Foto:
Rujan 1972: Nedavno smo svjedočili jednoj maloj svečanosti u Borovu. Kada kažemo ''Borovo", tu se podrazumijeva i veoma popularan jugoslavenski Kombinat gume i obuće te gradić u kojem žive oni koji stvaraju, rade i školuju se u tom gigantu. Upravo se Kombinat i grad ne mogu odvojiti. Sve što se u Borovu nalazi proisteklo je iz Kombinata - i radnički dom, i kino, i sportska igrališta (kojih nije malo), i bazen, i stanovi.
No vratimo se svečanosti. Pred prepunom salom Radničkog doma održana je revija novih modela obuće uza sve ono što se u takvim prilikama podrazumijeva - orkestar i vrsne pjevače.
Sve je to uobičajeno; neobični su bili modeli koje smo tom prilikom vidjeli. Navikli smo, naime, da kada se kaže "obuća Borovo" podrazumijevamo solidnu, skromnu i svakome pristupačnu obuću. Ovo je bilo nešto sasvim drugo.
Oko 140 modela prošlo je pred našim očima i mi smo na trenutak pomislili da se nalazimo na ekskluzivnoj reviji obuće negdje u nekom od europskih centara koji diktiraju modu. Neobično maštovite kreacije posljednje mode obuće pokazat će Borovo i na ovogodišnjem Sajmu mode u Beogradu, te će se tako potrošači Borova moći i sami uvjeriti da svjetska moda nije daleko, da zbog nje ne treba putovnica, da se može pratiti i u brojnim prodavnicama Borova. Jer svi će ti modeli, obećali su nam, biti na proljeće u trgovini, dostupni svakom potrošaču.
Impresionirani maštovitošću kreacija raspitali smo se o njihovim kreatorima. Očekivalo nas je još jedno iznenađenje: grupa od sedam kreatora sastavljena je od mladih ljudi, samo su dvojica stariji od 30 godina. Upoznali smo se sa šefom službe za kreiranje i izradu početnih modela inž. Manetom Kosorićem.
Dugo smo razgovarali. Mislim da vam ga trebamo predstaviti. Inž. Mane Kosorić je, ako se može tako reći, dijete Kombinata, tu je rastao, radio, učio. Prošao je sve stupnjeve obrazovanja jednog obućara. Od kvalificiranog radnika preko tehničara postao je inženjer obućarstva.
I ne samo to, bio je Mane i student Akademije za primijenjenu umjetnost, ali posao mu nije dozvolio da je i završi. To međutim nije omelo ovog ambicioznog i vrijednog čovjeka da nastavi svoje usavršavanje. U ovom trenutku on je izvanredan student ekonomije. Smatra da mu je to veoma potrebno kako bi što uspješnije mogao raditi.
"Da bi neko postao dobar modelar-kreator, nije dovoljno samo da ima mašte, ruku koja može nacrtati model, on mora znati i sve uvjete da ta cipela bude najpogodnija za hod, da se noga u njoj ponaša prirodno, da bude laka i udobna, mora poznavati sve osobine svih vrsta kože, mora najzad znati hoće li biti ekonomična i za Kombinat i za potrošača", kaže Mane.
Za ovih petnaest godina kako radi u Borovu i za Borovo, Mane je prije dvije godine doživio najveće priznanje i najveću radost. Kako je godinama bio suradnik modnih europskih časopisa, za model-ideju koji je objavljen u časopisu Plus i impuls komitet za europsku modu obuće pri Evromodi proglasio ga je za internacionalnog kreatora.
Inž. Mane Kosorić je istovremeno jedini Jugoslaven s tom titulom. U cijeloj Europi ih ima samo devet. Mislim da ovome komentar nije potreban.
"Nakon toga uslijedilo je niz ponuda od stranih firmi i časopisa i ja s njima surađujem koliko mi to mogućnosti dozvoljavaju. Međutim, u jedno sam apsolutno siguran: Jugoslaviju nikada neću napustiti", bilo je zaista ugodno čuti.
Pitali smo Maneta čime se rukovodi kada kreira modele za svoju kuću - za Borovo.
"Naša služba ispitivanja tržišta redovno nam podnosi izvještaje tako da nam je to glavni pokazatelj. Ako je u pitanju visoka moda, pratimo kretanja europske, mada je nama najbliža njemačka jer je i konstrukcija njihovih stopala najbliža našoj, a i zbog linija i izvjesne umjerenosti. Trudimo se prije svega da stvorimo nacionalnu modu.
