Marko Kutlić jedan je od posljednjih Mohikanaca umirućeg hrvatskog glazbenog biznisa. Znate već formulu: prijemčiv muški glas, balade za gospođe srednjih godina, redovna pojavljivanja na selendriti okupljanjima i "svaka bi ga majka za zeta" imidž.
Problem je što se Kutlić, za razliku od Cveka, Tolje, Kedže i sve sile kandidata za HRT-ove brojne karaoke showove, nikad nije baš uklapao u tu formulu. Počeo je kao pjevač u Pravilima igre - Rules of the Game.
Tako se zovu, nisam ništa izmislio!
Taj bend je fantastičan iz baš svih krivih razloga. Od bezličnih i priglupih pop pjesama tantijemskih titana Mire i Sonje Buljan preko provokativnih press objava ("Vrući spot s Petrom Dimić!", "Ivan Penezić s curom u javnosti!" - nije mu cura nego je nekakva manekenka) pa sve do prodaje brendiranih olovaka na svojoj stranici, manje-više sve što su ikad radili bilo je nepodnošljivo zabavno. Zamislite da iz nekog izvođača laboratorijski izvučete sav artistički potencijal i ostavite samo suhi marketing - to su Pravila igre - Rules of the Game.
Navodno je Robert Johnson koristio ovu olovku netom prije nego je postao popularan
Marko Kutlić je pjevao u tom bendu i brendirao se kao uredan obiteljski čovjek sa ženom i dvoje djece, ali i seks simbol brucošicama ekonomije koje su imale nekoliko pari bijelih starki. Logično: Kutlić je izgledao kao prototip HDZ mladežaša, a osobit forte mu je bio prodoran i muževan vokal, dan-danas daleko najpozitivnija stvar u vezi njega.
Ako ste se ikad pitali kako bi pjesme Ivana Zaka zvučale da Zak obuče kožnu jaknu, sad konačno možete odahnuti
Igra po pravilima igre - rules of the game
Taj impresivan vokal i tad je bio korišten u grozne svrhe, ali mediji i Tony Cetinski su stvorili nekakvo ime za Pravila igre - Rules of the Game. A onda je Kutlić otišao iz benda i, kako oni tvrde, naprasno im se prestao javljati. Navodno zbog nekakvih vjerskih nesuglasica, što je malo čudno s obzirom na to da je nedugo zatim otišao i iz vlastitog braka.
Uslijedilo je razdoblje karijere koje je izgledalo kao prepakirana verzija Pravila igre u jednu osobu, ali je potpisao glazbu na više svojih pjesama pa su kapali i jači tantijemi, a veza s Nelom Đinđić omogućila je oboma da budu sidekick par Cveku i Niki Turković.
Awwww! Ovom pjesmom su objavili da su zajedno, što znači da je Kutlić naučio nešto od Pravila igre - Rules of the Game
Nemojte mene napadati što pričam o njihovim vezama - svi ovi ljudi su manje-više temeljili svoj marketing oko toga (sjeća li se itko Turkovićkine "moj Matija Cvek" ere?).
Blammy era
Nakon par godina stabilnosti u potpunoj estradnoj dosadi, sve je krenulo malo agresivnije nizbrdo. I toj vezi došao je kraj, a Kutlić se počeo puno napadnije oglašavati kao neumorni zavodnik.
In the midnight hour, she cried: no, no, no!
Krenule su lascivne pjesme (kojima je povod znao biti i reklama nekog brenda), potpuna promjena imidža u nekakvog Billyja Idola kad bi se u njega zamaskirali artiklima iz Offertissime, hampanje stupova na nastupima, a tu je i izjava o "barenju 10 cura u jednoj noći uletima na talijanskom jeziku", koja mu je zamalo priskrbila pobjedu na Blammyju 2023. Kliknite, isplati se!
Zamislite da Bruno Mars i Anderson Paak. pjesmu ovakve kvalitete puste u promet
Kutlić je tumarao na rubu ponora između lakih tantijema i osjećaja vlastite vrijednosti. U toj krizi identiteta vjerojatno se savjetovao s nekim PR magovima, a oni su ga pitali:
Jeste li pokušali isključiti i ponovno uključiti uređaj?
Sljedeća, a i daleko najzanimljivija era: Marko Kutlić kao ulični svirač! U Italiji!!!! Nakon što smo to ekskluzivno objavili, vijest je eksplodirala i imala čitanost skoro kao da sam objavio fotografiju Lidije Bačić Lille:
>> Prepoznajete li pjevača koji svira po ulicama Trsta?
Ludilo! Lik promijenio ime u Marco Dolore i otišao u Italiju, što je najzanimljivija priča s naše scene otkad je Petar Grašo rodio dijete u dvor Huljića. Svojedobno sam to iskoristio za prikaz grozne perspektive naših "mladih nada" (vidi članak iznad), ali ne mogu poreći da sam simpatizirao s Kutlićem. Zašto ne bi krenuo ispočetka?
Temelji njegove hrvatske karijere bila su poznanstva (hrvatski modus operandi, nije on kriv), ali s tako dobrim glasom se ne isplati igrati tu igru. Zašto se ne bi malo doveo u red, napravio nekakvu ludu boemsku priču i, vidjevši sva otvorena vrata Baby Lasagne, došao na Doru 2025. i sam s gitarom kao Ed Sheeran otpjevao neku skupu pjesmu na engleskom jeziku koja bi mu omogućila prodor na strano tržište nakon Eurosonga? Konkurencija je mizerna, poznanstva se još mogu iskoristiti, a strani mediji bi pojeli tu priču. Još važnije, fanovima bi Kutlić vrlo lako mogao biti zanimljiv - samo da pjesma ima nekog smisla.
Zvučalo je kao jedini logičan i pametan potez za nastavak karijere, kao nešto što bi industrijski konoseri mogli cijeniti jer bi značilo da Marko igra na duge staze i da je objeručke prihvatio kratkoročnu sramotu uime potpunog preokreta identiteta.
I onda on objavi ovo…
Majko mila, kako napadno loše. Nepodnošljiv Retrica spot, programski sonički izbori i tekst koji je skoro nevješt kao ono smeće za sladoledom spomenuto iznad - ne samo da Marko Kutlić nije stupio u viši ešalon naše siromašne estrade, nego se spustio na razinu svojeg bivšeg benda, koji je praktički mrtav.
Pogriješio sam što sam bio altruističan i što sam precijenio njegovu viziju. Kako nam stvari stoje, možda bolje da je igrao po pravilima igre…
…Rules of the Game
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.