Plamenci se vratili u Nin nakon sedam godina

Nakon sedam godina plamenci su se vratili u Nin. Sletjeli su na bazene tamošnje Solane. Naime, tamo su im poslastica - račići slaništari bogati crvenim pigmentom.

"Došli su nakon 7 godina, jako smo oduševljeni", naglasila je Marija Dejanović, direktorica TZ-a Nina, za HRT. "Oni se hrane račićima i zbog toga imaju tu rozu boju perja", objasnila je Nika Begić, djelatnica Ninske solane. "Došlo je 6 parova, 12 jedinki. Klimatske promjene utječu na to da ćemo ih imati možda sve češće", nada se Dejanović.

Boja perja označava stanje ptice

Plamenci (flamingosi), poznati po svom elegantnom izgledu i specifičnoj ružičastoj boji, jedne su od najprepoznatljivijih ptica na svijetu. Njihova ljepota i gracioznost u letu često privlače pažnju, a njihova jedinstvena biologija dodatno ih čini fascinantnima.

Plamenci su velike ptice s dugim nogama i vratovima, a njihov karakterističan zakrivljeni kljun prilagođen je filtriranju hrane iz vode. Odrasli plamenci prepoznatljivi su po ružičastoj boji perja, koja potječe od karotenoida, spojeva koje dobivaju iz hrane bogate pigmentima, poput algi i rakova. Njihova je boja često pokazatelj zdravlja – što je intenzivnija ružičasta boja, to je ptica zdravija.

Ove ptice žive u velikim jatima i poznate su po svom društvenom ponašanju. Vole boraviti u plitkim slanim ili alkalnim jezerima, močvarama i lagunama, gdje se hrane sitnim organizmima iz vode. Njihovo specifično ponašanje pri hranjenju uključuje okretanje glave naopako kako bi filtrirali hranu kroz kljun, dok hodaju kroz vodu.

Stanište i rasprostranjenost

Plamence se može pronaći u različitim dijelovima svijeta, a najčešće ih nalazimo u Africi, Južnoj Americi, Karibima te južnoj i jugoistočnoj Aziji. Postoji šest prepoznatih vrsta plamenaca, uključujući najpoznatijeg, većeg plamenca (Phoenicopterus roseus), koji naseljava područja Europe, Azije i Afrike. U Europi, značajne kolonije plamenaca nalaze se u Camargueu u Francuskoj te u delti rijeke Ebro u Španjolskoj.

Njihova staništa obično su ovisna o prisutnosti plitke vode s visokim salinitetom ili alkalnošću, jer u takvim uvjetima mogu lakše pronaći hranu i gnijezditi se. Također, plamenci su migratorne ptice, što znači da će se premjestiti na nova područja ako njihova uobičajena staništa postanu nepovoljna.

Grade gnijezda od blata u obliku stošca koja se uzdižu iznad površine vode, čime štite svoja jaja od poplava i predatora. U pravilu, ženke snesu samo jedno jaje, koje oba roditelja potom inkubiraju oko mjesec dana. Mladunci se rađaju prekriveni sivo-bijelim paperjem, a svoju ružičastu boju dobivaju tek nekoliko mjeseci nakon rođenja, kada počinju jesti hranu bogatu pigmentima.

Iako plamenci nisu globalno ugroženi, njihova staništa često su ugrožena ljudskim djelovanjem, poput isušivanja močvara, zagađenja i klimatskih promjena. Neke populacije, posebice one u Južnoj Americi, suočene su s opasnostima zbog sakupljanja jaja i uništavanja gnijezda. Organizacije poput Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) i lokalni konzervatori rade na zaštiti njihovih staništa i osiguravanju održivosti populacija.