NOVINAR New York Timesa Alex Crevar istražio je biciklističku rutu od Trsta do Pule. Putopisac je biciklom obišao razne znamenitosti te istražio i istarsku gastronomsku ponudu u velikoj fotoreportaži. Na putu je proveo šest dana, a što je sve zaključio o Istri pročitajte u tekstu koji prenosimo u cijelosti.
Vožnja biciklom od Trsta preko Slovenije do antičkog grada Pule u Hrvatskoj počinje od zaljeva na sjevernoj jadranskoj obali i proteže se istočnom obalom do vrha poluotoka Istre. Ležerno putovanje od 240 kilometara obiluje drevnim tradicijama, vrhunskom hranom i živopisnim ruralnim krajolicima. Povijest se ovdje mjeri tisućljećima i carstvima: rimskim, bizantskim, mletačkim, napoleonskim, austrougarskim.
Vožnja slijedi dvije biciklističke staze - EuroVelo 8 i Parenzanu. Staze se preklapaju u većem dijelu puta prije nego što se odvoje i potom ponovno spoje na hrvatskoj istarskoj obali. Vožnja u šest etapa pokriva između 35 i 50 kilometara lake do umjerene težine dnevno, s povremenim zahtjevnim usponima. Biciklisti će vidjeti mnoštvo kulturnih znamenitosti dok odrađuju kilometre kako bi se mogli posvetiti plodovima mora, tjestenini i vinu, ali ne toliko da bi bili iscrpljeni, piše The New York Times.
Započet ćete u Trstu, vozeći 7563 kilometara dugačkom stazom EuroVelo 8 (EV8), koja se proteže od Cádiza u Španjolskoj do Cipra. EV8 dio je mreže EuroVelo, koja je započela prije 25 godina s 12 ruta preko cijelog kontinenta. Danas ova mreža povezuje 42 zemlje na 17 staza, pokrivajući više od 80.000 kilometara. Najnovija staza, koja vodi od Austrije do Mađarske, dodana je 2020. godine.
"Činjenica da se sve više ljudi bavi biciklizmom je sjajna za sve nas. Biciklizam podržava lokalna gospodarstva i smanjuje ekološki otisak turizma", nedavno je rekao direktor EuroVela Ed Lancaster.
Južno od Trsta, u Muggiji u Italiji, EV8 se preklapa sa stazom Parenzana kroz Sloveniju. Rute se u Hrvatskoj razilaze, pa ćete ići Parenzanom, koja prati nekadašnju Parenzansku prugu. Austro-Ugarska je sagradila ovu prugu 1902. godine, a vlak je povezivao 33 stanice duž 122 kilometra od Trsta do hrvatskog grada Poreča na istarskoj obali. Danas ova nekadašnja pruga pruža biciklistički koridor kroz lokalne zajednice poznate po tartufima, maslinovom ulju i vinu.
I EV8 i Parenzana prolaze kroz više ruta: biciklističke staze izdvojene iz prometa; ceste i zaobilaznice, često s malo prometa; te makadamske staze kroz vinograde i šume.
Među razlozima zbog kojih The New York Times predlaže ovu vožnju izdvajaju se sljedeći: etape su kratke, oznake su dobre i staza je prepuna sela i usluga. Na nedavnom putovanju, autor teksta odsjeo je u hotelima i pansionima prilagođenim biciklima i krenuo svako jutro oko 8:00, dajući dovoljno vremena za istraživanje.
1. dan: 48 km od Trsta do Pirana u Sloveniji
Ugodan početak na obali
Nakon što je iz Ljubljane, gdje autor teksta živi, stigao u Trst, svoje putovanje započeo je s dvije šalice kave Illy u talijanskoj prijestolnici kave. Prva postaja bio je kafić Illy Ponterosso na ušću Canala Grande, čiji vanjski stolovi gledaju na kanal koji se ulijeva u Tršćanski zaljev. Dok je pijuckao espresso, pregledao je svoj bicikl (hibrid s geometrijom cestovnog bicikla i čvrstoćom za off-road).
Bio je krcat torbama s odjećom, alatom, kartama i prijenosnim računalima. Iza autora, kip Jamesa Joycea, koji je živio i pisao u Trstu, kao da je poticao da sljedeću šalicu kave popije na Piazza Unità d'Italia, za koji se kaže da je najveći europski trg okrenut prema moru. Tamo je sjedio u Caffe degli Specchi. Kad je popio i tu drugu kavu, bio je spreman krenuti na stazu.
