OVIH se dana imamo razloga radovati. Za početak, tu su "Hrvatske bande" u režiji Vjekoslava Katušina u kojoj će se izredati svjetske i hrvatske legende i "legende" kao što su Bud Spencer, Miroslav Škoro, Kićo Slabinac, Uwe Boll, Zlatko Pejaković, Željko Pervan i Mirko Fodor. Nepotrebno je isticati da se takvo što čeka s velikim nestrpljenjem jer već na prvu loptu cijeli projekt zvuči više nego zanimljivo.
S druge strane, jedan od najkritiziranijih domaćih redatelja, Jakov Sedlar odlučio se na još jedan u nizu dokumentaraca koji su posljednjih godina postali primarni vid njegova djelovanja na domaćoj i svjetskoj sceni. Naime, riječ je o dokumentarnom filmu koji već samim naslovom uzburkava duhove prošlosti, "Pavelić bez maske". Bilo to kontroverzno ili ne, također je riječ o dokumentarcu koji se očekuje s nestrpljenjem jer ime i djelo ustaškog poglavnika u ovim krajevima budi različite reakcije, ali bez ikakve sumnje reakcije su intenzivne što tematiku Sedlarova filma pretvara u "pun pogodak".
Postoji velika šansa da se u našim krajevima taj film neće prikazati
O filmu će se još zasigurno mnogo govoriti jer, budimo iskreni, ovdje se još uvijek dijelimo na ustaše i partizane.
No, postoji velika šansa da se u našim krajevima taj film neće prikazati. Sam Sedlar u nekoliko je navrata istaknuo da se njegovi filmovi na domaćim televizijama bojkotiraju. Je li riječ o još jednom naletu paranoje ili nečem drugom, široj javnosti ostaje nepoznato, ali činjenica je da na domaćim televizijama Sedlara nema. Njegov "Jeruzalemski sindrom" i "Searching for Orson" nismo imali prilike pogledati, a gotovo da ga je nemoguće i pronaći osim ako niste zaljubljenik u sedmu umjetnost koji će do željenog naslova dolaziti upornošću Indiane Jonesa. Bili vi istinski ljubitelj Sedlarova opusa, nazivao vas on "klošarima" ili "jebivjetrima" koji je kritiziraju njegov rad ili jednostavno ljubitelj njegovih trash uradaka, zaista ne postoji razlog da se njegovi filmovi ne prikažu. Domaća je produkcija ionako osiromašena i svedena na morbidno negledljive humoristične serije i sapunice koje kvalitetnim kazališnim glumcima čine "medvjeđe usluge", a kada i nabasamo na seriju koja vrijedi, postoji velika mogućnost da se ista neće održati.
Mnogi već sada u pitanje dovode objektivnost dokumentarca o Paveliću ističući kako je u istraživanju bio površan i subjektivan jer cijeli je dokumentarac baziran na tekstu Marija Jareba. U intervjuu koji je dao T-Portalu postavljeno je zanimljivo pitanje zašto u istraživanje, balansa radi, nije uključen i eminentni povjesničar Ivo Goldstein na što Sedlar odgovara da njemu balans nije potreban. Ne treba biti posebno perceptivan da bi zaključili kako dokumentarni film ove tematike i na ovom prostoru itekako zaslužuje "balans" jer slika koju o Paveliću imaju mnogi mladi (a i stariji) Hrvati već je ionako iskrivljena i bilo pogrešno tematici pristupiti površno.
Na koncu, treba li uopće govoriti da bi opsežni istraživački rad trebao biti temelj svakog ozbiljnog dokumentarca.
Objektivnost možda nije nužna ako snimate film o stepskoj zebri, ali Pavelić nije dokumentarni film o parenju rijetkih vrsta
Sedlar nastavlja govoreći kako će ovdje biti riječ o njegovom osobnom stavu spram Pavelića, što s jedne strane može biti veliki minus, a s druge jednostavno iskren odgovor jer iza toliko spominjane objektivnost vrlo se često skriva jasan redateljski "statement" zbog kakvih je, primjerice, Michael Moore redovito prozivan. Nakon dokumentarca o Tuđmanu bespredmetno je pričati o Sedlarovoj objektivnosti jer jasno je da to nikada nije nešto čime se ovaj redatelj opterećuje.
Naravno, u kontekstu dokumentarnih filmova ovog tipa takvo se što podrazumijeva, iako nije pravilo. Objektivnost možda nije nužna ako snimate film o stepskoj zebri, ali Pavelić nije dokumentarni film o parenju rijetkih vrsta.
Voljeli Sedlara ili ne, njegov novi uradak zaslužuje da ga pogledamo, ako ne zbog toga jer predstavlja jedini prikaza života čovjeka o kojem se mnogo govori a malo zna, onda barem zbog najavljenog i vjerojatno tragikomičnog obračuna Sedlara s osobnim protivnicima (a ovog puta u igri su Jergović, Tomić, Butković, Pavičić i Kuljiš).
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Arhiva