NA INSTAGRAMU je prati više od 130.000 ljudi, s njima dijeli fotografije svojih pustolovina, šminka joj je uvijek besprijekorna, odjeća izgleda kao s modne piste... Ona pjeva, pleše, model je, ali ništa od toga nije stvarno.
Rozy je južnokorejska virtualna influencerica, digitalno prikazana osoba koja je toliko realistična da ljudi često pretpostave da je prava žena, iako nije.
"Jesi li stvarna osoba? Ili si robot?" čest je komentar ispod njezinih fotografija. Naime, tvrtka Sidus Studio X sa sjedištem u Seulu stvorila je Rozy. Kažu da je "sposobna učiniti sve što ljudi ne mogu, u obliku najsličnijem čovjeku", piše CNN.
Otkako je ova virtualna influencerica lansirana, sklopila je ugovore s brendovima i sponzorstva, šepurila se na pisti na virtualnim modnim revijama te je izdala čak dva singla.
Industrija virtualnih ljudi je u procvatu, a s njom i cijela nova ekonomija u kojoj utjecajne osobe nikad ne stare, ne izazivaju skandale i digitalno su besprijekorne, što izaziva uzbunu među ljudima u zemlji koji su opsjednuti nedostižnim standardima ljepote.
Kako funkcioniraju virtualni influenceri?
Tehnologija CGI (računalno generirane slike) koja stoji iza nastanka Rozy nije ništa novo. Sveprisutna je u današnjoj industriji zabave, gdje je umjetnici koriste za izradu realističnih neljudskih likova u filmovima, računalnim igrama i glazbenim spotovima. No tek odnedavno se koristi i za izradu influencera.
Sidus Studio X, kada stvara sliku Rozy, koristi tehnologiju i stvara je od glave do pete, što je idealno za savršene fotografije na Instagramu. No ponekad samo njezinu glavu postavi na tijelo pravog modela.
Poput svojih kolega iz stvarnog života, virtualni influenceri grade sljedbenike putem društvenih mreža, gdje objavljuju snimke svojih "života" i komuniciraju sa svojim obožavateljima. Rozyn profil prikazuje njezina putovanja u Singapur i uživanja u čaši vina na krovu, a obožavatelji joj neprestano hvale odjevne kombinacije.
Starije generacije mogle bi interakciju s "umjetnom osobom" smatrati pomalo čudnom, no stručnjaci kažu da su se virtualni influenceri jako svidjeli mlađim Korejcima, koji velik dio života provode na internetu.
Lee Na-kyoung, 23-godišnjakinja iz Incheona, počela je pratiti Rozy prije otprilike dvije godine misleći da je ona stvarna osoba. Rozy ju je zapratila nazad, ponekad joj komentirala objave i njihovo virtualno prijateljstvo je procvjetalo te opstalo čak i nakon što je Lee doznala istinu.
"Komunicirali smo kao prijatelji i osjećala sam se ugodno s njom. Ne razmišljam o njoj kao o plodu umjetne inteligencije, nego kao o pravom prijatelju. Volim njezin sadržaj. Toliko je lijepa", ispričala je Lee.
Profitabilan posao
Društveni mediji ne samo da omogućuju virtualnim utjecajnim osobama da izgrade mnogo obožavatelja nego otud dolazi i novac. Rozyn Instagram pun je sponzoriranih objava na kojima ona reklamira proizvode za njegu kože i modu.
"Mnoge velike tvrtke u Koreji žele koristiti Rozy kao model. Ove godine očekujemo da ćemo lako zaraditi više od dvije milijarde korejskih wona (oko 1.52 milijuna američkih dolara) samo s Rozy", kaže izvršni direktor Sidus Studija X Baik Seung-yup.
Otkako je Rozy sve popularnija, tvrtka je dobivala sve više sponzorstava od luksuznih brendova kao što su Chanel i Hermes. Njezini oglasi pojavljuju se na televiziji, pa čak i u "offline prostorima" na jumbo plakatima i stanicama autobusa. Modeli su vrlo traženi jer pomažu brendovima da dođu do mlađih potrošača. Osim mode i ljepote, Rozyni klijenti su i tvrtke za životno osiguranje te banke, koje se obično smatraju staromodnima, no njihov imidž se promijenio nakon rada s Rozy.
Izvršni direktor navodi i činjenicu da je, u usporedbi s nekim njihovim kolegama iz stvarnog života, ovakve virtualne zvijezde lakše održavati. Potrebno je nekoliko sati, ponekad nekoliko dana, da naprave sliku svojih zvijezda, a dva dana do nekoliko tjedana potrebno je za videoreklamu. To je daleko manje vremena i rada nego što je potrebno za rad sa stvarnim ljudima gdje se tjedni i mjeseci potroše na traženje lokacije, priprema rasvjete, frizure, šminke, stiliziranje, postprodukcijsko uređenje...