Pošao je na EuroVelo 8 i vozio se oko 15 kilometara po cestama s dvije trake i biciklističkim stazama do ribarskog sela Muggije, gdje počinje staza Parenzana i gdje se spajaju dvije rute. Prešao je u Sloveniju, koja je odmah opravdala svoju reputaciju biciklističkog krajolika. U većem dijelu zemlje, asfaltna staza - često paralelna s prometom dok prolazi kroz gradove i kroz povremene šumske dijelove - ravna je i prilagođena biciklistima.
Prva stanica, u pekarnici za čokoladni kroasan, bila je u Kopru. Jedina slovenska luka doima se industrijskom sve dok ne dođete do njenog srednjovjekovnog središta iz doba Mletačke Republike. Gurao je svoj bicikl po kamenim ulicama koje vode do Titovog trga, gdje se nalazi Pretorijanska palača iz 13. stoljeća i gradski toranj od 54 metra, s pogledom na obalu.
Staza je išla obalom do Izole, čija je marina bila puna jedrilica i ribarskih čamaca te se uspinjala u šumoviti krajolik. Ubrzo sam ušao u prvi od nekoliko starih kamenih tunela duž Parenzane. S druge strane 600-metarskog tunela Valete, staza se spuštala u farme i vinograde.
Na vidiku je Portorož, a iza njega Piran, još jedan grad s antičkim korijenima i venecijanskim znamenitostima. Ovdje je reporter The New York Timesa krenuo lokalnom biciklističkom stazom od Portoroža do Pirana, koji se nalazi na vrhu poluotoka.
Te večeri u obiteljskom restoranu Pri Mari naručio je čašu domaćeg pinot blanca i kovača, bijelu ribu pečenu sa začinskim biljem. Desert je bila kruška kuhana u crvenom vinu, prelivena čokoladom. Tijekom vožnje od 48 kilometara, prešao je dvije zemlje i pet obalnih gradova.
2. dan: 37 km od Pirana do Grožnjana u Hrvatskoj
Stazom Parenzana u Hrvatsku
Asfalt je prešao u šljunak kad je autor teksta prešao u Hrvatsku. Dok je pedalirao duž granice, slovenski park prirode Šečoveljske soline, gdje se mogu posjetiti drevne solane, ispunio je vidik. Ubrzo nakon toga, dvije su se rute razišle. EuroVelo 8 nastavlja do Jadrana (ponovo će se spojiti u Poreču), a Parenzana, koju je pratio biciklist, napravila je polukružni zaokret i krenula prema unutrašnjosti Istre, gurmanskom centru.
Vozio je po šljunčanoj stazi koja je vodila uz državnu cestu, neprestano se uzdižući s oko 76 metara nad morem na oko 290 metara. U mjestu Buje na vrhu brda svratio je na degustaciju piva u San Servolo Resort. Smješten u vinorodnoj zemlji, najbolji istarski proizvođač piva izgradio je kompleks s pivovarom, restoranom, pizzerijom, hotelom i toplicama s pivskim kupkama.
Autori reportaže nastavio je svoj opušteni uspon do Grožnjana, boemskog sela smještenog na oko 270 metara visine, gdje je neolitska utvrda nekoć nadzirala poluotok ispod njega. Danas se njegovim ulicama nižu umjetnički ateljei i privlače posjetitelje, koji se ovdje okupljaju svakog ljeta na jazz festivalu, kao i na dramskim, glazbenim, plesnim i meditacijskim radionicama.
Gurao je bicikl kamenim uličicama do Vera, caffe bara s pogledom na dolinu rijeke Mirne i Motovunsku šumu, gdje ispod stabala hrasta, jasena i bukve rastu bijeli i crni tartufi. Naručio sam čašu biske, domaće rakije od imele. U daljini se kroz oblake nazirao Motovun, odredište sljedećeg dana.
3. dan: 35 km od Grožnjana do Motovuna
U zemlji tartufa
Budući da je ovo bio najkraći dan u kilometraži, biciklist je odlučio krenuti zaobilaznim putem od osam kilometara. U mjestu Livade skrenuo je na istok cestom koja ide paralelno s rijekom Mirnom i pedalirao do naselja Gradinje i Konobe Dolina, gdje je sjeo na zaobljen trijem restorana.
