TEŠKA su vremena, inflacija se ponaša kao divlji konj kojeg ne može ukrotiti ni John Wayne, cijene probijaju psihološke granice, ne pomažu ni Xanax, ni Normabel, ni Lexaurin. Srećom, Hrvati imaju vladu koja nikad ne spava. Plenković i njegovi ministri upale Insomniju od Faithlessa i stanu cijelu noć dumati kako pomoći svojim građanima.
Nakon sati i sati korištenja moždanih vijuga napokon su se dosjetili. Veliki projekt Kako napuniti bolničke odjele napokon je došao svome kraju. Plan je, da skratimo priču, vrlo jednostavan. Vlada Republike Hrvatske ograničit će cijene pojedinih proizvoda u trgovačkim lancima kako bi ih građani mogli kupovati bez straha od pada u nesvijest prilikom dobivanja računa na blagajni.
Što je proizvod opasniji po zdravlje, prije će se ograničiti cijena
Kriterij ulaska proizvoda u vladinu košaricu također je vrlo jednostavan - što je opasniji po zdravlje konzumenta, prije će mu se ograničiti cijena.
I eto, kompletirali smo ekipu plaćenih ubojica - riža, špageti, hrenovke, krumpir, a otprije i suncokretovo ulje, brašno i šećer. Svim ovim proizvodima je zajedničko da imaju visoki glikemijski indeks, da podižu šećer u krvi i vode nastanku raznoraznih bolešćina, od dijabetesa do kardiovaskularnih poteškoća. Drugim riječima, potrošač ovih artikala u budućnosti ima zagarantirano mjesto na nekom od bolničkih odjela.
Pa zašto onda Plenković i ekipa ograničavaju cijene proizvoda koji su opasni po zdravlje građana, a ne, primjerice, onih koji im jačaju imunitet, poput ribe, voća i povrća? Eh, samo čovjek uskih vidika ne gleda širu sliku. Vlada Republike Hrvatske ovim potezom ubija i muhe i tigraste komarce. Ne luduju samo cijene prehrambenih artikala nego i stanovanja - cijene nekretnina i najma su nikad više - pa je besplatni boravak u bolnici samo dodatni bonus ove plemenite akcije. Ali to nije sve, kaže Plenković u reklami koja se vrti prije središnjeg Dnevnika, osim smanjenih cijena u trgovinama i besplatnog smještaja u bolnici, ovaj naš projekt je ujedno i reforma mirovinskog sustava.
"Svi znamo da on puca po šavovima", objašnjava premijer: "Stanovništvo je sve starije, nema dovoljno radne snage, tko će puniti proračun kako bi se isplatile mirovine? Imate sad na Netflixu onaj dokumentarac Blue Zones, lokacije po svijetu gdje ljudi žive sto i kusur godina. Pitam ja vas kako bi Hrvatska izgledala da naši starci žive kao Joža Manolić? Tko bi sve te mirovine desetljećima isplaćivao? Naš cilj je smanjiti životni vijek Hrvata kako bismo im mirovinu davali samo koju godinicu, a tu će nam itekako pomoći suncokretovo ulje, brašno, šećer, riža, špageti, krumpir i hrenovke, razumijete?"
"A zašto onda na spisku nema parizera kao kod Aleksandra Vučića?" pitali su ga novinari na jednoj konferenciji za medije.
"A zašto onda kod Aleksandra Vučića na spisku Velike Srbije nema Pariza?" odgovorio je Andrej Plenković protupitanjem, a novinari su mu kazali da glavni grad Francuske nema visoki glikemijski indeks, pa ga, logično, i ne može biti na popisu.
"A što ako, primjerice, neki penzioner ne može pojesti toliko riže i špageta?" priupita netko iz gomile: "Može li u tom slučaju zvati Zorana Milanovića da se hrana ne baci?"
"Naravno da može", reče Plenki i pukne od smijeha: "Milanović ovoj državi jedino služi kao kontejner za kompostiranje."
"Mi radimo na natalitetu"
"Ali zašto starcima smanjivati životni vijek umjesto da uvozimo radnu snagu iz azijskih zemalja, pa neka oni pune proračun za isplatu mirovinu?" evo opet nekog dosadnog novinara.
"Vi hoćete reći", namjesti ozbiljno Plenković naočale, "da trebamo uvoziti Nepalce, kurce, palce? Znate kako to ide, davno je doktor Sakoman upozoravao o krivulji ovisnosti. Probaš lake Nepalce, pa ti se svidi koliko ih malo plaćaš, pa onda hoćeš još Nepalaca Kmera Palawanaca, i na kraju se navučeš na Sri Lankance, Kurde, Malce. U vrlo malo vremena, oni postanu većina u Hrvatskoj, a Hrvati manjina. Što će onda Crkva reći, molim vas lijepo? Ne možemo ići tim putem, tek smo zabranili rad nedjeljom, a vi već hoćete da se svetkuje Buda, a zaborave Isusova čuda. E pa neće."
"Gospodine premijeru", odvaži se jedan malo poznati reporter: "Ali ne mogu Hrvati opstati ubijanjem staraca, nego treba raditi na teti Natali, razumijete, povećati natalitet!"
"Glupsone", odbrusi mu premijer: "Vidiš kako ništa ne razumiješ! Pa mi radimo na natalitetu. Nismo ograničili cijene kondoma. Paketić Durexa košta kao svetog Petra kajgana iz ekološkog uzgoja, kategorija A, veličina L. Normalno da hrvatski muž, ujedno i katolik, neće bacati pare na gumice, nego će se s plodnim danima obračunati rikvercom. Mi računamo da neće svaki put dobro koristiti kuplung i eto malih Hrvata."
"Pa zar malih Hrvata ne bi bilo više da država ne kolje poreznom politikom i da su plaće veće?"
"Da ovo, da ono, da je none radila u Danone, ne bi proizvodila Toblerone, jer nisu ista firma. Da se suncokret okreće u smjeru puhanja vjetra bio bi vjetrokret, ali mi bismo svejedno ograničili cijenu njegova ulja", zaključi teatralno premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković.