Gene Kelly i Fred Astaire su dva najveća sinonima za muške mjuzikl glumce. Nijedan treći im nikad nije bio ni blizu u toj kategoriji, a konkretno Gene se u preko 50 godina karijere (od početka 40-ih sve do 90-ih) našao u gotovo isto toliko naslova. Najveću slavu stekao je izvodeći točke i pomalo glumeći u klasicima kao što su Pjevanje na kiši, Amerikanac u Parizu, U gradu i tako dalje. A je li baš "pomalo" glumio? Evo jednog primjera koji ga otkriva u novom svjetlu i govori da je mogao i drugačije kad je htio.
Kelly se našao u jednom pravom raritetu zvanom Crna ruka (Black hand) redatelja Richarda Thorpea, filmu u kojem usprkos naslovu nema Apisovih upliva mada organizacija jest utegnuta, ali raritet je iz razloga što traje sat i pol. Za to vrijeme Kelly nijedan jedini put ne pusti glas usred scene ili ne zapleše, dapače, uglavnom je mrtav ozbiljan i na putu osvete.
Nije samo talentiran za ples
Film iz 1950. stvarno služi na čast Geneu koji je uvijek viđen uglavnom samo kao plesač u službi platna, a ovdje je dobio šansu da se tuče, zavjetuje, bori protiv reketara, biva pretučen par puta, žene plaču za njim, pije viski, časti barmena što ga hoće slagati... Ma sve ono što noir nudi svojim junacima mrske sudbine i šansu je fantastično iskoristio.
Nešto slično kao što mu je to npr. spomenuti kolega Astaire uradio u On the beach. Jasno su stavili do znanja da nisu u filmskom poslu samo jer su veseli mladići talentirani za ples nego da se i u njihovim mjuziklima mora znati gluma ili se dalje neće moći.
Kelly kao Irac-Amerikanac odlično tumači talijanskog Amerikanca čijeg su oca likvidirali zlotvori, a film je inače baziran na stvarnim događajima s početka 20. stoljeća na relaciji Palermo - New York, s tom razlikom što u realnosti nije talijanska Crna ruka ta organizacija koja je bila dio slučaja nego Mafija.
Gubici na blagajnama
Ipak, Mafija je još uvijek postojala u vrijeme snimanja, dok Crna ruka nije, pa su scenaristi odlučili da ipak ne upadaju nikome u oko, već da se okome na odavno mrtvu kriminalnu zajednicu mijenjajući tako povijest po svojoj volji. Kukavički, što bi rekao Bard, no manje važno u ovom trenutku.
Nije Crna ruka prošla kao preveliki hit u svoje vrijeme, štoviše zabilježeni su i omanji gubici na blagajnama kad se sve uzme u obzir, tako da vjerojatno zbog toga Gene kasnije nije imao slične pokušaje iako mu ovo nije jedina ozbiljna uloga (Inherit the wind, no tu nije glavni). Ipak, ovo je vodeća uloga i najsuprotnija od onoga što je čovjek koji pjeva na kiši navikao raditi u Hollywoodu. Kao takva, vrijedna je pažnje.