Bio je u Dolini nekoliko puta i to je za njega duša Istre. Jednostavna i jeftina domaća jela, gotova sva fokusirana na tartufe.
Ovu gljivu ljudi možda povezuju s Francuskom i Italijom, ali ovaj gomolj predstavlja način života u Istri, gdje je 1999. godine iskopan najveći bijeli tartuf na svijetu. S gotovo 1.5 kilogram težine, u to je vrijeme bio Guinnessov rekorder.
Podnevno sunce obasjalo mu je lice kad je stigla čaša malvazije, klasičnog istarskog bijelog vina. "Lovci na tartufe i njihovi psi dolaze ravno iz šume kako bi nam prodali ono što su pronašli", rekao je konobar dok je donosio kajganu s bijelim tartufima. Kad je donio fuži tjesteninu, opet prelivenu bijelim tartufima, jednostavno je rekao: "Nemojte koristiti parmezan. Preuzet će okus".
Jedini pravi uspon u danu (oko 180 metara) vodio je do Motovuna. Na vrhu je reporter The New York Timesa prošetao strmim, srednjovjekovnim ulicama od kamenih ploča do Konobe Mondo, još jednog intimnog bistroa poznatog po tartufima. Sjeo je na terasu gdje su na drvenoj podlozi bili nacrtani tartufi. Ovaj put jeo je odrezak s kriškama crnih tartufa, istarskim crvenim teranom i panna cottom u umaku od šumskih plodova.
4. DAN: 37 kilometara od Motovuna do Poreča
Natrag prema moru
Istra je vinska zemlja. Grci su ovdje uzgajali grožđe prije više od 2500 godina. Danas postoje stotine vinara; preko 100 službeno je povezano s vinskim cestama poluotoka. Od brojnih sorti koje se proizvode, dvije dominantne su bijela malvazija i crveni teran.
Dok se vozio prema obali, Parenzana je klizila po šljunčanoj stazi koja je vijugala kroz šume i vinograde; nizovi vinove loze kotrljali su se po krajoliku poput valova baršuna. Osjećao je miris Jadrana prije nego što ga je vidio. Njegov miris, zajedno s osjećajem putovanja na vlastiti pogon, ustupio je mjesto ushićenju dok se spuštao do mora u povijesnu jezgru Poreča.
Porečki Stari grad zbijeni je splet ulica koje počivaju na kopnu izbačenom u more. Njegova zabilježena povijest seže tisućama godina unatrag. Rimljani su osnovali važnu koloniju, Parentium, u drugom stoljeću prije Krista. Međutim, upravo je Eufrazijeva bazilika upisana u UNESCO-vu baštinu, iz šestog stoljeća nove ere, postala glavna atrakcija grada. Prostrani kompleks iz bizantskog doba graniči s obalom uz barove, trgovine i restorane. Stajao je unutar središnje apside, opčinjen mozaicima - kovitlacom mramora, slonovače i sedefa.
Nakon nekoliko sati ispunjenih strahopoštovanjem, autora teksta prošetao je Starim gradom do Konobe Ćakula na pečeni odrezak od tune, a zatim nastavio oko jugozapadnog ruba gradskog poluotoka do svoje sobe u hotelu BO Palazzo, pogodnom za bicikliste.
5. dan: 43 km od Poreča do Rovinja
Izazovni usponi duž EV8
Parenzana je završila kada je krenuo iz Poreča putem uz more 143, a EuroVelo 8 se ponovno pojavio posljednja dva dana. Oznake i krajolik nisu bile jedine promjene. Staza je varirala od uglavnom šljunčane do uglavnom asfaltirane, a bilo je i više penjanja.
Naš biciklist prolazio je gradom Vrsarom, gdje su ga Casanovini posjeti 1740-ih potaknuli na obilazak povijesnog centra, prije nego što se popeo iznad Limskog kanala i zatim se spustio do njegovog ruba. Na dnu kanala nalik fjordu dugog 12 kilometara, koji se ulijeva u more i stvara savršene uvjete za uzgoj školjaka, zaustavio se u restoranu Fjord (+385 52 448 222). Nakon što je kušao pola tuceta europskih ravnih kamenica, ubranih na vidiku njenog stola, popeo se na 150 metara visine, natrag uz južnu stranu fjorda.