I također, virtualni influenceri nikada ne stare, ne zamaraju se time niti pozivaju na kontroverze. Južnokorejski maloprodajni brend Lotte Home Shopping stvorio je svoju virtualnu influencericu Lucy. I oni očekuju veliku dobit od nje ove godine. Naime, Lotte za televizijske reklame svojih proizvoda unajmljuje stvarne ljude koji, po njihovom mišljenju, "koštaju dosta i bit će promjena kada ostare".
Tako su smislili Lucy, koja će zauvijek imati 29 godina. "Lucy nije ograničena vremenom ili prostorom. Može se pojaviti bilo gdje. Nema moralnih problema", kažu iz tvrtke Lotte Home Shopping.
Nametanje nerealnog standarda ljepote?
Južna Koreja nije jedino mjesto koje je prihvatilo virtualne influencere. Među najpoznatijim svjetskim virtualnim influencerima su Lil Miquela, koju su kreirali suosnivači američkog tehnološkog startupa i koja ima više od tri milijuna Instagram pratitelja i radi s brendovima poput Calvina Kleina i Prade, te Lu of Magalu, koju je stvorila brazilska maloprodajna tvrtka te ima gotovo šest milijuna Instagram pratitelja.
Prema mišljenju profesorice na Sveučilištu Inha virtualni influenceri u drugim zemljama imaju tendenciju odražavati raznolikost etničkog podrijetla i ideala ljepote, dok u Koreji su oni uvijek "lijepi i odražavaju vrijednosti zemlje". Inače, u Južnoj Koreji, koja se često naziva prijestolnicom plastične kirurgije, postoji zabrinutost da bi virtualni influenceri mogli dodatno potaknuti nerealne standarde ljepote.
Mlađi Korejci počeli su se protiviti tim idealima posljednjih godina, no i dalje postoji uvriježeno mišljenje među njima što je to lijepo. Za žene je to obično sitna figura s velikim očima, malim licem i blijedom, čistom kožom. Te značajke dijeli većina virtualnih influencera u zemlji: Rozy ima pune usne, duge noge, ravan trbuh, a Lucy savršenu kožu, sjajnu kosu i vitku čeljust.
Postoji zabrinutost da bi influencerice poput Rozy i Lucy mogle ionako zahtjevne korejske standarde ljepote učiniti još nedostižnijima te povećati potražnju za plastičnim operacijama ili kozmetičkim proizvodima među ženama koje ih žele oponašati. "Prave žene žele postati poput njih, a muškarci žele izlaziti s takvim ženama", kaže Lee Eun-hee, profesorica sa sveučilišta. No tvorci virtualnih influencera odbacuju takve kritike.
Izvršni direktor Sidus Studia X kaže da Rozy nije ono što bi svatko nazvao lijepim i da je tvrtka namjerno pokušala učiniti njezin izgled jedinstvenim te odmaknuti se od tradicionalnih korejskih normi.
Je li etično da virtualni influenceri reklamiraju proizvode?
Drugdje u svijetu, pak, postoji rasprava o etičnosti reklamiranja proizvoda potrošačima koji ne shvaćaju da ti modeli nisu stvarni ljudi. Tvrtka Meta, koja ima više od 200 virtualnih influencera na svojim platformama, priznaje te rizike.
"Kao i svaka disruptivna tehnologija, mediji imaju potencijal napraviti i dobro i štetu. Pitanja predstavljanja, kulturnog prisvajanja i izražavanja slobode sve su veća briga. Kako bi pomogli robnim markama da se snađu u etičkim nedoumicama i izbjegnu potencijalne opasnosti, Meta radi s partnerima na razvoju etičkog okvira za usmjeravanje korištenja virtualnih utjecajnih osoba", kažu iz Mete.
No jedno je jasno: kako raste interes za digitalnim svijetom, u rasponu od metaverzuma i tehnologije virtualne stvarnosti pa sve do digitalnih valuta, kompanije kažu da su virtualni influenceri nova budućnost. A za Lucy i Rozy postoje brojni planovi. Lucy se želi pojaviti u televizijskoj drami, a Rozy će pokrenuti vlastiti brend kozmetike.
Uz to, vlasnik tvrtke koja je zaslužna za Rozy, kaže da ionako pratitelji rijetko susreću osobe s Instagrama u stvarnom životu, već ih samo vide na ekranu.
"Nema velike razlike između virtualnih ljudi i slavnih osoba koje vole. Želimo promijeniti percepciju o tome kako ljudi razmišljaju o virtualnim ljudima. Ne oduzimamo mi ljudima poslove, već radimo stvari koje ljudi ne mogu, kao što je rad 24 sata na dan ili stvaranje jedinstvenog sadržaja kao što je hodanje po nebu", zaključuje Baik.