SMOGOVCI, mnogima omiljena dječja serija, slavi 40 godina od objavljivanja, a mi vam u suradnji s Yugopapirom donosimo tekst iz 1981. koji je seriju najavio mjesec dana prije nego što je puštena u javnost i postala dostupna za gledanje.
Listopad 1981: Humorista i satiričara mlađe garde Hrvoja Hitreca gotovo da i nije potrebno posebno predstavljati - svi koji imalo vole ovaj žanr susreli su se u novinama i knjigama s njegovim žaokama i cakama, rečenicama koje pogađaju cilj s neposrednim stilom namijenjenim tako reći svima, od djece do odraslih.
Oni koji ipak nisu Hitreca čitali, za koji mjesec će ga moći - gledati. Ne baš njega lično, ali zato seriju koju Televizija Zagreb ovih dana snima.
U pet epizoda Hitrec će progovoriti o životu zagrebačke periferije, o mladima i mladosti, o soliterima i kućicama koje samo što se ne sruše, o ljudskim sudbinama, ponekad tužnim, ponekad veselim.
Gotovo da se i ne sjećamo kada smo gledali seriju o mladima Zagreba, a poznavajući Hitreca možemo biti mirni da će progovoriti u svom stilu bez dlake na jeziku.
Šest sinova bez roditelja
Ipak, neke su stvari jasne i prije završetka snimanja, a to je u prvom redu činjenica da se serija radi prema Hitrecovom romanu "Smogovci", koji obrađuje život u zagrebačkom predgrađu Pešćenici.
Ta je knjiga do sada imala veliki uspjeh, doživjela je dva izdanja, prevod na slovenački i mađarski jezik, a uskoro će biti prevedena i na češki.
Hitrec kaže:
- To će biti serija bez glavnog lika. Naime, ima desetak likova iste važnosti, pa nitko neće biti istaknut kao "glavni" glumac. U seriji će mi trebati i mnogo djece. Prije izvjesnog vremena ekipa je posjetila takozvani "naselak", gdje je radnja romana i smještena - i to u šezdesete godine - ali tog "naselka" jednostavno nije bilo. Bageri su došli nekoliko dana ranije i sve sravnili sa zemljom. Morali smo se preseliti u jedno drugo zagrebačko naselje, Kozari bok, poznato po najvećem broju podignutih kuća bez građevinske dozvole i sada ćemo tamo snimati.
Autor je radnju prilagodio današnjim danima, a to će se osjećati i u jeziku kojim će govoriti junaci serije.
U centru zbivanja je porodica Vragec, koju predstavlja šest dječaka, koji nemaju oca, a majka im je na radu u Njemačkoj.
- Najstariji ima 19 godina, radi u fabrici, a najmlađi Buco još ne ide ni u školu - kaže Hitrec. - Svaki je talentiran za ponešto, pa tako odlučuju pokraj svoje stare zgrade podići novu kuću. Tek se pred kraj serije ustanovljava da nemaju dozvolu za gradnju i da im prijeti rušenje. Ipak, djeca se snalaze na svoj način, time što saznaju da se kuća ne smije rušiti ako je u njoj trudnica i najstarijeg odlučuju "ženiti".
Kramer protiv Kramera
I kako to najčešće biva u predgrađima velikih gradova, dolaze soliteri i novi običaji. Hitrec se pozabavio još nekim sudbinama i kako sam kaže, u nekim događajima ima i malo autobiografije:
- Kroz seriju mi se protkala epizoda jako bliska "Kramera protiv Kramera", ali sam to napisao u knjizi mnogo prije. Otac, autor crtanih filmova - u seriji ga klinci zovu Nosonja - ostaje sam sa sinom poslije rastave sa ženom i suočava se s novim životom, pripremanjem ručka i večere za sina, školskim problemima i svim ostalim što se događa u životu porodice u kojoj nedostaje majka.
Da bi u jednoj ovakvoj seriji sve bilo na svom mjestu, i da neko ne bi bio razočaran, ima i ljubavi i zaljubljivanja, ali i smijeha
- Neke ćemo scene snimati i u Beču, budući da će jedan od dječaka krenuti majci u Stuttgart, ali budući da je zaspao u vozu, stići će samo do - Beča i zalutati u Schönbrunn, gdje će zaspati u krevetu Franje Josipa!
Jedan od glumaca, Slavko Brankov, otkriva:
- Pojavljujem se u ulozi vođe grupe huligančića s periferije i ove godine to mi je treća uloga negativca! Ali, drago mi je što ćemo na jedan neuobičajen način progovoriti o životu periferije, omladine, koji je ponekad i pomalo surov, a mi nekako olako prelazimo preko toga.
U ostalim ulogama pojavljuju se Duško Valentić, Tomislav Štriga, režiser serije je Milivoj Puhlovski, dok je snimatelj jedan iz "praške škole", Dragan Ruljančić.
Tekst: N. K. (Ven, 1981.)