Dan je završio u Rovinju. Sunce je zalazilo preko niza pastelnih zgrada s pogledom na Jadran. Središte grada - još jedna kompaktna, poluotočna zbirka uspinjućih uličica - vrvi od turista i lokalnog stanovništva. Hrvati su stajali oko stolova s preuređenim bačvama i pili bijelo vino pored tržnice na otvorenom. Posjetitelji su proučavali karte ispod Balbijevog luka iz 17. stoljeća, koji se nalazi između glavnog trga i ulice Grisia. Odatle bi se uspinjali popločenom ulicom, prepunom butika i galerija, do crkve sv. Eufemije iz 18. stoljeća.
Odgurao je bicikl uz obalu do La Puntuline i sjeo na jugozapadnu terasu. Naručio je dagnje kuhane na pari u vinu, češnjaku i maslinovom ulju te oradu na žaru i pijuckao malvaziju iz Matoševićevog vinograda, pored kojeg je prošao biciklom u blizini Limskog kanala te promatrao susret sunca i mora.
6. DAN: 40 kilometara od Rovinja do Pule
U zagrljaju obale na posljednjoj dionici
Do šestog dana autor reportaže naviknuo se na rutinu: budi se, vozi, istražuj. Ono na što se nije naviknuo, iako godinama živi u ovoj regiji, svakako je količina kulture koja je upakirana u svaki lokalitet na ovoj vožnji. Pula, najveći grad hrvatske Istre i njeno konačno odredište, nije bila iznimka.
Mješavina industrije, brodogradnje i antičke kulture, Pula je poznata po velikom rimskom amfiteatru. Dovezao se ravno tamo, nestrpljiv vidjeti građevinu iz prvog stoljeća, lokalno poznatu kao Arena. Još uvijek se koristi za održavanje koncerata i tradicionalnog filmskog festivala. Zatim je pedalirao do cafe-bara na glavnom trgu - drevnog Foruma iz prvog stoljeća prije Krista i Augustovog hrama.
Prošao je konobar koji je nosio krigle od pola litre piva. Kraj putovanja zrcalio je početak - nakon vožnje biciklom kroz cijelu Istru, opet je bio na trgu koji gleda u Jadran. Kao onog jutra u Trstu, koje se sada činilo kao da je bilo prije nekoliko tjedana, odlučio je popiti dva pića. Ovaj put bilo je to hladno pivo.
Što, kako i kada?
Za turneje autor teksta vozi makadamski bicikl koji kombinira ugodnu vožnju na dugim stazama s robusnim zahtjevima off-roada. Nosi četiri biciklistička paketa: paket za odjeću uz sjedalo; paket uz okvir bicikla za alat; veliki paket uz upravljač za dodatni alat i toaletne potrepštine; te manji paket na upravljaču za putovnicu, novčanik i karte.
Njegovo je putovanje počelo trosatnom vožnjom vlakom od Ljubljane do Trsta. Uz kartu za vlak od 9.90 eura, za bicikl je platio dodatnih 5 eura. Na kraju svog obilaska iz Pule se vlakom vratio u slovensku prijestolnicu. Za one koji se vraćaju u Trst, povratak vlakom kroz Ljubljanu i dalje je najbrža opcija.
Preporučuje dva mjesta za iznajmljivanje bicikala u Trstu: Ones uz Canal Grande i Trieste Green Tour, pet minuta hoda sjeverno od kanala. Idealno vrijeme za ovu vožnju je proljeće, kada cvjeta cvijeće, ali turistička sezona još nije u punom zamahu, te jesen, kada su temperature savršene, a berbe grožđa i maslina u punom jeku.
Smještaj
Duž staze se mogu naći kampovi, privatni smještaj i hosteli. Tu su i hoteli prilagođeni biciklistima. U nastavku su navedene cijene po noćenju za dvokrevetne osobe tijekom prvog tjedna u lipnju.
Urban Hotel Design u Trstu nudi biciklistima 49 soba (174 eura). U Piranu u Sloveniji, hotel Piran, otvoren 1913. godine, nudi četiri zvjezdice uz more (156 €). Preko hrvatske granice, u Grožnjanu, šesterosobni B&B Artegnana 1798 nudi živopisni smještaj za 112 €. U starom gradu Motovunu, Villa Borgo (i depandansa) ima 15 soba i apartman (779 kuna). BO Hotel Palazzo u Poreču sa 74 sobe uz obalu je šik i opušten (131 €). Rovinjski hotel Eden odlično je mjesto za odmor prije završne faze (230 €). Završite u Puli s pogledom na Jadran u Hotelu Park Plaza Histria (132 €).