Maslegija je tradicionalno jelo zadarskog zaleđa, točnije jaseničkog kraja. Malo se zna o njegovu porijeklu, recept je vrlo jednostavan, a Turistička zajednica mjesta Jasenice na rivi u Maslenici, koja se smatra jaseničkom rivijerom, organizirala je večer tradicionalne hrane u koju su bili uključeni maslegija i uštipci.
Maslegija u Maslenici. Dolaze li ove dvije riječi iz istog korijena? Čini se da ipak ne. Maslenica je dobila ime po maslinama te je i danas među domaćim svitom uvriježeno da kažu maslene, a ne masline. A što je maslegiji dalo ime?
"Vrlo moguće da je to maslo", kaže nam Ivan Matković, koji je ove večeri bio glavni kuhar. Maslegiju je napravio ranije te su je u tećama vruću donijeli na rivu, a uštipke je pripremao dok smo razgovarali.
Hrvatska ima jako puno raznih jela koja se smatraju tradicionalnima, s tim da su neka vrlo poznata, a neka malo manje. Maslegija zasigurno spada u ovu drugu skupinu.
"Maslegija baš traži masnoću, bez nje ništa, sad je stvar izbora hoće li netko staviti ulje, a netko mast ili maslo, ali može i kombinacija", priča nam dok vruće ulje cvrči u plitkoj, širokoj teći.
Kuhar nam je opisao proces
Slanu kravlju skutu nabavio je nekoliko dana ranije na Libinjskoj kosi, na samom vrhu Velebita gdje krave slobodno pasu travu, u familiji Rončević.
"Ponekad je sir iz mišine, a ponekad je to jednostavno kisela i slana skuta koja jelu daje taj poseban i pamtljiv okus", kaže Matković i prepričava nam recept u detalje.
"Brašno je od domaćeg kukuruza, a skorup, obično iz mišine, raskuhava se u vodi i poželjno je da bude što tvrđi. Kad se skorup raskuha, u njega dodajemo brašno i treba se miješati najmanje pola sata na slabijoj vatri, pazeći da ne zagori. Za prilog maslegiji poslužuje se slani kuhani krumpir. Ovo je jelo koje se nekako uvijek kod kuće moglo skuhati, najvažnije je da imate sir, a kukuruzno brašno i krumpir, to se nekako računa da imate. Ovaj skorup danas je od kravljeg mlijeka i pravi domaći, malo ljutkast, i u njemu je tajna dobre maslegije", kaže Matković i dodaje da se cijeli proces treba ispratiti miješanjem drvenom žlicom, koju zovu mišaja, kako se ukuhano brašno i skorup ne bi zalijepili iako to, i da se dogodi, nije velika tragedija.
"Maslegija je uvijek ukusna, bez obzira, neki vole da je mekša, neki vole toplu, drugi se kunu da je najbolja kad se prohladi... U nekim dijelovima Hrvatske ili Bosne i Hercegovine jelo koje je jako slično zovu cicvara."
Uštipci koje je Matković pripremao na plinskom kuhalu na masleničkoj rivi brzo su privukli i domaće i strance pa se stvorio red i za njih i za maslegiju, ali i za fritule. Uštipci su od četiri sastojka: brašno, jaja, voda i sol.
"Maslegija i uštipci su me othranili. I uštipke sigurno nisam jeo s Nutellom ko što danas imamo, nego sam bio najsretniji kad bi mi pokojna baba dala malo cukra da ih pospem."
Kušali smo jaseničke specijalitete
Ljeto u Jasenicama pokriva i događanja u Rovanjskoj, u Maslenici i Jasenicama. "Često imamo baš ovakve događaje gdje spremamo hranu i dijelimo je jer smo vidjeli da su reakcije ljudi izvrsne, pogotovo kad se radi o domaćoj i tradicionalnoj spizi", kaže nam informatorica Adriana Maruna iz Turističke zajednice Općine Jasenice.
"Maslegija je staro jaseničko jelo, dosta lagano i nakon kojeg možeš dalje raditi i ići kroz dan, te su na njemu odrastale naše bake i naši djedovi. Oni su jeli hranu koja je više bila bazirana na sezonskom voću i povrću, na žitaricama i mliječnim proizvodima, a puno manje na mesu, za razliku od danas", kaže Maruna.
Nakon ugodne ćakule došlo je vrijeme i da kušamo ove jaseničke specijalitete. Maslegiju smo dobili vruću i uz kuhani krumpir koji je također bio topao. Ovo jelo nam je dobro poznato od ranije, ali jako, jako dugo ga nismo jeli pa smo jedva dočekali ovaj moment. I moramo reći da se čekanje isplatilo.
Maslegija je imala taman dovoljno kiselosti, baš kao i ona na koju smo navikli u djetinjstvu, a krumpir je bio domaći, ukusan i dovoljno slan. Nutricionisti će se vjerojatno čuditi ovoj kombinaciji škroba na škrob i jelu naći zamjerke, čak i posluženo vizualno nije nešto jako privlačno u nekoliko nijansi žute boje, ali ono je takvo, od samih početaka isto i jako ukusno.
Nema tu neke velike filozofije, brzo smo našli mjesto uz more s pogledom na barkice i stari Maslenički most i guštali. Za kraj smo još ugrabili jedan topli i hrskavi uštipak, bez ičega, i njime završili ovo kratko i ukusno gastroputovanje.