PORTALI su ovih dana prepuni vijesti o 36-godišnjoj finskoj premijerki Sanni Marin i videu "raskalašenog" tuluma na kojem je - pripremite se na šok epskih razmjera - pjevala i plesala.
Naravno, malo je tko iskreno šokiran ovim ponašanjem, s posebnim naglaskom na "iskreno". Potpuno je jasno da su premijerki nenaklonjeni finski konzervativci i konzervativni mediji "profesionalno zgroženi". To im je u opisu posla i svoj posao savjesno obavljaju. Osoba iz političkog života i još pritom žena? Pleše? Pjeva? Neoprostivo.
Naravno, priča se nastavila i uslijedile su optužbe da se premijerka drogirala. Ona to poriče, a idući tjedan dobit ćemo nalaze testova na droge i to će biti to.
Pleši kao da te nitko ne gleda
Međutim, ono što je daleko teže odgonetnuti je zašto bi ova vijest šokirala bilo koga u Hrvatskoj. Mi smo država u kojoj je letvica za ovakvo ponašanje vrlo visoko postavljena i malo je političara koji bi se našli u problemima samo zato što su pjevali i plesali.
Takve stvari ni ne registriramo. Ples, šmles.
Hrvatsko političko tulumarenje nađe se na radaru samo ako netko na tulumu zapjeva ustaške pjesme, pijan pleše po zastavi sa stranačkom iskaznicom zakeljenom na čelo ili ako pri povratku s tuluma alkoholiziran autom uleti na terasu kafića ili nekog pregazi i pobjegne s mjesta nesreće.
Finci su premekani, naši vođe plešu kao da ih nitko ne gleda. Doduše, tako vode i državu.
Kako se ovo uopće našlo na našem radaru?
Državu u kojoj općinski načelnik službenom karticom plaća račune u bordelu da bi ga građani iste te općine nedugo nakon toga "kaznili" tako da ga proglase "najboljim jebačem" može šokirati tek činjenica da se ples na tulumu u nekim državama tretira kao legitiman politički skandal.
I to, naravno, ne znači da cijela ova situacija nije neizdrživo prenapuhana i da u cijeloj priči trenutno ne postoji ništa drugo osim izvještačene oporbene osupnutosti, doze konzervativnog licemjerja i nespretnih konstrukcija medija koji su ovo ishitreno nazvali "skandalom" iako se u ovom trenutku radi tek o najobičnijem videu s tuluma.
Iznenađujuće je da je ovo uopće pobudilo bilo kakav interes hrvatske javnosti koja je baždarena na daleko sočnije pikanterije iz života političara.
Što je Fincima skandal, Hrvatima je četvrtak
Da je Finska Hrvatska, bilo bi i pjesme i plesa i kršenja etičkog kodeksa jer znate da bi se u istoj prostoriji zatekli ljudi koji u normalnoj državi nikada ne bili viđeni zajedno. Netko bi vjerojatno dovukao i tamburaše i platio im trodnevni odmor u nekom luksuznom hotelu i sve bi to, naravno, platili porezni obveznici.
Ukratko, janje bi bilo okrenuto, mutni poslovi bili bi sklopljeni, naš novac bio bi potrošen, HDZ bi bio spomenut. A ako bi se naknadno doznalo da se šmrkao kokain, netko bi vjerojatno završio i s titulom "najboljeg nosa Helsinkija".
Na sreću (njihovu), Finska nije Hrvatska i sve što smo dobili je ovaj uobičajeni tulum na kojem su se događale uobičajene stvari. Prema našim mjerilima, ovo nije politički skandal. Mi to zovemo četvrtak.
Preslabo je ovo za Hrvatsku. Javite se kad Sannu Marin uhvate u krađi željeza.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.