Sudeći prema onome što smo vidjeli na reviji uvjereni smo da će mladi kreatori Borova u tome i uspjeti. Mane nam je povjerio i to da ove godine prvi put Borovo stupa na scenu modnih proizvođača. Rade se manje serije, što je donedavno bilo gotovo nezamislivo.
"Želimo da kupac ne prođe pored naše prodavnice kada želi modernu cipelu, već da se upravo u nju uputi sa saznanjem da će je tamo i naći", rekoše nam svi s kojima smo razgovarali.
Jugoslavenski kombinat gume i obuće Borovo školuje svoje radnike. Nije rijedak slučaj da u tvornici radi i nekoliko članova jedne obitelji. Djeca nasljeđuju roditelje. Privređuju i školuju se. S ponosom su nam priopćili podatak da se godišnje školuje oko tisuću ljudi ne uključujući tu redovne učenike. Svaki radnik može steći kvalifikaciju, visoku kvalifikaciju, završiti stručne tečajeve.
"Karakteristično je i to'', priča Ante Duić koji je godinama radio u centru za obrazovanje kadrova, ''da prije desetak godina niste mogli ni zamisliti da žene pohađaju tečajeve ili školu. Danas, pak ima na školovanju tri puta više žena nego muškaraca. To je zasluga tvornice. Radeći, ljudi postaju svjesniji sebe, izgrađuju se.
Borovo je grad bez ograda i plotova, naša djeca imaju prekrasno djetinjstvo, sve im je dostupno: kultura, obrazovanje, sportovi. Borovo je grad bez crkava i groblja, grad bez predrasuda. U susjedstvu žive ljudi različitih nacionalnosti, a da to uopće ne primjećuju jer svi su oni Borovčani, prijatelji, kolege na poslu. Svi njeguju svoje tradicije, svoj jezik, a ipak se odlično međusobno razumiju - mislim da razumijete šta hoću reći", nastavlja Duić.
Razumjeli smo, svakako i jako nam je drago što smo to čuli.
U razgovoru s Ivanom Vinkovićem, diplomiranim inženjerom tehnologije, koji je trenutno na dužnosti pomoćnika direktora prodaje, doznali smo da ovaj gigant Kombinat Borovo proizvodi, pored kožne i gumene obuće, PVC obuću, auto-gume, bicikl-gume, moped-gume, gume-tehničku robu, obućarski pribor, gumeno-tehničke dijelove za automobilsku, avionsku i naftnu industriju, gumirana platna.
Ono što nas je začudilo je činjenica da proizvode i strojeve koji su potrebni obućarskoj industriji. Nije lako nabrojati što se sve proizvodi, dovoljno je reći da u samoj tvornici, ne računajući sektor prodaje, radi oko 11.700 ljudi.
Mislim da zaslužuje pažnju i podatak da u radničkom savjetu ove velike radne zajednice nema mogućnosti nadglasavanja. Naime, od svake od ovih 10 samostalnih radnih jedinica u savjetu je zastupljeno 5 članova. Bez obzira na to što tvornica obuće zapošljava 5100 ljudi, a energana samo 90.
"Na taj način smo postigli da nikada jedan sektor zato što je brojniji ne može nadglasati one manje. Ravnopravno rade svoje poslove, ravnopravno i donose odluke", kaže inž. Vinković.
Razgovarali smo i o uvozu i izvozu. Ranije je Borovo uvozilo obuću više nego danas, naime oni su sami obavili selekciju uvoza, jer žele stimulirati vlastitu proizvodnju.
"Uvozili smo obuću, isprobali je, provjerili reakcije na tržištu i sami poslije toga osvojili proizvodnju", s ponosom kažu.
Što se tiče izvoza - sve više se izvozi. Europa traži određen tip obuće, ne baš vrhunsku modu, ali u svakom slučaju pristupačnu modernu obuću. Na taj način se i održava korak s modom, što je veoma značajno, pored stjecanja deviznih sredstava.
Toliko smo lijepih i ugodnih stvari vidjeli i doživjeli u Borovu da bismo o tome mogli pisati još mnogo. Ovo će možda pomoći potrošačima Borova da vide malo unutrašnjost tvornice, da se upoznaju s ljudima koji u njoj rade, s onima koji žive za svoje Borovo.
Jer jedno je zajedničko svima - velika ljubav, entuzijazam i ponos na svoje ogromno djelo u jugoslavenskom Kombinatu gume i obuće.
Ostaje nam još samo poželjeti im mnogo uspjeha i nadalje, da stvaraju svoje stručnjake kao i dosad, da postignu ono što u ovom trenutku najviše žele: da pojam obuće Borovo bude i pojam moderne i lijepe obuće uopće.
(Ilustrovana, 1972.)