Prema posljednjim podacima, u Hrvatskoj preko 2860 djece nema odgovarajuću roditeljsku skrb. U malim stambenim zajednicama uz podršku (SOS selo, obiteljski dom, udruge) smješteno je ukupno 240 djece, a 1963 djece smješteno je u udomiteljskim obiteljima. Svoju, makar privremenu obitelj još nema njih 661 te se nalaze u dječjim domovima diljem Hrvatske.
BROJNI psiholozi ističu kako predug boravak djeteta u instituciji, posebice u ranijoj životnoj fazi, može imati teške i nepopravljive posljedice. Unatoč sigurnom okruženju i pod budnim okom brojnih stručnjaka, djeci u domovima teško što može zamijeniti život u obitelji.
Kako izgleda život djece u domu, koji su sve izazovi s kojima se svakodnevno susreću djelatnici dječjih domova te kako se djeci pokušava stvoriti obiteljsko okruženje, provjerili smo u posjetu Dječjem domu Maestral u Splitu.
''Biti ravnateljica u domu je čast i silna odgovornost, dužni smo ih zagovarati u društvu''
Maestral smo odmah s ulice prepoznali po šarenoj ogradi koja je jedan od zaštitnih znakova ovog dječjeg doma, a već pri ulasku u dom može se primijetiti da i unutra vlada jednako šareno i pozitivno ozračje. ''Trenutno u domu na usluzi smještaja boravi 70 djece, u organiziranom stanovanju 12 korisnika, a na usluzi poludnevnog boravka 59 korisnika. O njima brine 85 zaposlenika, od toga 50 stručnih radnika'', odmah nam govori ravnateljica Dječjeg doma Maestral Jelena Burazin, prof. psihologije.
Dodaje kako se radi o odgovornom poslu, ali i poslu punom ljubavi u kojem uživa zajedno sa svojim kolegama u Domu. ''Naš posao je jako izazovan jer svako naše dijete ima posebnu priču, uvijek jako zahtjevnu i stručni radnici moraju odgovoriti upravo na zahtjeve svakog pojedinog djeteta. No upravo ta odgovornost i svetost svakog pojedinog života našeg djeteta te želja da se našem djetetu pruži sve što mi možemo, daje mi snagu da ustrajem… Biti ravnateljica u domu je čast i silna odgovornost, dužni smo ih zagovarati u društvu i svim dionicima društva približiti našu djecu kao vrijedne članove društva'', govori nam ravnateljica Maestrala.
Izazova je mnogo, a sve ih najviše motivira osmijeh na licu djeteta
Prepričava nam kako svako novo dijete unosi novu dinamiku u grupu. ''Pri dolasku u dom djeca različito reagiraju. Pojedini budu tužni, ljuti, neki uplašeni, povučeni, a bude i djece koja osjete olakšanje, mir i rado se igraju s drugom djecom i brzo se uključe u sve aktivnosti. Najvažniju ulogu u njihovoj adaptaciji imaju odgajatelji i psiholozi'', otkriva nam ravnateljica.
Trenutno im je velik izazov pronaći kvalitetne radnike, konkretno medicinske sestre jer skrbe i o malim bebama. Na odjelu se trenutno nalaze dvije male bebe, govori nam ravnateljica dok nas vodi prema odjelu.
Beba starosti 17 dana stigla je u Dom ravno iz bolnice gdje je doživjela apstinencijsku krizu zbog ovisnosti majke i tijekom trudnoće, priča nam ravnateljica Maestrala i uzima u ruke mirnu bebu na čiju je priču teško ostati ravnodušan.
Govori nam kako na odjelu imaju i puno braće i sestara, ali nažalost i situacija gdje majka odluči napustiti sigurnu kuću gdje je bila smještena s dvoje djece i vrati se bivšem partneru svjesna posljedica - oduzimanje djece koja se odmah smještaju u dječji dom.
U šarenoj sobi Maestrala gdje su smješteni njihovi najmanji štićenici s desne strane se veselo igra beba od 6 mjeseci sa svojim igračkama. Nekoliko puta nam se nasmiješila i odmah nam postaje jasno zašto ravnateljica i djelatnici ovog doma naglašavaju da ih najviše motivira osmijeh njihovih štićenika.
