Rocky je proglašen boljim od TV mreže, Taksista i Svih predsjednikovih ljudi
Iako je godina 1977. obilovala filmskim teškašima kao što su Svi predsjednikovi ljudi, Taksist i TV mreža, pobjedu na dodjeli nagrade Oscar na koncu je odnio film iz perolake kategorije - Rocky. Bilo je to jedno od najvećih iznenađenja u povijesti. I dok traju rasprave koji je film trebao te godine dobiti nagradu, svi se slažu da je Rocky u toj konkurenciji nikako nije zaslužio.
Taksist je vjerojatno bio preradikalan za ukus Američke filmske akademije, no to je bio samo jedan u nizu primjera tijekom povijesti dodjele Oscara da je Martin Scorsese ostao zakinut za nagradu. Njegov Razjareni bik izgubio je od Običnih ljudi Roberta Redforda, a Dobri momci od Plesa s vukovima.
Oscara je na kraju Scorsese dobio za najbolju režiju i najbolji film tek 2006. za film Pokojni, koji se ne smatra vrhuncem njegova opusa i remake je hongkonškog filma Pakleni poslovi. Dobro se načekao dok je dočekao zasluženo priznanje.
Forrest Gump proglašen je boljim filmom od Paklenog šunda i Iskupljenja u Shawshanku
Iako je Forrest Gump u vrijeme premijere bio hvaljen i rado gledan, iz današnje se perspektive ipak čini da je dodjelom Oscara za najbolji film tom ostvarenju Roberta Zemeckisa napravljena poprilična nepravda. Naime u konkurenciji su te godine bili i Pakleni šund Quentina Tarantina i Iskupljenje iz Shawshanka Franka Darabonta.
Sva tri filma i danas imaju svoje obožavatelje, no Pakleni šund je, voljeli ga ili ne, prošao iskušenje vremena i ušao u filmsku povijest, dok je sladunjava nostalgična humorna drama s Tomom Hanksom podilazila ukusu Akademijinih glasača u danom trenutku. Tarantino je dobio Oscara za najbolji scenarij, što se smatra "najrelevantnijom" nagradom jer je najčešće dobije najbolji film godine.
Sudar je pobijedio Planinu Brokeback
Jedno od najvećih neugodnih iznenađenja 21. stoljeća vjerojatno je bilo zaobilaženje filma Planina Brokeback na dodjeli 2006., kad je ta gej drama Anga Leeja slovila kao apsolutni favorit, no nagradu je dobio film Sudar Paula Haggisa. Bio je to popriličan šok, ali Lee je makar dobio nagradu za režiju.
Sramota po glasače Američke filmske akademije tim je veća što se smatra da su dali nagradu inferiornijem filmu pod utjecajem konzervativne, homofobne kampanje. Neke stvari se u Hollywoodu očito sporo mijenjaju.
Na određeni način nepravda prema Planini Brokeback, ali i prema Hattie McDaniel, ispravljena je 2016., kad je Mjesečina Barryja Jenkinsa postala prvi film LGBT tematike i s cijelom glumačkom ekipom sastavljenom od Afroamerikanaca koji je osvojio Oscara za najbolji film.