NA LISTI najodurnijih, ali društveno prihvatljivih filmova postoje neki naslovi zbog kojih treba djecu poslati u drugu sobu. Duga povijest kinematografije počastila nas je Nekromantikom, Pink Flammingosima, 11-minutnim analnim silovanjem Monice Belluci u pariškom pothodniku u filmu Nepovratno Gaspara Noe, a tu je i 120 dana Sodome, možda najkontroverzniji film svih vremena u kojem smo vidjeli koprofagiju (jedenje izmeta), nakon čije je objave Pier Paolo Pasolini ubijen pod misterioznim okolnostima.
UPOZORENJE! Tekst može sadržavati spoilere!
Sigurno vam nije promakao ni Srpski film (da, baš tako se zove zabranjivani srpski film iz 2010. godine) sa Srđanom Todorovićem u ulozi porno glumca koji dobiva unosnu ponudu da snimi neobičan snuff koji će riješiti sve njegove financijske probleme, ali u kojem će biti naveden da pod utjecajem droga siluje vlastitog sina. Dakle, nije da nismo već sve vidjeli a da nismo morali posegnuti za dark webom.
Zajedničko svim ovim filmovima nije puko izazivanje gađenja, već neka vrsta proklamacije manifesta o poremećenom društvu u kojem bogati diskretno orgijaju iza visokih zidova, i to tamo iza ograde nekog resorta s bazenom koji je projektiran tako da se njegova ivica stapa s morem iz prirodnog krajolika.
To je infinity bazen, posljednji trend u arhitekturi koja zadovoljava one umove što ne mogu spoznati granice perverzije. Oni slijede hedonizam, oči su im širom zatvorene kao kod Kubricka i ne daj nam bože da zalutamo u svjetove u kojima su novčanici toliko puni da se njihovi vlasnici mogu zabaviti samo tako da na lica stave opskurne maske i pretvaraju se u demone.
Mala zemlja za veliki bizarni odmor
Prikazan na posljednjem Sundanceu, s jakom promocijom i trailerom od 30 milijuna pregleda, SF horor Infinity Pool u fokusu je pažnje globalne publike, a zanimljivo je da je snimljen u Hrvatskoj i Mađarskoj, točnije u Šibeniku i okolici.
Bazen beskraja Brandona Cronenberga vodi nas u fiktivnu državu Li Tolqu smještenu na izoliranom otoku, koja je siromašna i vjerski konzervativna te dom nizu luksuznih odmarališta čiji klijenti, naravno, nisu ni jedno ni drugo. Tamo, s primjesom znanstvene fantastike, koja nije ni toliko nestvarna koliko može predstavljati skori napredak znanosti i tehnologija - događa se nešto morbidno.
James Foster (Alexander Skarsgard) nada se da će pronaći inspiraciju za svoj drugi roman u all-inclusive resortu sa svojom suprugom Em (Cleopatra Coleman), ali on ne počinje pisati. Kreativna suša je takva da par ljenčari pored bazena, uživajući u odmaralištu smještenom na opasnom otoku državi.
Uskoro upoznaju Gabi (Mia Goth), veliku obožavateljicu Jamesova jedinog romana (koja izgleda kao da je ispala iz nekog visokobudžetnog porno filma osamdesetih) i njenog supruga Albana (Jalil Lespert) koji ih mame na jednodnevni izlet izvan ograde od bodljikave žice.
Gabi kaže da je glumica u reklamama s instinktom za "prirodni neuspjeh". Zamoljena da objasni na što je mislila kada je to rekla, ona demonstrira svoje riječi pokušavajući nožem prerezati mekanu krafnu, postajući sve više uzrujana jer ne može.
Dok je svi promatraju kako loše glumi, ona kaže da upravo na tom mjestu dolazi dio kada u reklamu treba ubaciti ime nekog bijesnog noža u stilu Tele Shopa. Zavodljiva glumica snenog glasa zapravo je mamac u klopku.
Prometna nesreća završava smrću prolaznika (nikogovića koji živi s “one” strane zida) i ostavlja Jamesa na milost i nemilost lokalnim vlastima. Kazna je brza i stroga, ali tu je mogućnost da umjesto smaknuća plati da ga kloniraju i pogube klona, ali pod uvjetom da promatra vlastitu smrt. Cijena je previsoka, ali tek slijedi uznemirujuća spirala nasilja i razvrata.
Postaje krvavo, odvratno, perverzno i uznemirujuće. Mediicina je u službi fašizma i represije. Prostorije izgledaju kao u černobilskoj nuklearnoj elektrani. U činu vlastitog smaknuća James promatra kako ga dječak probada nožem. Uskoro biva naveden da sudjeluje u fantazmagoričnim orgijama. Ali to nije sve, jer onda po njemu i grupno uriniraju…
U filmu Infinity Pool nasilje je institucionalizirano i ima funkciju rehabilitacije pojedinca kao u Paklenoj naranči, dijalozi su povremeno duhoviti i lucidni kao kod Tarantina, a likovi opskurni kao kod Lyncha.
Kada već spominjemo velika imena svjetskog filma, recimo i to da je Brandon Cronenberg sin kanadskog redatelja Davida Cronenberga, čiji je film Crash iz 1996. godine izazvao puno kontroverzi zbog teme fetišističkog seksa u koji su se likovi upuštali nakon sudara automobila.
Blizina smrti i seksa nije više nikakva tabu tema, ali ono što je sigurno jest da Infinity Pool nije film za obiteljsko okupljanje ispred ekrana u nedjeljnom poslijepodnevu. Nosi oznaku R i to nije samo puko zadovoljavanje forme.
Nakon gledanja filma zaista ćete biti uznemireni, ako ne i psihički rastrojeni. Posebno jer će vas u ovakvu priču uvesti HAVC-ov animirani logo i radnja smještena u siromašnu i vjerski konzervativnu državu u kojoj je elita poremećena, a službenici samo rade svoj posao.
Prošla godina dala nam je nekoliko zapaženih filmova koji su progovorili o bogatima koji zaslužuju neki oblik kazne, među kojima su The Menu i Triangle of Sadness. Ako ste u stanju razumjeti poantu, onda će vam Bazen beskraja objasniti štošta o svijetu u kojem živimo, ekonomskom poretku, ali i o ezoteriji.
To je mjesto u kojem samo platiš i radiš to hoćeš. Bez da morate napustiti resort u kojem se trenutno nalazite, dobit ćete all inclusive uslugu, a kako je priča slojevita i ima skrivenih poruka, pazite da se… mentalno ne prežderete u obilju onog što vam se nudi.
I da, Alexander Skarsgard i Mia Goth su izvrsni.