"Možda pravo blago Sierra Madre su prijatelji koje smo stekli usput" je lijepa, harmonična misao koja bi išla uz taj film, ali može pasti na um samo nekome s iznimno ružičastim pogledom na svijet ili nekome tko nije ni gledao Blago Sierra Madre ili eventualno nekome tko stvari promatra iz ugla Waltera Hustona i Tima Holta, tj. njihovih likova, svakako ne iz Bogartovog ili iz ugla ovog momka.
Njegovo ime je Bruce Bennett i značajniju ulogu od te četvrtopotpisane u Sierra Madre vjerojatno nije imao, međutim em što to nije uopće malo, em što je ipak imao dosta toga i van nje, štoviše dosta toga i van same filmske umjetnosti.
Odmah se potkrala laž u uvodu (to nije početna misao, tko bi rekao), dakle Bruce Bennett nije ime današnjeg junaka, nego Harold Herman Brix, a poslije ćemo objasniti i što je postao Bennett tek na četvrt puta. Brix je jedan od gomile glumaca o kojima smo pričali, a koji su imali uspješnu sportsku karijeru prije filma, čak nije mali skup onih s olimpijskim medaljama i ovaj gospodin spada baš u tu grupu budući da se na Olimpijskim igrama 1928. u Amsterdamu okitio srebrom, u kategoriji bacanja kugle.
Zbog ozljede nije mogao glumiti Tarzana
"Ma kakav Joe Lara, znaš kakav je bio Brix kad zaurliče" bi nam govorile babe i djedovi umjesto iste te rečenice, ali s Johnnyjem Weissmullerom (mali Zoran u Tito i ja bi također morao mijenjati sastav), a razlog zašto je Johnny plivač postao Tarzan umjesto Harolda Hermana bacača je nesretan slučaj.
Naime, Brix (jedva čekam da ga počnem zvati Bennett i napravim još veću konfuziju) je snimajući film Touchdown iščašio rame i nije bio u mogućnosti zaigrati Tarzana iako je sve bilo dogovoreno, pa je Weissmuller uskočio umjesto njega, ušao u legendu i ostavio Brixovo ime u zaboravu prošlosti.
U tolikom zaboravu da ga ni sam Brix više nije htio koristiti poslije par godina, mada razlog je bio malo drugačiji i također se ticao Tarzana, jer je Harold Herman zaista kasnije igrao najslavnijeg džunglaša u par niskobudžetnih filmova (ništa što se može usporediti s Weissmullerovim), pa kad je shvatio da ga producenti samo po tome prepoznaju, onda je konačno sredinom tridesetih postao Bruce Bennett i ovo je trenutak kad ga počinjemo tako zvati.
Bruce nije napravio sebe superstarom, četvrto mjesto u Sierra Madre je otprilike nivo koji je održavao tijekom karijere, znači negdje između trećeg i šestog glumca po nosivosti, a pored Hustonovog remek-djela našao se u još dva filma s Humphreyem Bogartom i to je tek za respekt.
Postao je redovno ime u noir filmovima
Preostala dva su isto dobri, Sahara i Mračni prolaz, međutim u Blagu Sierra Madre njegova je uloga stvarno vitalna i potpuni nemir u dotad nešto manje nemiran blagotragački trojac je unio kad se pojavio. Htio im se priključiti, to se može shvatiti i kao vapaj samog Bennetta da se priključi glavnim igračima, međutim nije se to slavno završilo za njega i ako kažemo da mu se o sudbinu vjerojatno najviše okoristio Holt koji mu je otišao obići udovicu, pa manje-više dalje od tog spoilera ne bi trebalo ići, mada generalno nema potrebe za sprezanjem od spojlanja takvih već-ti-je-bilo-vrijeme-da-ih-vidiš klasika poput Blaga Sierra Madre.
Pored spomenutog Mračnog prolaza, Bennett je postao redovno ime u noir filmovima i tu uz Prolaz također spadaju apsolutna znamenitost Mildred Pierce, kao i Walshov The Man I Love, John Sturgesov Mystery Street, Undertow Williama Castlea i još jedan naslov s vodećom Joan Crawford, a to je Iznenadni strah koji je gotovo jednako veličanstven kao i Mildred, za mene možda i veličanstveniji.
Jasno da ako ste gledali barem nekolicinu od navedenih filmova, a nije vam poznato ime Bruce Bennett, onda nije bilo previše poznato i važno ni tadašnjoj publici, tako da se poslije pedesetih godina gotovo povukao iz glume, pojavljivao se šezdesetih i sedamdesetih tek ponekad i tek u nekim većinski opskurnim naslovima.
Nema razloga za suze i žalost (a i već navedeni fakti govore u prilog tome) jer baš negdje šezdesetih je ušao u ozbiljne poslovne šeme, napunio svoje sefove zelenim novčanicama, a preminuo je 2007. s ravno 100 proživljenih godina, tako da je imao vremena i vremena uživati u raskalašnom životu, s tim što je ostao sportski tip do kraja, uostalom teži slučaj da bi napunio 100 bez da je vodio računa o zdravlju. I stvarno, čovjek je skydiveao s 96, bio fizički aktivan do smrti i čak na kraju preminuo od komplikacija izazvanih lomljenjem kuka, što sugerira da je mogao i još poživjeti.
Teško da se mogu naći dosadni likovi u Starom Hollywoodu, a Bruce Bennett baš nije dosadan i zadovoljstvo je sjetiti ga se i obilježiti njegovo nekadašnje postojanje. Postojanje koje je krenulo pod imenom - Harold Herman Brix.