VEĆ tjedan dana traje ratni sukob u Ukrajini, a brojni Hrvati pokazali su solidarnost s Ukrajincima i odlučili im pomoći. Tako je jedna lipička obitelj otišla sve do ukrajinske granice kako bi pomogla trima ukrajinskim ženama i njihovo petero djece.
Lipičani Irina i Josip Matijević te njihov sugrađanin Rajko Šurkalović u petak 25. veljače oko 17 sati iz Lipika su se zaputili prema 850 kilometara udaljenom graničnom prijelazu Ubla. Tu su na slovačko-ukrajinskoj granici prihvatili tri žene, od kojih je jedna trudnica te petero djece u dobi od 3 do 12 godina iz ukrajinskih gradova Lavov, Červenohrad te naselja Zubkiv, piše Mojportal.hr.
Sa svoje humanitarne ekspedicije vratili su se u nedjelju, a njihov dom postao je privremeni smještaj osam članova ukrajinskih obitelji Filias, Kovalčuk, Mikhajlovski i Verbitskij. Akciju su inicirali supružnici Josip i Irina Matijević koja je inače ukrajinskog porijekla, djevojačkog prezimena Filjas.
"Otkada su počele ove napetosti, stalno smo u kontaktu s rodbinom i prijateljima iz Ukrajine. Vidjeli smo da se nešto kuha i govorimo smo im da se maknu, ali oni su stalno ponavljali: 'Ma neće biti ništa...'", kazala je Irina.
Njezin suprug dodaje da je rekao Irini da zove sve svoje i tko hoće, da se zaputi prema granici, te da im kaže da dolaze po njih jer je razumio da se boje sami uputiti na tako dalek put prema Hrvatskoj. Pomogao im je i sugrađanin Rajko Šurkalović, operativni vatrogasac, spasilac na vodi i volonter Crvenog križa.
"Došao sam u petak kući s posla i sjeo popiti kavu. Nisam imao nekih velikih planova, trebao sam kasnije ići na neku večeru. Nazvao me jedan prijatelj i rekao da treba uslugu. Pitao sam kakvu, a on me pitao bi li išao u Ukrajinu? Rekoh: 'Nije problem, kad treba ići? Kaže on - sad!' Rekao sam mu da mi da 15 minuta da nahranim psa i da dolazim", rekao je Rajko.
Irina je iz Ukrajine evakuirala bliže i daljnje rođake i poznanice. Dvije žene su s djecom pješke prešle ukrajinsko-slovački granični prijelaz Ubla, dok se jedna žena autom dovezla sa svoje dvoje djece i nećakom. Njoj je pomogao Dejan Pavlenić iz Zagreba koji je doputovao s Irinom, Josipom i Rajkom kako bi njen auto vozio natrag u Hrvatsku jer ona nema vozačkog iskustva pa se bojala tako dugog puta.
Dobili i kaznu za prebrzu vožnju
Rajko je otkrio kako je najemotivniji trenutak bio rastanak supruge i djeteta s ocem koji je uspio doći do mjesta primopredaje. Otac ih je grčevito zagrlio i u suzama se vratio natrag. Nakon primopredaje mislili su da su svi problemi iza njih, ali ih je oko 2 sata ujutro zaustavila slovačka policija.
"Zaustavio me policajac koji je odbio komunicirati na ruskom ili engleskom, ali sam razumio da traži da izađem iz auta. Odveo me do policijskog auta gdje mi je drugi policajac doslovno na sekundu pokazao radar koji je više podsjećao na neku spravu tko zna iz kojeg doba. Tvrdio je da sam vozio 95 km/h, a ja sam cijelo vrijeme imao uključen tempomat na 70 km/h", rekao je Rajko.
"Rekao mi je da je kazna za taj prekršaj 150 eura i da će mi uzeti dokumente i naknadno mi ih poslati u Hrvatsku. Druga opcija je bila da na licu mjesta platim 80 eura i zadržim dokumente. Nisam se mogao raspravljati s njima jer su odbili komunikaciju na bilo kojem drugom jeziku osim na slovačkom pa sam odlučio platiti", dodao je.
Irina je dugogodišnja predsjednica Ukrajinsko-hrvatskog prijateljstva Lipik, a kaže da su aktivirali sve ukrajinske veze u Hrvatskoj jer je sve veći broj Ukrajinaca koji iskazuju želju da se sklone u Hrvatsku, pa Irina već koordinira dva autobusa koji bi uskoro trebali otići po ukrajinske izbjeglice.
Ona je u Hrvatsku došla 1996. godine u posjet rođacima u Kutinu te je saznala da može dobiti posao kao medicinska sestra. Vratila se u Ukrajinu po papire, nostrificirala diplomu i već 1997. godine počela raditi u Općoj županijskoj bolnici Pakrac, a ondje je iste godine upoznala medicinskog tehničara Josipa Matijevića, s kojim se ubrzo i vjenčala.
"Rusima je Lavov najveća rak rana jer je tamo centar ukrajinske svijesti i zato se bojim da ga ostavljaju za kraj. Povijesno središte grada je upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske kulturne baštine i smatra se muzejom na otvorenom. Slično kao naš Dubrovnik", pojasnila je Irina za Mojportal.hr i dodala da se pribojava da bi ruska odmazda ondje mogla biti žestoka.