''Najsretniji dani su kad dijete odlazi iz Maestrala i ponosno maše u krilu nekog odraslog''
Jelena Burazin govori nam kako se oko 20 posto djece koja borave u Domu vraća u biološke obitelji, i to u ranoj fazi. ''Ako Centar procijeni u početku da obitelj ima kapaciteta i ako se u nekom roku od pola godine vrati, onda je to to. Ako ne, onda uglavnom djeca ostaju ovdje ili odlaze na udomiteljstvo.''
Prošle je godine iz splitskog Maestrala posvojeno četvero djece, a osmero ih je udomljeno. Ravnateljica Doma ne krije kako su im to posebni dani. ''To su nam najsretniji dani kad dijete odlazi iz Maestrala i ponosno maše u krilu nekog odraslog. Oni pucaju od ponosa kad dobiju svoju obitelj'', kaže i dodaje kako oni i udomiteljskim i posvojiteljskim obiteljima pružaju pomoć i nastoje im pomoći u prilagodbi.
''Još uvijek, nažalost, postoji stigmatizacija domske djece''
Ravnateljica Maestrala u nekoliko nam je navrata spomenula kako joj je među svakodnevnim ciljevima i osvješćivanje zajednice kako djeca iz doma zaslužuju poštovanje i uvažavanje - i u vrtiću, i u školi, na liječničkim pregledima, svugdje… Ističe kako oni nisu ni malo krivi što odrastaju dio života u ustanovi i kako je potrebno maknuti stigmu s njih koja, kako kaže, još uvijek nažalost postoji u društvu.
''Želim da ljudi shvate da su to najobičnija djeca koja imaju svoje želje i potrebe i nisu kriva za to što su tu. A često u školi kad dođu sa zaostacima u gradivu se etiketiraju ili ako se nešto loše dogodi u školi - uvijek su 'domaši'. Mislim da moramo svi zajedno kao zajednica još uvijek raditi na tome'', govori nam naša sugovornica.
Upozorava i na još jedan problem: ''Događa se i da pri upisu djece u školu moramo moliti jer često čujemo - 'Zašto još domaša u jedan razred?' i takve stvari. Mislim da moramo svi raditi na svijesti da su to djeca vrijedna pažnje i poštovanja svaki dan u godini, a ne samo oko Božića. I pomoći im da ostvare svoje potencijale i postanu vrijedni članovi društva koji će imati svoje karijere, svoje obitelji i prebroditi ovu krizu u kojoj su se sad našli.''
''Svako naše dijete je posebno… budimo otvorenog srca''
Ravnateljica splitskog Dječjeg doma Maestral kaže i kako često imaju telefonske pozive gdje im potencijalni udomitelji i posvojitelji odmah preko telefona govore ''želim dijete od jedne i tri godine'' ili ''želim potpuno zdravo dijete''. Ima i onih koji kad čuju djetetovu priču govore - ''to je dijete prošlo puno trauma, ja ne bih takvo dijete'', prepričava nam naša sugovornica.
''Svako naše dijete je posebno i ima svoj potencijal i mislim da je važno da nemamo neke čvrste želje kakvo dijete želimo i da budemo otvoreni. Da ponekad i riskiramo jer se uz pratnju stručnjaka koji su tu mogu sve traume koje su naša djeca preživjela riješiti'', poručuje naša sugovornica te dodaje za kraj: ''Budimo svi malo otvorenijeg srca i iskreniji u svojim željama, gledajmo malo više interes djeteta''.
Kako bi dječji domovi ove zime bili barem malo bezbrižniji, pobrinuo se PPD koji je odlučio podmiriti troškove režija struje i plina svim dječjim domovima i SOS dječjim selima u Hrvatskoj kroz šest mjeseci sezone grijanja 2022./23. Višak od doniranih sredstva domovi i SOS sela će operativno moći koristiti za potrebe razvoja i poboljšanje uvjeta boravka djece. U suradnji s nadležnim ministarstvom i domovima pokrenuta je i medijska kampanja kako bi motivirali i ostale da pokušaju pomoći domovima za nezbrinutu djecu, kojima je svaka vrsta pomoći itekako dobrodošla.
Sadržaj donose Index i PPD u skladu s najvišim profesionalnim standardima.
*Index i PPD donose serijal članaka i videa na temu dječjih domova u Hrvatskoj u sklopu velike kampanje Ne zaboravi na domove. U kampanji donosimo priče s terena, kao i iskustva ljudi koji su odrastali u dječjim domovima diljem Hrvatske s ciljem senzibiliziranja javnosti za ovu temu.