PRIJE pet godina otišao je Oliver Dragojević. Tim povodom, u suradnji s Yugopapirom, prisjećamo se jednog njegovog intervjua iz 1983. godine.
Travanj 1983.: Sunce, more, ribarske mreže - te večeri je izgledalo kao da se dio Splita preselio u Sava centar. More je, naravno, od kartona, sunce od staniola. Prava je bila samo glazba. No, to je bilo dovoljno da se u hladnoj travanjskoj večeri u Beogradu osjeti toplina Mediterana. Zahvaljujući Oliveru Dragojeviću.
Poznati pjevač održao je dva koncerta i još jednom oduševio ljubitelje lijepe pjesme. Molitva za Magdalenu, Oprosti mi pape, Poeta, Ključ života, Skalinada, Malinkonija tekle su jedna za drugom, a Oliver je svojom interpretacijom, naizgled opuštenom, mirnom, nostalgičnom, bez suvišnih gestikulacija na sceni i suvišnih riječi, postigao da, kao i dosad, njegovi susreti s publikom proteknu u dobrom raspoloženju.
U tome mu je malo pomogao i posebni gost - Boris Dvornik. Već čuvenu Nadalinu pjevala je s Oliverom i Borisom cijela dvorana.
Dok smo nakon koncerta s Oliverom išli prema hotelu InterContinental, očigledno zadovoljan, raspoloženo je odgovarao na pozdrave posjetitelja koji su posljednji napuštali Sava centar.
"Maloprije sam saznao da je prije mene Lepa Brena pjevala ovdje dvanaest dana. Pa to je nevjerojatno. Narod sluša samo narodnu glazbu. I to novokomponiranu narodnu glazbu. Ali kvaliteta tih pjesama je stvarno loša. To je narodna glazba prilagođena zabavnoj. Ne, nisam ljut na pjevače narodne glazbe. Oni rade svoj posao. Narod masovno ide na koncerte. To je svojevrsni ventil."
Tko je originalan?
Odmah zatim počinje pričati o našem izboru za pjesmu Eurovizije.
"Tri godine već šaljem svoju pjesmu i nikako ne mogu doći na red zbog nekih ključeva ili tako nečega. Jednostavno nemam iste šanse kao Novi fosili. Oni su stalno na Televiziji Zagreb i mogu forsirati svoju pjesmu. Ja iz Splita to ne mogu i ne želim raditi. Nervira me što svake godine oni zastupaju Televiziju Zagreb i nikako ne uspijevaju. Iduće godine će nas ponovno oni zastupati i ponovno nećemo ići na Euroviziju.
Moju pjesmu su odbili uz obrazloženje da liči na Ricchi e Poveri. Priznajem da mi Dalmatinci malo padamo na talijanski zvuk, ali i Fosili sliče na ABBA-u.
Sramota je ovo što se događalo nakon Danijelove pobjede. Novinari su ga jednostavno ispljuvali. A on je mlad, zgodan, ima moderan glas. Nije baš Mario Lanza, ali dobro pjeva. Kažu da njegova pjesma nije originalna. A tko je originalan? Ja takvog ne poznajem. Kod nas kritika postoji samo u negativnom obliku. Davno nisam čitao povoljnu kritiku. Pogubim se kao pas kad vidim samo negativne kritike."
Nakon dvosatnog koncerta Oliver ne izgleda nimalo umorno. Naprotiv, svojim osobitim šarmom i temperamentom gotovo da onemogućava sugovornika da dođe do riječi.
"Najlakše mi je na koncertu. Teže mi padaju sve one stvari koje idu prije i poslije koncerta. Inače, znate li vi kako sam ja postao poznati pjevač? Zahvaljujući 250 tisuća starih. Na Split 72. poslali su Ča će mi Copacabana u mojoj interpretaciji. Na samom festivalu trebao je netko drugi pjevati. Onda su se dosjetili da je bolje da ipak pjevam ja, kad već sam tu, nego da se plati netko sa strane.
Pjevao sam s Dubrovačkim trubadurima. Bilo je očajno. Trebao sam zamijeniti Đelu Jusića. A nisam sličio na njega. Inače, na početku sam uvijek čitao tekstove pjesama. Nije da nisam mogao zapamtiti. Ali nisam bio siguran dok nemam tekst ispred sebe. Tek nedavno sam se toga oslobodio.
Napišu mi i po sedamnaest kitica. Tko će to zapamtiti. Kad nisam siguran da znam tekst, postanem nesiguran, nervozan. Dešavalo mi se da toliko mislim na stihove koji dolaze kasnije da pogriješim kod onih koje tog trenutka pjevam. Ali, uvijek sam se nekako izvukao."
Dovoljno 300 gledatelja
Oliver i Boris Dvornik su odavno prijatelji. Njihova interpretacija Nadaline uvijek izaziva oduševljenje publike.
Boris nema nimalo samopouzdanja. Nije siguran u ono što radi, misli da je najgori. Ima užasnu tremu. U kazalištu ta trema traje prvih nekoliko minuta. Ali, pjesma traje samo tri minute. Zato je on uvijek u velikom grču i pruža manje nego što stvarno može.
Oliverove pjesme su poetske, tihe, romantične. Živimo u vremenu u kojem dominira rock, bučan rock. Kome Oliver pjeva?
"Ja sam romantik u duši. Volim nježne stvari. Nepopravljivi sam romantik. Možda je sada sramota reći, ali ja volim ono što je lijepo. Ono što je meni lijepo, naravno, ne mora biti lijepo i drugima. Mladi vole modernu glazbu. To je prirodno, njima pripada takva glazba. Vjerujem da ću uvijek imati tristo svojih slušatelja i gledatelja, a to mi je dovoljno da uzdržavam ženu i djecu."